Je li smeđi škapular neka vrsta „amajlije za sreću” koju praznovjerni katolici vole nositi?
Na prvi pogled obećanja Blažene Djevice sv. Simonu Stocku potvrđuju sumnje. Poznate Gospine riječi bile su:
Uzmi, ljubljeni sine, ovaj škapular svoga reda kao znak moje bratovštine, a za tebe i sve karmelićane poseban znak milosti; tko god umre u ovoj odjeći, neće trpjeti vječni oganj. To je znak spasenja, zaštita u opasnostima, zalog mira i saveza.
Karta za raj?
Dakle, na temelju ovog izvještaja, sve što trebam učiniti je nositi smeđi škapular do kraja života i neću ići u pakao. Bingo! Karta za raj! Gdje da je nabavim? Ili?
Prije svega, sjetimo se što smo trebali naučiti na satu vjeronauka. Smeđi škapular se u Katoličkoj Crkvi kategorizira kao „sakramental” i djeluje mnogo drugačije od „amajlije za sreću”.
Katekizam objašnjava: Sakramentali ne podjeljuju milost Duha Svetoga na način na koji to čine sakramenti, već nas molitvom Crkve pripravljaju da primimo milost i raspolažu nas da surađujemo s njom. (KKC 1670)
To znači da nas sakramental poput smeđeg škapulara može pripraviti za milosti koje nam Bog želi dati, ali mi moramo odgovoriti na taj poziv.
Evo priče koja to ilustrira: Sveti Claude de la Colombière jednom je ispričao priču o čovjeku koji se tri puta pokušao utopiti. Svaki put je spašen protiv svoje volje. Tada je shvatio da još uvijek nosi smeđi škapular ispod odjeće. Odlučan da okonča svoj život, strgnuo je škapular s vrata i uspio je u posljednjem pokušaju. Bog mu je slobodno dao milosti koje su mu bile potrebne i dao mu dodatne prilike da mu se obrati, ali je čovjek ostao tvrdoglav u svome i odbio je surađivati. Kao rezultat toga, obećanje Blažene Djevice Marije moglo se pokazati istinitim: „tko god umre u ovoj odjeći, neće patiti od vječnog ognja.“
Navika molitve
Sveti Ivan Pavao II., i sam član Svjetovnog karmelićanskog reda, pohvalio je nošenje smeđeg škapulara, ali je upozorio na praznovjerno nošenje. U svojoj poruci karmelićanskoj zajednici napisao je:
„Stoga znak škapulara evocira dvije istine: s jedne strane, stalnu zaštitu Blažene Djevice, ne samo na životnom putu, već i u trenutku prelaska u puninu vječne slave; s druge strane, svijest da se pobožnost prema njoj ne može ograničiti na molitve i počasti u njezinu čast u određenim prigodama, već mora postati ”navika”, odnosno trajna usmjerenost vlastitog kršćanskog ponašanja, isprepletena molitvom i unutarnjim životom, kroz često primanje sakramenata i konkretnu praksu duhovnih i tjelesnih djela milosrđa.“
Prema Ivanu Pavlu II., da bismo osigurali svoje mjesto u raju, ne možemo jednostavno nositi smeđi škapular. Jednostavnije rečeno, „habit“ koji nosimo mora biti zasnovan na „navici“ molitve.
Zato sljedeći put kada obučete smeđi škapular, otvorite svoje srce Božjim milostima i Marijinom zagovoru. Ona vas želi voditi u nebo, ali ne možete zauzeti stražnje sjedalo i dopustiti joj da obavi sav posao.
Izvor: aleteia.org
Foto: Cathopic
