Posljednjih godina mnogo slušamo o tome kako muškarci i žene u sve kasnijoj dobi ulaze u brak ili ga uopće ne sklapaju. Sve se više govori o krizi preuzimanja odgovornosti, o nedostatku odlučnosti, o sve većoj ljudskoj otuđenosti, o međusobnom nerazumijevanju, o manjku komunikacije itd. Na temu muško-ženskih odnosa tako je već napisano i moglo bi se opet napisati more knjiga, kao i o uzrocima današnjih sve neuspješnijih odnosa. Međutim, ne moramo ići u takvu jednu širinu da bismo detektirali najčešće probleme između dvaju spolova, spolova nastalih po Božjem naumu. Dovoljno je analizirati jednu jedinu rečenicu iz Svetog pisma koja muško-ženske odnose može vratiti na pravi put, a ona glasi vrlo jednostavno: „Tko će naći ženu vrsnu?‟ (Izr 31, 10).

Tko je žena vrsna?

Da bismo uspješno razlomili ovu Božju Riječ, potrebno je božanskom pedagogijom i metodikom ići korak po korak, dio po dio, pa ćemo se za početak ograničiti na možda najpoznatiju sintagmu iz ove poznate rečenice iz Svetoga pisma, a to je „žena vrsna‟.

Bogu hvala, u posljednje tri godine puno čujemo upravo o vrsnim ženama i uistinu možemo biti Bogu zahvalni što je u svojoj Providnosti odlučio podići palu ženstvenost i majčinstvo. No tko je uopće žena vrsna? Kako je najbolje objašnjenje Svetog pisma samo Sveto pismo, potrebno je pročitati nastavak 31. poglavlja Mudrih izreka, prema kojem saznajemo da je žena vrsna: vrijedna, organizirana, dobronamjerna, pouzdana, požrtvovna, topla, velikodušna, sposobna, snalažljiva, snažna, pozitivna, hrabra, optimistična, radosna, ugledna, mudra, pobožna, bogobojazna – ukratko, hvale vrijedna. Ovo su samo neke od vrlina i kreposti koje se mogu iščitati samo jednim, površnim čitanjem ovih biblijskih redaka, no u njihovoj dubini zapravo stoje odgovori na dva važna pitanja: Je li ta žena spremna biti suprugom? i Je li ta žena spremna biti majkom? Odgovor je na oba pitanja, naravno, potvrdan.

Važno je naglasiti da bi na ova ključna pitanja trebala odgovoriti svaka žena prije nego što naiđe „onaj pravi‟. Naime, prije nego što uopće dođe do ozbiljnih razgovora o braku, svaka bi žena trebala već razlučiti svoj životni poziv. No ista bi ta pitanja trebao postaviti svaki muškarac već na prvom ili drugom spoju s potencijalnom suprugom. Iskustva pokazuju da se upravo ta dva pitanja uopće ne postavljaju na početku veze pa onda godine prolaze u nadi da će ono drugo započeti onaj „ozbiljan razgovor‟ o budućnosti, a kada do njega napokon i dođe, nerijetko uslijedi razočaranje jer druga osoba ima drukčije planove nego što je to prva osoba uopće očekivala.

U svakom slučaju, ženom vrsnom ne postaje se vjenčanjem, u trenutku stavljanja prstena na ruku. Ženom vrsnom postaje se prije vjenčanja, svakodnevnim radom na sebi i na svome odnosu s Gospodinom. Ne stoji slučajno na jednom ranijem mjestu u Mudrim izrekama ova konstatacija: „Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve‟ (Izr 18, 22). Upravo muškarac traži i nalazi svoju ženu, a ona je žena, spremna biti suprugom i majkom, prije nego što mu je Bog otkrije.

Međutim, živimo u kulturi u kojoj žene strpljivo čekaju svoje muževe i koje ih katkad nikada i ne dočekaju jer muževni (= sveti) muškarci ne postoje. Kažem „ne postoje‟ jer nerijetko nemaju hrabrosti pokazati inicijativu i potencijalnu suprugu pozvati na kavu, čak i riskirajući odbijanje, a kamoli inicirati ozbiljne razgovore o budućnosti, javno i jasno obznaniti svoje namjere i planove. Pa tako danas imamo na stotine Ruta koje čekaju svog Boaza, Sara koje čekaju svog Tobiju, Rahela koje čekaju svog Jakova, Marija koje čekaju svoga sv. Josipa itd., a njih apsolutno nigdje na vidiku.

Gdje se žena vrsna može naći?

Jedan od razloga zašto se muškarci i žene teško nalaze jest taj što muškarac uopće nije u aktivnoj potrazi za ženom, a gore nam navedeni citat jasno govori: „Tko će naći ženu vrsnu?‟ Dakle, ne piše „Kome će žena pokucati na vrata?‟ (premda ima i takvih slučajeva, no vrlo, vrlo malo), nego „Tko će naći ženu vrsnu?‟ Muškarac traži i uz Božju pomoć nalazi pravu osobu i u pravo vrijeme, a takvih je muškaraca vrlo malo.

