Postoje trenutci u čovjekovu životu kad se nađe pred zidom, a koji u tome trenutku nije nimalo svijetle boje već izrazito tamne, gotovo crne, i tada se jednostavno ne zna kamo dalje… Čovjek se pita: Čemu to? Zašto to? Pa nisam ništa kriv! Kako dalje? A nakon svih tih pitanja, odgovora i dalje nema…

A onda se taj i takav jadan čovjek sjeti Boga, koji je Jedini pravi Bog i koji je zaista Bog, a to podrazumijeva Svemoćan, Sveznajući i nadasve Dobar, i samo On zna zašto je nešto tako i tako ispalo… I koji jedini poznaje sve uzroke i posljedice djelovanja.

Radim na poslovima dostave robe, i to vrlo skupih kemikalija koje se koriste u raznim laboratorijima. Pri utovaru kombija, kolega skladištar, da bi mi pomogao kod utovara, stavlja u kabinu jedan paketić s malom vrijednom bočicom, koji ja nisam primijetio, ali mu vjerujem da ga je stavio. Sutradan, pri dostavi, tog paketića nema, i jednostavno nema. Što se dogodilo? Nemam pojma… Razmišljam, ponovo prizivam u sjećanje čitav prošli dan, ali ni nakon dva-tri dana od paketića ni traga. Ponovo pitam u nekim tvrtkama gdje sam tada dostavljao jesu li ga vidjeli, nije li možda ispao ili ostao kod njih, no nitko ništa ne zna. Da stvar (po mene) bude gora, taj paketić, veličine pedlja, vrijedan je 800 kuna. Ups!

Kad sam kod kuće ženi rekao kako sam izgubio paket s vrijednom robom, samo je, žalosno, ali i pomirujući se s novonastalom situacijom, pitala: „Koliko će nas to sada koštati?“

Stvar nije bezazlena. Konačno sam pitao i Boga: „Bože, Ti sve znaš, Ti si ga vidio i znaš gdje se i sada nalazi. Pomozi. Ako hoćeš…‟

Prošlo je već nekoliko dana i na poslu ponovo razgovaramo o tome… Kolega koji je paketić stavio u kombi pita: „Kako si tako smiren?“

Odgovaram protupitanjem: „Vjeruješ li ti da je Bog Svemoguć i da se to nije moglo dogoditi bez Njegova dopuštenja?“

„Hm, valjda!? Da!‟

„Onda, što da ja sad učinim? Kako je Bog odredio, tako neka bude…‟

„Otišao sam kod šefa i jednostavno rekao: „Platit ću tu (svojom krivnjom?) izgubljenu robu, samo recite na koji način.‟ Zaista mi je izašao u susret i pitao na koliko rata želim: „5, 6!? Nije problem.‟ Ali pravedno je platiti. I ja to znam. Čak smo i na kamerama gledali i, iako ja nisam htio, jer vjerujem kolegi, fino se vidi kako je paketić stavljen u kabinu, a onda je čudesno nestao.

Tada se odlučih učiniti tri koraka vjere:

  1. prihvatiti situaciju u kojoj sam se našao i to prihvatiti od srca (Bog najbolje zna, kao naš dobri Otac, što je najbolje za nas i s razlogom je to dopustio),
  2. zahvaliti Bogu od srca na toj situaciji,
  3. zamoliti Boga da se proslavi u toj situaciji, na koji god način On želi.

Nakon toga prošlo je još nekoliko dana i ja sam vozio svoj privatni auto kod mehaničara na servis. Dajem mu potrebne dijelove koje sam kupio za servis, a on u jednome trenutku primijeti: „Ovo ti nije za mene. Ne znam čemu služi, ali za mene nije!“

Bože dragi, pa to je mala bočica u paketu koju sam tražio! Ehej, pa što ona ovdje radi. I tada počinjem vrtjeti film i shvatim da sam taj isti dan bio u dućanu kako bih kupio dijelove za servis za svoj auto i, kad sam stigao doma, zajedno s tim dijelovima uzeo sam iz kombija i paketić iz tvrtke a da ga nisam uopće primijetio, i stavio sam ga u svoj auto i tako se on 13 dana lijepo vozio u mome autu a da ja nisam znao. Za to sam vrijeme ja muku mučio, a moj se Otac s nebesa fino smješkao i pratio moja razmišljanja, odluke i molitve.

Eto…

Hvala Ti, Oče, što si mi dao milost da Ti i u toj situaciji ostanem vjeran, ali Te molim, ipak, ne stavljaj me više na kušnju, bar ne na kušnju poput Abrahama (Post 22, 1-14), jer zaista ne znam kako bih na tom testu prošao…

Velik je i dobar naš Tata!

 

Foto: Pixabay

Veseljko Kralj
Bog me u trenutku začeća pozvao na život imenom Veseljko i rodih se kao sin jedinac u obitelji Kralj 1974. godine. Nanovo se rodih (po neizmjernom Božjem milosrđu) 2001. godine i otada živim, kao beskorisni sluga u zahvalnosti i služenju Stvoritelju, koji je meni i mojoj dragoj ženi Kristini, ničim zasluženo, darovao sedmero djece i mnogo mnogo braće i sestara u Kristu. Bez njihove bih podrške bio daleko od Gospodina, koji uvijek prati svaki moj udah i otkucaj srca, koje želi, iako ponekad bez uspjeha, kucati samo za Njega.