Volimo slušati o Chestertonu, Adenaueru i Fultonu Sheenu, no nismo ni svjesni koliko mislilaca i boraca nalik njima imamo u Lijepoj Našoj.

Dvjestogodišnja hrvatska povijest, od Francuske revolucije 1789. do rušenja Berlinskog zida 1989., uglavnom je pisana i tumačena iz perspektive tzv. progresivnih ideja i stajališta, što znači da je prostor za istraživanje i promišljanje hrvatskog konzervativizma bio ili vrlo sužen ili potpuno zakrčen liberalno-komunističkom propagandom o konzervativnoj misli kao o nečemu retrogradnom i zaostalom.

Povjesničar Stipe Kljaić (Šibenik, 1982.), autor bestselera „Nikada više Jugoslavija”, izabrao je za ovu knjigu – „Povijest kotrarevolucije / Hrvatska konzervativna misao od 1789. do 1989.” – 12 paradigmatičnih, pretežno zaboravljenih konzervativnih mislilaca (i boraca) iz hrvatske povijesti, koji su smatrali da sve što je novo nije i ne mora biti bolje od onoga što je bilo prije, a da su stare, provjerene vrijednosti jedini siguran temelj nove društvene gradnje.

Ovu dvanaestoricu predvodi prvak hrvatske konzervativne misli, fratar s Brača, kontrarevolucionar Andrija Dorotić, filozof, političar, šef policije, dobročinitelj, koji je protiv Francuza u Dalmaciji digao oružani ustanak, a još je čine: Mihovil Pavlinović, Kosto Vojnović, Josip Juraj Strossmayer, Đuro Arnold, Stjepan Zimmermann, Dominik Barač, Milivoj Magdić, Hijacint Bošković, Bonifacije Perović, Bogdan Radica i Franjo Tuđman.

Volimo slušati o Chestertonu, Adenaueru i Fultonu Sheenu, no nismo ni svjesni koliko mislilaca i boraca nalik njima imamo u Lijepoj Našoj. Knjiga dr. sc. Stipe Kljaića uistinu otvara vidike na zaboravljene domaće konzervativne prvake i potiče čitatelje da budu nalik njima. Zbog toga uredništvo ovog portala svesrdno preporuča ovu rijetku i dragocjenu monografiju.

O autoru

Dr. sc. Stipe Kljaić rođen je 17. prosinca 1982. u Šibeniku. Srednju školu u Šibeniku pohađao od 1997. do 2001. godine. Godine 2001. upisao diplomski studij jednopredmetne povijesti na Filozofskom fakultetu na sveučilištu u Zagrebu, kojeg je završio u akademskoj godini 2006/07. s drugim najboljim prosjekom te godine na temu „Sol i ljudi na rano-novovjekovnom Jadranu“. Dobitnik fakultetske nagrade „Franjo Marković“ Filozofskoga fakulteta 2007. za multidisciplinirana istraživanja povijesti Ravnih Kotara. Od godine 2008. polaznik je poslijediplomskog studija „Moderne i suvremene hrvatske povijesti u europskom i svjetskom kontekstu“ na istom fakultetu. Od travnja do listopada 2009. radio kao vanjski suradnik (istraživač) u na projektu „Ratni zločini počinjeni nad hrvatskim građanima potkraj i neposredno nakon II. svjetskog rata“ pod pokroviteljstvom Državnog Odvjetništva RH i Hrvatskog Državnog Arhiva. Nakon toga kratko surađivao na projektu Instituta Ivo Pilar „Leksikon iseljeništva i manjina“. Od ožujka 2010. radi kao znanstveni novak na Hrvatskom institut za povijest. Godine 2015. doktorirao je na temi „Intelektualci i hrvatski nacionalizam“ kod mentora prof. Ive Banca. Od 2016. godine radi na europskom projektu Cultural Opposition: Understanding the Cultural Heritage of Dissent in the Former Socialist Countries, Courage Horizon 2020. Istraživački interes mu je hrvatska politička i intelektualna povijest 20. stoljeća.