Sveti Ivan Evanđelist ne prikazuje Isusa kao uplašenog čovjeka niti kao nekoga tko bježi s mjesta događaja. Naprotiv, Isus je prikazan kao „slobodan čovjek koji istupa i govori otvoreno, suočavajući se s časom u kojemu se može očitovati svjetlo najveće ljubavi“.
Ne žrtva, nego darivatelj
Isus je znao što ga čeka nakon uhićenja. Ipak, ostaje postojan i ne uzmiče, nego se dragovoljno predaje stražarima. Kako ističe papa Lav, to ne čini „iz slabosti, nego iz ljubavi“ – potpune, zrele ljubavi koja se ne boji odbacivanja.
Isus nije žrtva uhićenja jer dopušta da bude uhvaćen. On je „darivatelj dara“ koji utjelovljuje nadu spasenja za cijelo čovječanstvo: pokazuje da čovjek, čak i u najmračnijem času, može ostati slobodan ljubiti do kraja.
Pravi čin ljubavi
Papa ističe jedan tajanstveni trenutak iz Evanđelja – kada Isus izgovara riječi: „Ja sam“, a vojnici padaju na zemlju. U biblijskoj objavi taj izraz podsjeća na Božje ime: „Ja jesam“. U tom trenutku, u Getsemanskom vrtu, Isus pokazuje da je Bog prisutan upravo ondje gdje ljudi doživljavaju nepravdu, strah i osamljenost. Papa Lav objašnjava da je upravo u takvim trenucima „istinsko svjetlo spremno zasjati bez straha da će ga nadvladati nadiruća tama“.
U tami noći, kada se čini da se sve raspada, Isus pokazuje da kršćanska nada nije bijeg od stvarnosti, nego svjesna odluka. Papa naglašava da takav stav proizlazi iz dubokog molitvenog života, u kojemu se od Boga ne traži da nas poštedi patnje, nego da nam podari snagu da u ljubavi ustrajemo do kraja.
Papa Lav nastavlja objašnjavajući da se Isus tijekom uhićenja ne brine za sebe. Naprotiv, njegova je pozornost usmjerena na spašavanje učenika. Time se očituje da je njegova žrtva uistinu čin ljubavi – On dopušta da bude uhvaćen kako bi njegovi prijatelji mogli otići na slobodu.
Priprema tijekom cijelog života
Papa naglašava da se Isus za taj „dramatičan i uzvišen čas“ pripremao cijeloga života. Upravo zato mogao mu je hrabro odgovoriti. Znao je da dati život iz ljubavi ne znači doživjeti poraz, nego ostvariti puninu vlastitoga poslanja.
To, međutim, ne znači da Isus nije osjećao tjeskobu u trenutku koji je označio početak njegova križnog puta. Ipak, mogao je ustrajati jer je znao da svoj život predaje iz ljubavi.
„U tome se sastoji prava nada: ne u nastojanju da izbjegnemo patnju, nego u vjeri da je i u srcu najnepravednije patnje skriveno sjeme novoga života.“
Prihvatiti logiku Evanđelja
Kako se sve to odnosi na nas, pita papa. Umjesto da po svaku cijenu branimo vlastiti život, svoje planove i sigurnost te pritom ostanemo sami, poziva nas da prihvatimo logiku Evanđelja. To znači da „samo ono što se daruje donosi plod; samo ljubav koja se slobodno daruje može obnoviti povjerenje i ondje gdje se čini da je sve izgubljeno“.
Podsjećajući na mladića koji, nakon Isusova uhićenja, gol bježi s mjesta događaja, papa Lav objašnjava da i mi ponekad slijedimo Isusa sve dok nas život ne zatekne nespremne. Tada smo u napasti napustiti evanđeoski put jer nam se čini da je nemoguće ljubiti na način na koji Evanđelje traži.
No evanđeoska pripovijest završava prizorom mladića odjevena u bijelu haljinu koji naviješta uskrsnuće. On je simbol nade naše vjere. Boga naši grijesi i naše zadrške ne ograničavaju u opraštanju. On u nama može obnoviti želju da ponovno prihvatimo svoje poslanje njegovih učenika te nas osposobiti da svoj život darujemo drugima.
Papa Lav zaključuje katehezu potičući sve da njihov život „bude odgovor na dobro koje smo primili“. Premda ne možemo upravljati svime što nam se događa, „dovoljno je svakoga dana slobodno izabrati ljubiti“. Naša nada ostaje čvrsta: i u najmračnijim danima Božja je ljubav prisutna, nosi nas i u nama dozrijeva plod vječnoga života koji nam je obećan.
Izvor: vaticannews.va
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
