Današnji sveti zaštitnik je Toma Akvinski, jedan od orijaša kršćanstva, dominikanac, teolog, filozof i crkveni naučitelj.
Podrijetlom iz plemićke obitelji, rodio se 1225. u obiteljskom dvorcu Roccasecca nedaleko od Aquina (provincija Frosinone, Lazio). Osnovno školovanje i odgoj primio je u benediktinskom samostanu Monte Cassino (1230. – 1239.). Sedam slobodnih umijeća proučavao je na državnom sveučilištu u Napulju.
U dominikanski red stupio je potajno 1244., protiv volje obitelji, a filozofske i teološke studije završio je kod Alberta Velikog u Parizu i Kölnu. Zbog šutljivosti i debljine tamo su ga prozvali “nijemim volom”, ali Albert Veliki na to je rekao: “Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti”. Za svećenika je zaređen 1250.
Teologiju i filozofiju predavao je u Parizu, Anagniju, Viterbu, Orvietu, Rimu i Napulju. Njegova predavanja i pisana djela odlikuju se jasnim i discipliniranim misaonim izražavanjem, izbjegavanjem dvosmislenosti i nejasne slikovitosti. Takvim jezikom napisao je sva svoja filozofska i teološka djela, počevši od prvih filozofskih spisa do monumentalne “Sume teologije” (3 sveska, pisana 1266. – 1273), jedinstvenog, sveobuhvatnog djela, istodobno teorijskog i praktičnog, koje ujedinjuje sve ljudske znanosti: ontologiju, filozofiju prirode, antropologiju, etiku, politiku itd. Radi se o univerzalnoj teologiji, usklađenoj sa svim ljudskim znanostima.
Tomina filozofija predstavlja svojevrsni kršćanski aristotelizam jer ujedinjuje sve temeljne teze Aristotelove filozofije, ali je dopunjava novim sadržajima i ispravlja je kad je u raskoraku s kršćanskim naukom o početku svijeta, o neumrlosti ljudske duše i o Božjem utjecaju na zbivanja u ovom svijetu. U Tominom djelu nazočna je i platonska filozofska baština, a u njegovom misaonom sustavu utjelovljene su i teme o ljepoti, sve ono što je lijepo u prirodi i u umjetnosti.
Za shvaćanje odnosa između filozofije i teologije osobito je važno njegovo razlikovanje vjere od znanja, racionalne istine uma od teoloških istina Objave. Prema njemu razlikujući opće u stvarima i opće u mišljenju, Bog je prije stvari i poslije stvari. Proslavio se i pjesmama nastalima 1264. na molbu pape Urbana IV. za novi blagdan Tijelova, a te se omiljene himne već gotovo sedam stoljeća pjevaju na euharistijskim slavljima diljem svijeta (među njima i “Klanjam ti se smjerno”). Utjecao je na mnoge književne velikane (Dante, Dostojevski, Tagore, Joyce i mnogi drugi).
Izuzetnom jasnoćom uvida obradio je golem raspon ukupnoga srednjovjekovnog znanja i stekao naslov “Princeps philosophorum” (“prvak filozofa”). I pored svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik te je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti.
Kao mistik i veliki štovatelj Presvetog Sakramenta, jednom je klečući pred raspelom doživio susret sa Spasiteljem koji mu se obratio: “Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?” Toma je odgovorio: “Samo tebe, Gospodine!” Združio je u sebi najveću učenost i najdublju pobožnost. Bio je ne samo velik znanstvenik već i velik svetac.
Preminuo je 7. ožujka 1274. u cistercitskoj opatiji Fossanova (provincija Latina), oko 100 kilometara jugoistočno od Rima, na putu prema općem crkvenom saboru u Lyonu. Svetim ga je proglasio 1323. papa Ivan XXII., a crkvenim naučiteljem 1567. papa Pio V.
Prozvan je “anđeoskim doktorom” i “univerzalnim doktorom” (“Doctor Angelicus” i “Doctor Universalis”). Zaštitnik je svih katoličkih sveučilišta, škola i studenata, profesora, apologeta, knjižara, filozofa, proizvođača olovaka, nakladnika, intelektualaca, nevinosti, učenosti i mnogih naselja, učilišta, župa i crkava širom svijeta, a zazivaju ga prigodom oluja i grmljavine.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
