„U početku sljedeće godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. A jednoga dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. David se propita za tu ženu i rekoše mu: ‘Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!’ Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vrati svojoj kući. Žena zatrudnje te poruči Davidu: ‘Trudna sam!’“ (2 Sam 11, 1–5).

Dosad smo razmatrali ljubavne priče biblijskih likova koje su sve završavale happy endom, koliko god tragično započinjale. Ova priča o kralju Davidu i Bat-Šebi zasigurno nije jedna takva priča, što se može vidjeti i po gornjem citatu. Kralj David, kralj izraelski, uzima tuđu ženu i spava s njom, dok se njezin muž bori u njegovoj vojsci. No, to nije sve. Kada Bat-Šeba zatrudni s Davidom, on na kraju nema nijednog drugog izbora nego daje ubiti svoga vojnika, Uriju Hetita. Ova priča o kralju Davidu i Bat-Šebi tako počinje i završava tragično.

Zašto sam se odlučio za ovu priču? Zato što se na Davidovu i Bat-Šebinu mjestu može svatko od nas naći. Grešni smo ljudi, slabi smo, jadni smo i dovoljno je vrlo malo da skliznemo u Davidovu i Bat-Šebinu ulogu. Štoviše, najtragičnije je to što je David bio čovjek po Božjem srcu, a to je oznaka koju dobiva rijetko koji biblijski lik, pa ako je on mogao učiniti takvu kobnu pogrešku, a bio je toliko blizu Bogu, što nas prijeći da učinimo isto? No što je to dovelo do Davidova pada, a može dovesti do pada svakog od nas?

Prva stvar u kojoj je David pogriješio jest ta što se uzoholio kada je bio na vrhuncu svoje moći. Sveto nam pismo lijepo govori: „Pred padom čovjeka ide oholost, a pred čašću ide poniznost“ (Izr 18, 12). Naime, oholost je majka i korijen svih grijeha, a protuotrov joj je poniznost. Sv. Antun Pustinjak davno je uvidio kako nam Sotona ne može ništa učiniti ako smo ponizni. Šteta što to nije uvidio i kralj David. Pouzdajući se u vlastite snage, a ne u Boga, zaboravivši sve što je Gospodin za njega učinio i zaboravivši zbog toga biti Njemu zahvalan, David se uzoholio, a ta ga je oholost dovela do sljedećega grijeha, a to je blud.

Blud je grijeh koji svima nama kuca na vrata, posebno u današnje vrijeme kad smo bombardirani pornografijom sa svih strana, a naša su djeca, više nego ikad prije, suočena s hiperseksualizacijom. U blud padamo ako nismo budni, ako ne bdijemo nad sobom, našim pogledima i mislima. U blud padamo i ako se nađemo na krivome mjestu u krivo vrijeme, kao što se i David našao. Umjesto da je bio u ratu „u doba kad kraljevi izlaze u rat“, on je ostao u Jeruzalemu, uživavši u dokolici. Umjesto da je svoj dan upotpunio molitvom i zahvaljivanjem Bogu, on je po danu spavao pa bi tek „predveče“ ustao sa svoje postelje. Ukratko, do grijeha bludnosti dovela ga je njegova lijenost.

Lijenost i nediscipliniranost života, a osobito molitvenog života, nerijetko dovodi do osobnog i duhovnog pada. Sotona nam ne može učiniti ništa, ne može nas nagovoriti ni na jedan grijeh, pa tako ni na blud, ako se svakodnevno posvećujemo. Kad smo kušani na području bluda, nama, muškarcima, osobito može pomoći molitva Zdravomarije. Iz osobnog iskustva znamo da, kada nam počnu dolaziti bludne misli, one brzo i nestanu ako počnemo zazivati nabesku Majku Mariju, čistu djevicu.

Bludne su misli, naravno, jedna stvar, a bludni su pogledi sigurno jedna posve druga stvar. Bludni pogled pokazuje da su se naše misli spustile u naše srce, a našem se srcu, opterećenom grijehom, još teže oduprijeti. Da se Bat-Šeba te kobne večeri nije kupala, oskudno odjevena ili, najvjerojatnije, bez ičega na sebi, David možda ne bi došao na pomisao da je preotme svome najboljem vojniku. Da je Bat-Šeba pazila na svoju čednost, David možda ne bi pao na polju bluda.

