Train Dreams nudi promišljanje o zamjenjivosti običnih ljudi – muškaraca koji su ratovali, gradili željezničke pruge, sjekli šume i podizali infrastrukturu suvremenoga svijeta, često živeći i umirući bez ikakve pompe, a kamoli mogućnosti da izraze ono što su proživjeli. Na površini njihovi životi djeluju posve neupadljivo. No kada ih se pažljivije promotri, ispod te površine često se krije golema dubina tuge, ljubavi, sjećanja i ljepote – kao i tiha, nenametljiva čestitost.
Unatoč svim gubicima i traumama koje Robert proživljava, a da pritom nema načina o njima govoriti ili ih preraditi, nikada ne traži utočište u porocima ili ogorčenosti. Ostaje čestit – osjećajan, dobrohotan i moralan – na posve nenametljiv način.
To svjedoči o onome najboljem što Amerika može biti, osobito zbog nagovještaja, kroz Robertovo gledanje televizijskog prijenosa svemirskog leta Johna Glenna, da će se i ljudski napredak i ljudski obzori nastaviti širiti: od vlaka preko zrakoplova do svemirske rakete.
