Djeca ostvaruju bolji uspjeh ako njihovi roditelji ostaju zajedno.
Gornja je izjava jasna zagovornicima obitelji. Iako postoje iznimke od tog općenitog pravila, ono zorno pokazuje kako djeca koja odrastaju u stabilnim domovima imaju veću prednost od svojih vršnjaka čiji roditelji nisu u braku.
Priča koja daje na razmišljanje
Kada sam započeo svoju profesorsku karijeru sredinom 80-ih, imao sam priliku susresti Alexa Haleya. On je napisao knjigu Korijeni, bestseller iz 1976. godine koji govori o više generacija jedne afroameričke obitelji koja je prošla ropstvo i rasizam. Rekao sam mu da sam pokušao zainteresirati svoje afroameričke studente za povijesti ističući događaje i osobe koje se tiču afroameričke povijesti. Usprkos tome, nisam bio uspješan. Pitao sam ga ima li on kakve sugestije.
Gospodin Haley naveo mi je dva svoja iskustva iz svog posjeta gradu Troyu u državi New York. Budući da nije mogao zaspati, izašao je iz svog hotela. Prepoznala ga je mala skupina ljudi koja je besposličarila na uglu ulice. Kako to običavaju svi pripovjedači, upustio se u razgovor s njima, raspitujući se o njihovim životima. „Svatko od njih‟, rekao mi je, „ispričao mi je svoju priču o tome kako je odrastao s jednim roditeljem, usred nasilja te konzumacije alkohola i droge.‟
Tog je poslijepodneva gospodin Haley održao predavanje na visoko cijenjenom Rensselaer Polytechnic Instituteu. Nakon svog govora, postavio je slično pitanje. Svatko od studenata naveo mu je kako je odrastao u stabilnoj obitelji s oba roditelja koji su podupirali njegove ambicije. Više nije ništa trebao reći.
Bacanje sumnje na opće znanje
Nažalost, akademici znaju odbacivati takve dokaze pod izgovorom „anegdote‟. Istraživači žele znati o veličini uzorka i varijablama prije nego što priznaju bilo koji rezultat kao definitivan.
Sumnjam na još jedan razlog za nepovjerenje (ili barem naizgled nepovjerenje) prema takvim zaključcima. Takvi rezultati služe tome da dokažu kako prakse „seksualne revolucije‟ dolaze po visokoj cijeni za druge, osobito djecu.
Osjećaj koji poriče roditeljsku odgovornost ostaje, usprkos stalnom gomilanju dokaza o društvenom urušavanju. Robert Franklin, član Nacionalnog odbora direktora organizacije National Parents, u prosincu 2019. osvrnuo se na ideju kako „problem potpunog ili djelomičnog odsustva oca proizlazi iz pada muškaraca u pokušaju da preuzmu svoju odgovornost kao očevi. To je česta tvrdnja, osobito među onima s desne strane političkog spektra. Prema toj teoriji, kada bi muškarci postali bolji ljudi, nestao bi problem djece koja odrastaju bez oca. Ta je tvrdnja u potpunosti promašena.‟
Srećom sada postoje čvrsti empirički dokazi koji pokazuju kako su zagovornici tradicionalne obitelji bili u pravu sve ovo vrijeme. Nicholas Zill s Instituta za obiteljske studije napisao je izvješće naslovljeno „Da bi završilo fakultet, djetetu s jednim roditeljem nije lako‟.
Dr. Zill nije proučavao samo obitelji s jednim ili dva roditelja. Proučavao je sve moguće kombinacije poput roditelja udovca, rastavljene majke, roditeljā posvojitelja, biološkog roditelja i poočima/pomajke, rastavljene majke, roditelja u kohabitaciji, neoženjene majke, rastavljenog oca, roditeljā udomitelja te djedova i baka. Njegov je cilj bio analizirati vladine podatke i povući paralelu između diplome i situacije u kući u kojoj su živjeli studenti prije odlaska na fakultet.
Rezultati dokazuju veliku prednost onih studenata koji su živjeli s oba roditelja. Kako to dr. Zill opisuje, „jedna je trećina svih studenata završila četiri godine fakulteta, s najvećim postotkom kod studenata koje su podigli vjenčani biološki roditelji (43 %)… Njihovo je akademsko postignuće bilo značajno više nego kod studenata u svim ostalim obiteljskim grupama. Više od četvrtine studenata koji su završili fakultet živjelo je s rastavljenim majkama (31 %) i obudovjelim majkama i očevima. Stopa studenata koji su živjeli s rastavljenim majkama bila je mnogo viša od studenata koji su živjeli bez majka (22 %) i s nikad udanim majkama (19 %).‟
Ova je studija također važna za pobijanje čestih zabluda.
Neki tvrde kako je najvažniji faktor da studenti žive s oba roditelja u stabilnoj obitelji, bez obzira na to jesu li roditelji vjenčani ili ne. Ova studija pobija ovaj zaključak. Kako je gore navedeno, diplomiralo je 43 % onih studenata koji su živjeli s oba roditelja prije fakulteta, dok je diplomiralo samo 21 % onih koji su živjeli s oba nevjenčana roditelja.
Neki pak kažu kako dvoje vjenčanih roditelja uživa veći financijski blagoslov. Prema toj implikaciji, što je veća financijska sigurnost, to je veći kritičan faktor da studenti ostanu na fakultetu sve do diplome.
Dr. Zill odbacio je taj argument. Ekonomska nepodudarnost nije toliko značajna kako bi mnogi možda mislili. Primjerice, rastavljeni roditelj bez skrbništva ima odgovornost plaćati fakultet svome djetetu. Udovci i udovice često imaju police osiguranja koje se mogu koristiti za plaćanje višeg obrazovanja djeteta. U obje ove situacije, taj se dodatan izvor novca ne navodi u statistici „obiteljskog prihoda‟.
Implikacije
Iako ova studija samo mjeri polaženje fakulteta i stečenu diplomu, ona implicira i sretan ishod za studente odrasle u stabilnim obiteljima. Ona također znači i veće beneficije za društvo kao cjelinu.
Studija također pokazuje koliko su važne stabilne tradicionalne obitelji. Obrazovanje je roditeljska investicija u budućnost obitelji i društva. Premda postoje iznimke, visoko obrazovani ljudi – bilo da je njihovo znanje akademsko ili praktično – daju velik doprinos u zajednici u kojoj žive. Također je veća vjerojatnost da će oni sami podići obrazovanu djecu, a takve se dobrobiti povećavaju kada njihova djeca dobe djecu, a generacije napreduju.
Stoga, iako to ljevičari mrze priznati, najbolji je savjet za roditelje koji žele vidjeti svoju djecu s diplomom u ruci jest taj da ostanu u braku.
Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: returntoorder.org
Preveo: K.P.
Foto: Pixabay
