Mit i stvarnost alfa vuka
Ideja o postojanju alfa (i beta) vukova potječe od Rudolpha Schenkela sa Sveučilišta u Baselu u Švicarskoj, koji je četrdesetih godina 20. stoljeća proučavao čopor vukova u zoološkom vrtu. Schenkel je primijetio da se vukovi natječu za položaj unutar vlastita spola te da iz tih suparništava nastaje svojevrstan „alfa par” – vodeći mužjak i vodeća ženka.
Godine 1970. američki znanstvenik L. David Mech objavio je knjigu The Wolf, u kojoj je proširio Schenkelova istraživanja i popularizirao ideju o alfa i beta vukovima te društvenoj dinamici vođe i podređenih unutar vučjeg čopora.
Obojica su istraživača opisivala tu dinamiku kao borbu za hijerarhijski položaj, pri čemu su alfa jedinke bile dominantne, agresivne i nasilne te su upravo tim osobinama pobjeđivale suparnike kako bi postale vrhovni vođe čopora.
Popularna kultura ubrzo je preuzela takvo shvaćanje alfa vuka, zajedno s podjelom na alfa i beta jedinke, te ga primijenila na ljude, osobito na muškarce. Tako je nastala predodžba da alfa muškarac mora biti nemilosrdan, svakodnevno rušiti prepreke, uzimati ono što smatra svojim i nikada se ne ispričavati.
No postoji jedan problem s tom idejom.
Istraživanja na kojima se temelji pokazala su se ozbiljno manjkavima.
U nastavku ćemo razmotriti mit i stvarnost alfa vuka. Vidjet ćemo da promatranje vukova može biti koristan i nadahnjujući izvor pouka za ljudsko ponašanje, ali samo ako ispravno razumijemo kako se oni doista ponašaju. Evo što zapravo znači biti alfa poput vuka.
Opravdanost naziva
Veći dio 20. stoljeća istraživači su vjerovali da se čopori sivih vukova svake zime formiraju od neovisnih i međusobno nesrodnih jedinki koje žive na istom području. Do takvog su zaključka došli promatrajući skupine vukova koje su iz različitih zooloških vrtova bile smještene zajedno u zatočeništvu.
U takvim okolnostima uočili su da vukovi uspostavljaju hijerarhiju na temelju fizičke agresije i dominacije. Alfa mužjak bio je, doista, onaj koji je silom nametnuo svoju nadmoć.
Međutim, pojedini su istraživači odlučili proučiti kako se čopori zapravo formiraju u prirodi.
Na temelju opažanja vukova u zatočeništvu očekivali su prizore žestokih borbi.
Umjesto toga, iznenadilo ih je ono što su zatekli.
Umjesto skupina nesrodnih jedinki koje se bore za prevlast, otkrili su da divlji vučji čopori zapravo predstavljaju male obiteljske zajednice. Vukovi su uglavnom monogamna vrsta: mužjak i ženka stvaraju trajni par i često ostaju zajedno cijeli život. Zajedno čine čopor koji obično broji između pet i jedanaest članova – roditeljski par i njihove mladunce. Mladi ostaju s obitelji otprilike godinu dana, nakon čega odlaze pronaći vlastitog partnera i osnovati novi čopor.
Roditeljski par zajednički vodi obitelj i skrbi o mladuncima. Današnjim rječnikom rekli bismo da zajednički dijele roditeljske odgovornosti. Upravo zato što su roditelji i vode svoju „podređenu” mladunčad, mogu se smatrati svojevrsnim alfa parom. Alfa mužjak, odnosno otac, nalazi se na vrhu muške hijerarhije unutar obitelji, dok je alfa ženka, odnosno majka, na vrhu ženske hijerarhije.
Drugim riječima, alfa mužjaci svoj položaj ne stječu agresijom i dominacijom nad drugim mužjacima, nego zato što su ostali članovi čopora njihova partnerica i njihovi mladunci. Oni su glave obitelji – obiteljski patrijarsi.
Kao i svaki dobar obiteljski čovjek, alfa mužjak štiti svoju obitelj te se prema njoj odnosi s pažnjom, velikodušnošću i privrženošću.
