Ljubav, Istina, Sloboda.

Stvoritelj, Spasitelj, Branitelj.

Otac po Sinu u Duhu Svetom ulazi u moj život. Je li Otac stariji od Sina ili je Sin mlađi od Oca ili su Oni vršnjaci? A gdje je u svemu tome Duh Sveti? Niti je Jedan postao prije Drugoga, niti je Treći postao prije Prvoga, niti Drugi prije Trećega itd. Oni su Vršnjaci.

To izgleda ovako nekako. Moj tata je kao čovjek stariji od mene, ali on kao meni otac i ja kao njemu sin smo jednako stari, jer on je meni postao otac u istom trenutku kad sam i ja postao njemu sin, pa smo kao otac i sin jednako stari. Otac ljubi Sina, Sin ljubi Oca. Njih Dvojica u istom trenu isto misle, govore, djeluju. Ta ljubav, ta jednina, ta misao, taj govor, to djelo, to zajedništvo – sve je to Duh Sveti, koji je Smisao djelovanja Oca i Sina. Niti Otac može što činiti bez Sina, niti Sin bez Oca, a sve ih povezuje Njihov Duh.

Čovjek je duh, duša i tijelo, i svaki čovjek ima svoj duh, izliven od Boga, a Otac i Sin imaju Jednoga, zajedničkog Duha, Duha Svetoga. Kao što su Oni Jedno, Jedinstveni, tako su i Jedno, cjeloviti i zasebni, svaki za sebe. Kako biti Jedan u Drugom, okrunjen Trećim, a opet svatko za sebe originalan, ne znam. To uopće ne shvaćam, ali vjerom i srcem prihvaćam. I dobro je da ne shvaćam. I dobro je da ne znam. Što manje znam, to sam sigurniji kako je manja vjerojatnost da propadnem. Kome je više dano, više će se od njega i tražiti. Nije li đavlu u jednom trenutku bilo gotovo sve objavljeno, pa evo kako je završio, zbog oholosti?!

Oče, tko si? Sine, tko si? Duše Sveti, tko si? Od čega si? Od kada si? Da Te zovem Bože jedninom ili množinom? Ti sam o sebi govoriš kao o množini – načinimo čovjeka (Post 1, 26). A opet pokazuješ da ste Jedno u stvaranju. Množina, ali ipak samo jednina. Kako to može biti? Sveti Toma Akvinski, naučitelj Crkve, kaže kako je pogrešno za Tebe, Oče, Sine, Duše Sveti, upotrebljavati zamjenicu Vi, već Ti. Jednina. Jer si Jedan u Trojici.

Bože, kako postojiš? Gdje postojiš? Kada postojiš? Tko da Te shvati? Tko da Te pronikne? Tko da Te upozna, uzljubi? A opet, kako Te ljubiti, ako Te se ne poznaje? A opet, kako Te upoznati, ako se ne objaviš? Ako si me stvorio, a jesi, onda si Ti u meni, jer kako bi me stvorio bez djelića sebe? Kako mogu imati život ako život nije u meni? U Tebi živim, mičem se i jesam (Dj 17, 28). Ti si u meni, a ja, još malo, pa ću biti u Tebi? Ti si u meni, a ja Te ne vidim, ne čujem, ne osjećam. Kao da Te nema. Skriven si.

Mogu Te pronaći jedino u srcu, u mjestu stvorenom za ljubav. Tamo si gdje može biti ljubav, stvorena u činu začeća, jer Ti si ljubav. Ti si ljubav u samome sebi i upravo si iz te ljubavi stvorio čovjeka, ne zato što bi Tebi, kao Bogu, netko bio potreban, jer Ti si sam sebi dostatan, već jednostavno iz ljubavi. Iz čiste ljubavi da se proslaviš u svojim stvorenjima, koja željno iščekuju Tvoj Dah. Oče, Sine, Duše Sveti, klanjamo Ti se s dubokim strahopoštovanjem i prikazujemo Ti Predragocjeno Tijelo i Krv, Dušu i božanstvo Gospodina našega, Isusa Krista, kao zadovoljštinu za uvrede, svetogrđa i nemarnosti kojima je On uvrijeđen. Po neizmjernim zaslugama Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina, smiluj se nama grešnicima. Amen.

 

Foto: Pixabay

Veseljko Kralj
Bog me u trenutku začeća pozvao na život imenom Veseljko i rodih se kao sin jedinac u obitelji Kralj 1974. godine. Nanovo se rodih (po neizmjernom Božjem milosrđu) 2001. godine i otada živim, kao beskorisni sluga u zahvalnosti i služenju Stvoritelju, koji je meni i mojoj dragoj ženi Kristini, ničim zasluženo, darovao sedmero djece i mnogo mnogo braće i sestara u Kristu. Bez njihove bih podrške bio daleko od Gospodina, koji uvijek prati svaki moj udah i otkucaj srca, koje želi, iako ponekad bez uspjeha, kucati samo za Njega.