Bilo bi dobro da krenemo!

Jesi li sigurna da možeš? Možemo i privremeno odgoditi…?

Čekaj, pomoći ću ti… Josip brižljivo položi Mariju na već natovarena magarca sa stvarima i odjećom, a ostatak je sam nosio. – Je li ti udobno? – iznova je pitao Mariju.

Nije ni slutio kako Marija zahvaljuje Bogu za svaku neudobnost, jer Mu inače ne bi imala što prikazivati kao žrtvu za spas čovječanstva. Ona je već tada znala da svi mi možemo Dobrom Ocu prikazivati svoje žrtvice, sjedinjene s Kristovom savršenom žrtvom na Križu, za obraćenje grešnika.

I tako su krenuli na put. Muka je postajala sve veća. Povremeno su se u tijelu javljali i bolovi zbog neudobna sjedenja, ali Marija ni u jednom trenutku nije Boga pitala: zašto? Već je sve strpljivo podnosila, znajući da, ako Bog nešto dopusti, tko smo onda mi da se usprotivimo Vječnoj Mudrosti, a i da nam time želi darovati još ljepše i veće milosti.

Napokon stižu u Betlehem. Grad je bio zagušen ljudima, ali se Josip svejedno nadao kako će pronaći smještaj, barem za Mariju i dijete. No ljudi nisu bili dostojni, odbijajući Boga, a Bog im se i nakon toga objavio. Rođenje je moralo biti skrovito, ponizno i skriveno od znatiželjnih očiju željnih senzacija. Ljudi u Svetoj obitelji nisu prepoznali spas za svoj jadni život, i kao što oni nisu uzeli to malo Dijete u svoj dom, nisu primili Boga da Ga zaštite, tako i Bog nije njih uzeo pod svoju zaštitu, već je dopustio Zlome da oduzme život njihovoj djeci. Bog je milosrdan, ali i pravedan.

Došavši izvan grada, konačno ugledaju prikladnu špilju, koja pastirima s vremena na vrijeme služi kao štalica za blago kad se sklanjaju od nevremena. Bilo je unutra nešto slame i sijena, ali i prljavštine, jer nije postojala potreba čišćenja za životinje koje ionako nisu ovdje boravile. Marija nije čekala, sjedeći i skrštenih ruku da Josip malo počisti, jer joj se ionako činio umorniji od nje same, zbog prevaljena puta pješice i slabog jela. Što je imao, više je davao njoj, a njemu koliko bi ostalo.

Marijo, ti si sve lijepo uredila i brižno očistila, puna ljubavi prema Ocu i svome Sinu, kojega si s nestrpljenjem čekala da Ga ugledaš. Molim te, učini to i s mojim srcem, onečišćenim svakojakim grijesima i zlim mislima, kako bi se Mali Isus udostojao u njemu roditi i nastaniti. Zazivajući Boga u molitvi i klanjajući Mu se na koljenima, dočekala si Svjetlo svijeta da obasja tamu, što je ljudi svojim načinom života stvoriše i dozvaše na zemlju, dok je Josip sa strane strpljivo čekao u molitvi da ga pozoveš i pokažeš mu Onoga za koga mu se brinuti, štititi i hraniti. Čak i anđeli dođoše pokloniti se tom divnom prizoru mlade djevojke koja s tolikom ljubavi i pažnjom povija Djetešce i polaže na oltar, što ga je Bog Stvoritelj pripremio plodovima zemlje, slame u jaslama.

Klanjam Ti se, Kriste, i blagoslivljam Te, jer si svojim svetim rođenjem i Križem otkupio svijet i molim Te da kao Dijete učiniš mene sebi sličnim i da blagosloviš i spasiš svu nevinu dječicu koja gube život niti ne ugledavši svjetlo dana. Tako ponizno i skriveno rođenje, a tako je čvrsto zapečatilo čitavu ljudsku povijest. Koliki se rodili u javnosti, na sva zvona bili oglašeni, a nakon smrti ni groba im se ne zna. A Ti? O, Ljubljeni! O, Utjelovljena Mudrosti! Jedino duše pravednika koje su čekale na ulazak u nebo bile su svjesne što se zaista dogodilo i koja je to velika milost Božja. Jedino duše pravednika koji stotinama godina iščekivaše utjehu Izraelovu znali su da je konačno došao dan njihova potpunog oslobođenja i spasenja.

Već par dana nakon slavnog rođenja morao si, moj Spasitelju, trpjeti kao pravi čovjek i potpuno poslušan Ocu i podložan Mojsijevu zakonu, prolivši svoju svetu Krv, koju je Marija brižno obrisala i spremila i nadjenula Ti ime Isus!

Isus – Spasitelj svijeta. Isus, moj osobni Spasitelj! Isus, koji je došao radi mojih grijeha, da ih opere, uzme sa sobom na Križ, kako bi zajedno s Njim umrli i nikada se više vratili. Isuse, hvala Ti za tu Tvoju nezasluženu milost. Daj mi sebe, da ja imam odvažnosti, snage i povjerenja dati Ti sebe. Amen.

 

#VeseljkoKralj #muževnibudite

Foto: Pixabay

Veseljko Kralj
Bog me u trenutku začeća pozvao na život imenom Veseljko i rodih se kao sin jedinac u obitelji Kralj 1974. godine. Nanovo se rodih (po neizmjernom Božjem milosrđu) 2001. godine i otada živim, kao beskorisni sluga u zahvalnosti i služenju Stvoritelju, koji je meni i mojoj dragoj ženi Kristini, ničim zasluženo, darovao sedmero djece i mnogo mnogo braće i sestara u Kristu. Bez njihove bih podrške bio daleko od Gospodina, koji uvijek prati svaki moj udah i otkucaj srca, koje želi, iako ponekad bez uspjeha, kucati samo za Njega.