Nakon više od dvadeset godina promatranja sivih vukova u Nacionalnom parku Yellowstone, istraživač Richard McIntyre vrlo je rijetko vidio da se alfa mužjak agresivno ponaša prema članovima vlastita čopora. Umjesto toga, otac ostaje uz svoje mladunce dok potpuno ne odrastu. Sam ili zajedno s partnericom i mladima lovi kako bi osigurao hranu obitelji, ponekad čak čeka da se oni najprije nahrane prije nego što i sam počne jesti. Igra se s mladuncima, dopušta im da povremeno pobijede u igri te posebnu brigu posvećuje i najslabijim članovima čopora.
To, naravno, ne znači da su alfa mužjaci nježni u svakoj situaciji. Oni su vrhunski grabežljivci sposobni svladati velik plijen poput losa ili bizona. Kada je njihova obitelj ugrožena od vanjskih neprijatelja ili suparničkih čopora, odlučno će je braniti, pa i po cijenu vlastita života.
Također, to ne znači da među mužjacima nikada nema iskazivanja dominacije. Odrasli mužjaci ponekad ulaze u sukobe oko hijerarhije – otac će se suprotstaviti nepoznatom alfa mužjaku ili će vlastitim mladuncima dati do znanja tko je glavni, a stariji brat pokazat će svoju nadmoć mlađem.
Dakle, alfa vuk može biti odlučan, snažan pa i nasilan kada to okolnosti zahtijevaju. No najvećim dijelom ne vodi bučnom agresijom i prijetnjama, nego postojanom snagom, hrabrošću i karakterom. Kako je McIntyre rekao jednom drugom istraživaču vukova:
„Glavna osobina alfa mužjaka jest tiho samopouzdanje. Zna što treba učiniti i zna što je najbolje za njegov čopor. Vodi vlastitim primjerom. U tome se osjeća potpuno sigurno. Njegova prisutnost djeluje smirujuće.”
Kada su istraživači shvatili kako se vučji čopori doista formiraju, znanstvenici poput L. Davida Mecha povukli su svoju izvornu teoriju o alfa vukovima te su prestali upotrebljavati izraze „alfa mužjak” i „alfa ženka”. Umjesto toga, vođe čopora radije nazivaju „rasplodnim mužjakom” i „rasplodnom ženkom”.
Nažalost, staro se shvaćanje zadržalo u javnosti pa mnogi muškarci i danas imaju pogrešnu predodžbu o tome što znači probuditi u sebi „unutarnjeg alfa vuka”. Stvarnost je mnogo složenija, ali i daleko nadahnjujuća.
Vuk kao simbol muževnosti
Ideja životinja kao simbola ili uzora uvijek mi je bila privlačna. Životinje mogu biti snažni simboli koji ljudima pomažu razumjeti određene vrline, ali samo ako ih doista poznajemo.
Sivi je vuk zbog svoje sklonosti lutanju i iznimnih lovačkih sposobnosti tisućama godina simbol ratnika, slobode, divljine i snage muškosti. No to je samo jedna strana vuka, baš kao što je samo jedna strana onoga što znači biti muškarac.
Da, alfa mužjak može biti divlji, snažan i opasan. Ali on je istodobno zaštitnik, brižan roditelj i nježan član svoje obitelji.
Želite li doista postati alfa poput vuka, nije dovoljno samo razvijati fizičku snagu ili nadmašivati svoje suparnike. Potrebno je postati predan suprug i odgovoran otac koji voli i štiti svoju obitelj.
Oduvijek sam cijenio vukove zbog njihove slobode i divlje naravi, ali nakon što sam bolje upoznao složenost njihovih društvenih odnosa, još ih više poštujem. Vuk gotovo savršeno utjelovljuje ideal muževnosti koji želim istaknuti. Poput alfa vukova, želio bih vidjeti muškarce koji zajedno sa svojim životnim partnericama hrabro prolaze kroz životne izazove i svoje obitelji vode snagom karaktera i srca. Želio bih vidjeti muškarce koji, kada je potrebno, mogu pokazati odlučnost i borbenost u obrani svojih najbližih, ali koji tu snagu uravnotežuju suosjećanjem, blagošću i brigom prema onima koje vole.
Izvor: artofmanliness.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