Mi, muškarci, smo itekako vizualno stimulirani i na nas vrlo silovito udaraju bludne slike kojima smo svakodnevno izloženi. Svjedoci smo, naime, sve oskudnije odjevenih djevojaka i žena kojima nimalo nije poznat pojam čednosti, kao ni utjecaj njihova oblačenja na nas muškarce, pogotovo u ljetnim mjesecima. Kad im se kaže koliko nam teško pada njihovo izazovno odijevanje, one često znaju reći kako je to problem naš muškaraca. No to nije istina. Velika je odgovornost na njima. Dijelove tijela koje bi trebao vidjeti samo njihov suprug, najčešće vide svi. Dijelovi tijela koji bi se trebali pokazati tek u bračnoj sobi, pokazuju se naočigled sviju, a Sveto nam pismo lijepo govori: „Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu“ (Izr 31, 30).

Naime, problem nečednog odijevanja ne leži u tome što otkriva previše nego premalo. Takvo nam odijevanje premalo otkriva unutarnju ljepotu osobe, a naglašava onu izvanjsku, fizičku, koja je prolazna i propadljiva. Takav površan pristup odijevanju na kraju završava i površnim vezama, jer će žena takvim odijevanjem privući osobu koja je zainteresirana samo za njezino tijelo, a ne za ono što ona u biti jest, što će pak u konačnici uzrokovati bol i razočaranje u muški rod. Žena se ne treba odijevati izazovno da bi je netko primijetio i da bi se ona osjećala prihvaćenom i lijepom. Pobožna žena, koja budno pazi na svoje dostojanstvo, u današnje vrijeme svijetli kao svjetionik i može se lako primijetiti u gomili ljudi.

Poanta je da se i muškarci i žene danas moraju podjednako boriti za čistoću, a u tome im, osim prikladna odijevanja, može pomoći sakramentalni život. Molitva je samo jedan od kamenova kojim možemo pobijediti Golijata 21. st. – već navedenu bludnost. Drugi kamen koji možemo baciti na neprijatelja jest post, odnosno askeza. Danas smo navikli na komociju i teško nam je odreći se raznolike hrane na samo jedan dan, a Isus nam je jasno rekao: „ova se vrsta izgoni samo molitvom i postom“ (Mt 17, 20–21). Preostala tri kamenova kojima se možemo i moramo boriti protiv bludnosti jesu svakodnevno čitanje Svetog pisma, svakodnevno sudjelovanje na sv. misi i redovita ispovijed. Osobi koja se koristi ovim oružjem u borbi protiv bluda, a ima i duhovnika koji ga prati na tome putu, zagarantirana je pobjeda i polaganje ovog Golijata pod Gospodinove noge. Svi pojedinci koji mi se javljaju s problemom gledanja pornografije, nakon što bi primijenili ovu ratnu strategiju, kroz dogledno bi vrijeme doživjeli oslobođenje od njezina ropstva.

Da zaključim, sve ovo što smo u ovom kratkom razmatranju naveli samo su posljedice krivih odluka, a sve one proizlaze iz pogrešna stava srca. Stoga bismo svakog dana morali paziti na srce i kao David u svome psalmu, poučen svojim pogreškama, svakodnevno moliti: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Ps 51, 12).

 

Foto: Unsplash

Krunoslav Puškar
Krunoslav Puškar diplomirani je anglist i germanist te doktorand na doktorskom studiju iz lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ponosan je Prigorac koji živi i djeluje u rodnim Križevcima. 2016. godine uključuje se u pro-life aktivizam, a 2018. postaje regionalnim voditeljem inicijative '’40 dana za život'' i članom udruge ''Hrvatska za Život''. U slobodno se vrijeme bavi istraživanjem i pisanjem znanstvenih radova o kajkavštini i jeziku općenito, čitanjem, prevođenjem i izdavaštvom. Nakon obraćenja 2010. godine i dubokog iskustva živoga Boga, sve svoje talente i planove predaje u Božje ruke.