Pitanje: Zašto mi katolici vjerujemo da su pisma i spisi koji se nalaze u Bibliji božanski nadahnuti? Jasno je da su to vrlo važni dokumenti zbog vremena u kojem su nastali, ali što ih izdvaja i čini 100 % istinitima i nepogrešivima?
Odgovara vlč. Edward McIlmail, LC:
Odgovor: Temeljni razlog zašto prihvaćamo Sveto pismo kao božanski nadahnuto jest taj što nas Crkva tako uči. To se može činiti pojednostavljenim, ali nije. Dopustite da objasnim.
Stari zavjet prihvaćamo jer ga je i sam Krist cijenio. „Pismo se ne može dokinuti“ (Iv 10,35). U njegovo vrijeme „Pismo“ je značilo ono što danas nazivamo Starim zavjetom. Dakle, naše vjerovanje da je Stari zavjet nadahnut temelji se na Isusovu poštovanju prema njemu. A dokaz za to nalazimo u Novom zavjetu. Što vodi do očitog pitanja: zašto onda prihvaćamo tekstove Novoga zavjeta? Opet, prihvaćamo ih jer ih je prihvatila rana Crkva.
Jedan od ključnih kriterija za uvrštenje tekstova u kanon, odnosno popis knjiga Novoga zavjeta, bilo je njihovo apostolsko podrijetlo. Napisali su ih ili apostoli (koji su imali osobni kontakt s Isusom) ili osobe usko povezane s apostolima. Osim toga, ne znamo mnogo o načinu na koji su prvi kršćani birali knjige Novoga zavjeta. Neki tekstovi djeluju očito (poput Evanđelja), dok su drugi manje očiti (primjerice Poslanica Filemonu). Proces oblikovanja konačnog popisa knjiga Novoga zavjeta bio je spor i složen. Popis nije bio službeno priznat sve do crkvenih sabora u Hiponu i Kartagi krajem 4. stoljeća. To ne znači da je Crkva tada „izmislila“ taj popis; jednostavno je bilo potrebno vrijeme da se razluči što jest, a što nije nadahnuti tekst.
Tvrdnju da je Sveto pismo „100 % istinito i nepogrešivo“ treba dodatno pojasniti. Dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskog sabora Dei Verbum kaže: „Budući da sve što nadahnuti pisci ili sveti autori tvrde treba smatrati tvrdnjom Duha Svetoga, valja priznati da knjige Svetoga pisma čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju onu istinu koju je Bog htio da bude zapisana radi našega spasenja“ (br. 11).
Primijetite da se izraz „bez zablude“ odnosi na spasenjske istine, odnosno na one koje nam pomažu doći do spasenja. Biblija, dakle, može sadržavati netočnosti u vezi s datumima ili povijesnim događajima, ali to nije njezina glavna svrha. Ona prenosi dublju Božju poruku kako bi nam pomogla doći u nebo.
Tko nam pomaže ispravno razumjeti i tumačiti Bibliju? Crkva. „Zadaća autentičnog tumačenja riječi Božje, bilo pisane bilo predane,“ kaže Dei Verbum u br. 10, „povjerena je jedino živom učiteljstvu Crkve, čija se vlast vrši u ime Isusa Krista. To učiteljstvo nije iznad riječi Božje, nego joj služi, naučavajući samo ono što je predano, pobožno je slušajući, brižljivo čuvajući i vjerno izlažući prema božanskom nalogu i uz pomoć Duha Svetoga.“
Stoga autoritet Crkve u pogledu Svetoga pisma proizlazi iz autoriteta koji prima od Krista. Nadam se da ovo pomaže.
Izvor: regnumchristi.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