Drugi razlog zašto se muškarci i žene jedva nalaze jest taj što muškarac nerijetko traži na krivim mjestima. Primjerice, imam nekoliko prijatelja i poznanika koji su svake nedjelje na sv. misi, a noć prije, skoro do zore, traže ženu u noćnim klubovima. Umjesto da se naspavaju pa se budnih očiju na nedjeljnoj sv. misi malo osvrnu oko sebe, a imaju, Bogu hvala, što i vidjeti, oni tako često spavaju, umorni od traženja prave osobe na krivome mjestu i u krivo vrijeme. I onda se čude kako ne mogu naći nikoga. Da bi se susret s pravom osobom dogodio, potrebno je tu osobu tražiti na pravome mjestu, a pravo je mjesto ono mjesto na kojem je Bog na prvome mjestu.

Često se i muškarci i žene znaju brzo obeshrabriti kada se susret s drugom osobom i ne dogodi u očekivano vrijeme, premda se kreću na pravim mjestima. No naše vrijeme nije i Božje vrijeme. On ima svoj tajming. On ima i svoj način. Važno je tada prepoznati da je vrijeme traženja prave osobe vrijeme našeg osobnog izgrađivanja, da je vrijeme izgrađivanja pak vrijeme osluškivanja Božje volje, a vrijeme osluškivanja vrijeme intenzivne i postojane molitve. Ta se molitva ne odnosi samo na to da nam Bog što prije otkrije našeg bračnog druga, nego da i njega i nas pripremi za taj susret i u konačnici za brak. Poznajem previše osoba koje mole za svog budućeg supružnika i koje se razočaraju nakon svake trodnevnice, devetnice, tridesetnice, četrdesetnice, tristošezdesetpetnice i u svakog sveca koji njemu ili njoj nije uspio izmoliti budućeg supružnika, no molitva za drugu osobu trebala bi biti upravo to – molitva za drugu osobu: da je Bog blagoslivlja, oblikuje, pripremi za nas, ali i nas, prije svega, za tu drugu osobu. Stoga svaka molitva za budućeg supružnika koja nije usmjerena na njegovo i naše izgrađivanje za brak jest promašena molitva.

Tko nalazi ženu vrsnu?

Sve nas ovo dovodi do posljednje, ali podjednako važne nepoznanice iz gornjeg citata „Tko će naći ženu vrsnu?‟, a to je, naravno, riječ „Tko‟. Ta se riječ odnosi na agensa, na vršitelja radnje u čitavoj ovoj priči, na muškarca koji je u već spomenutoj aktivnoj potrazi. A koje bi pak bile njegove odlike?

Razmatrajući o „tragaču‟ došao sam do zaključka da bi njegove odlike prije svega trebale biti ove: identitet, jasnoća, cilj i čistoća. Naime, osoba koja traži svog životnog partnera trebala bi znati tko je, trebala bi poznavati sebe u Kristu Isusu. Kada osoba zna tko je ona u Bogu, kada zna da je Božje ljubljeno dijete, tada ona treba znati i što želi, a u tom pogledu mora posjedovati jasnoću, mora jasno znati na što je Bog poziva i što Bog od nje traži. Kada osoba zna tko je i što je, tada se neminovno postavlja i pitanje kuda ide, jer ako osoba ne zna kuda ide, ne zna ni koga će povesti sa sobom. Stoga cilj Božjeg djeteta mora prije svega biti svakodnevno posvećenje i hod s Bogom, traženje Božje volje za svoj život te vođenje bližnjih, a pogotovo životne odabranice, k Bogu i u konačnici – u nebo. Potrebno je pritom naglasiti kako se na svetosti ne radi samo do braka, kako to neki misle. Na svetosti se radi čitav život. Da bi se pak u tome uspjelo, od velike je važnosti čistoća, kako predbračna, tako i bračna, jer sam je Isus Krist rekao: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati‟ (Mt 5, 8), a to je blaženstvo s vrlo poticajnim obećanjem. Bez čistoće, a u požudi misli, pogleda i tijela, čitav se naš odnos s Gospodinom i drugom osobom ruši kao kula od karata.

Za kraj je potrebno naglasiti kako muškarac koji traga za ženom vrsnom ne treba tražiti srodnu dušu u onom površnom i poganskom smislu, pri čemu ona mora ispunjavati određene kriterije koji niti su bitni za bračni život niti su bitni za njegovo i njezino spasenje. Mnogi se pogube tražeći upravo svjetovne, nebitne detalje. Prava srodna duša jest samo ona osoba koja će ti biti pomoć na tvome životnome putu i u vašoj zajedničkoj misiji, a ta je misija ni manje ni više nego – nebo.

 

#KrunoslavPuškar #MuškaracPoBožjemNaumu #muževnibudite

Krunoslav Puškar
Krunoslav Puškar diplomirani je anglist i germanist te doktorand na doktorskom studiju iz lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ponosan je Prigorac koji živi i djeluje u rodnim Križevcima. 2016. godine uključuje se u pro-life aktivizam, a 2018. postaje regionalnim voditeljem inicijative '’40 dana za život'' i članom udruge ''Hrvatska za Život''. U slobodno se vrijeme bavi istraživanjem i pisanjem znanstvenih radova o kajkavštini i jeziku općenito, čitanjem, prevođenjem i izdavaštvom. Nakon obraćenja 2010. godine i dubokog iskustva živoga Boga, sve svoje talente i planove predaje u Božje ruke.