Često čujem komentare tipa „Pa kako ti se da?‟, „Zašto vježbaš, zar ti ne dosadi?‟ i tome slično. Međutim, jesu li ovo uopće dobro postavljena pitanja? Svako od ovih pitanja i njima sličnih pretpostavlja da tjelovježba treba biti zabavna. No, treba li zaista? Jesmo li možda orijentirani u krivome smjeru?

Što je cilj?

Ako si postavim da je cilj zabava, naravno da mi tjelovježba neće ostvariti taj cilj ako osjetim bol u mišićima u obliku upale. Međutim, što ako stvari malo izokrenemo? Što ako se kao cilj postavi zdravlje, koje je po korisnosti daleko iznad puke zabave? Što ako je cilj jačati volju? Što ako je cilj naučiti se odricanju? Što ako je cilj upoznati sebe? Svemu tome, i još koječemu, može pomoći tjelovježba. Budući da smo duša, duh i tijelo, moguće je i na primjeru tjelovježbe pronaći poveznice za cjelokupan rast pojedinca.

Dobra metafora za život

Jednom prilikom mi je jedna mlada dama rekla da u treningu vidi puno bolju metaforu za život negoli u pjevanju kojim se sama bavi. Bez obzira na to što i pjevanje ima svojih zakučastih strana te ima potrebe za žrtvom, ono za razliku od treninga ne uključuje bol. Bol u treningu može upućivati na to da nešto ne valja, ali isto tako može upućivati i na to da je nešto u izgradnji. To je upravo ono na što bih se volio osvrnuti kao na poveznicu treninga i života. Ta bol koja služi kao indikator da je nešto teško i da se kroz to treba proći da bi se došlo do nečeg ljepšeg, većeg i boljeg. U treningu to poprima i pravi fizički smisao. E, to je meni bila puno bolja spoznaja. Ta spoznaja da treba proći kroz patnju i bol da bi se nešto novo i bolje rodilo.

Spremnost na žrtvu

Trening sam odavno počeo gledati kao na način kako se učiti žrtvovanju. Znao sam da je tjelovježba dobra pa sam žrtvovao igranje video igara. Znao sam da je tjelovježba dobra pa sam žrtvovao gledanje zanimljivih snimaka. I tako dalje. Tjelovježba mi je, vjerujem, i svojevrsna prilika za učenje spremnosti na žrtvu. Uistinu, sitna, ali kako kaže Sveto pismo: „U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!‟

Uči se i ti u malom da bi mogao činiti velika djela kad za to dođe vrijeme.

Upoznavanje sebe

Jedna od velikih prednosti tjelovježbe jest ta što možeš zaista upoznati sebe i vidjeti kako reagiraš kada se pred tebe stavi neki zahtjev. Primjerice, odlučio si smanjiti vrijeme sprinta za dvije sekunde. Hoćeš li biti ustrajan u tom cilju? Hoćeš li nasrnuti kao sivonja na treninge ili ćeš ipak zastati i informirati se kako to drugi rade, neki koji su taj put već prošli, pa ćeš si možda skratiti vrijeme potrebno za to? Hoćeš li biti spreman ranije ustati da stigneš odraditi trening koji si sam sebi zadao unatoč mnoštvu obaveza u tom danu? Hoćeš li dati sve od sebe i kada si na rubu snaga?

Sve što ćeš proći kroz tjelovježbu u upoznavanju sebe možeš primijeniti i na drugim područjima.

I, što sada?

Na ovo pitanje nećeš dobiti odgovor ni od koga, već od sebe samog. Na nešto si pozvan. Učini to.

 

#NikolaMrzljak #UZdravomTijeluZdraviDuh #muževnibudite

Nikola Mrzljak
Nikola Mrzljak diplomirani je inženjer računarstva iz zagrebačkih Sesveta. Aktivni je član zbora mladih Župe Svih Svetih u Sesvetama pod nazivom Aeternitas i zagrebačkog SKAC-a. U svojoj župi također sudjeluje i pri provođenju TeenSTAR-a - cjelovitog odgojnog programa za mlade o ljudskoj spolnosti. U slobodno vrijeme voli odraditi kvalitetan trening, učiti plesati, pjevati u zboru te čitati/slušati knjige. Od obraćenja 2012./2013. do danas se hrva s Bogom, ali polako popušta pod udarcima čekića Onog koji oblikuje i tvrđe kovine.