Ivan je gorio od revnosti za širenje Kristova Kraljevstva. Želja mu je da što veći broj ljudi privede k Bogu i k Srcu Isusovu. Tekst iz njegova čuvenog Predgovora Zlatnoj Knjizi o tome nam uvjerljivo govori:
“Dao dobri Bog da Zlatna Knjiga u ovome obliku odgoji vojsku apostola, vojsku svetaca, koja će se razletjeti diljem hrvatske domovine i osvajati poput katoličkih vitezova carstvo ljudskih duša. Neka i ona nešto pridonese da posvuda kod nas zavladaju načela svete Rimokatoličke Crkve i da na taj način Presveto Srce Isusovo privine što veći broj naše braće u svoj božanski zagrljaj. (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 156)
Isusovo Srce suosjeća s ljudskim potrebama
I u drugim svojim člancima Ivan Merz spominje Srce Isusovo. Tako u članku “Socijalno ekonomska akcija katolika” piše:
“U socijalno-ekonomsku djelatnost katolika spadaju sve one ustanove, koje imaju kao neposredan cilj da ljudima, i to poglavito onim slojevima koji trpe, materijalno pomognu. U taj rad spadaju katolički radnički sindikati, raznovrsne zadruge za nabavu, osiguravajuća i pripomoćna društva i slično. Kad se Isus popeo na brdo i vidio mnoštvo gladnog puka oko sebe, smilovalo mu se. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tjelesnu bol izgladnjelih ljudi, još je većma ono osjetilo onu glad za Istinom, koja je mučila bijedni narod. Nahranio je pet tisuća ljudi… Tim što je nahranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obećanog Mesiju i kasnije je lakše mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije.” (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 167)
Srce Isusovo – najjači faktor za rekristijanizaciju društva
Ivan se bavio mišlju da pokrene jedan katolički dnevnik. U tu je svrhu posjetio uredništvo poznatog francuskog katoličkog dnevnika “La Croix” i informirao se o organizaciji izdavanja njihova lista. Već je bio sastavio i pravila za urednike toga hrvatskoga katoličkog dnevnika kojemu je dao naziv “Kristov stijeg”. Donosimo ovdje samo one izvatke gdje izrijekom spominje Srce Isusovo.
Što se tiče druge točke, to svaki urednik mora biti uvjeren da on neće napredovati i neće moći postati duhovnim vođom svojih čitalaca, ako ostane isključen iz euharistijskog pokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas najjači faktor za rekristijanizaciju društva. Budući da je čovjek odviše slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog urednika laika tražiti da se obveže sub levi (pod laki grijeh) da će ispunjavati, dok je član redakcije, sljedeće:
- Posvetit će se Presv. Srcu Isusovu, pričestivši se na devet prvih petaka;
- Pričestit će se barem dva puta mjesečno (ali se preporuča da to čini svake nedjelje);
- Ispitat će si dnevno savjest;
4. Dnevno će barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, duhovnom štivu…;
- Dnevno će izmoliti jedan Veni Creator (Dođi, Duše Sveti)… .” (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 171)
Izvor: ivanmerz.hr
