Svi mi kršćani reći ćemo da vjerujemo u Isusa Krista. Nije upitno da vjerujemo da Bog postoji, no vjerujemo li mu doista? Jesmo li spremni Isusa staviti na prvo mjesto u svome životu? Bio bi to raj na zemlji kada bi vjernici doista i poznavali onoga u koga vjeruju, jer bi tada svjedočili Isusa svojim životom. Preduvjet da nekome vjerujemo jest da ga uistinu i poznajemo.
Naime, kako dati od sebe veliko povjerenje nekome o kome si samo čuo, a koga nisi susreo, s kim ne izgrađuješ odnos? Hoćemo li neko veliko bogatstvo staviti u ruke čovjeku o kojem su nam drugi govorili a da s tim čovjekom nismo proveli ni minute vremena zajedno?
Ne čudi stoga što mnogi ne poznaju Kristov nauk, zato što ne čitaju i ne razmatraju Riječ Božju, nisu nikada u rukama imali Katekizam Katoličke crkve, pod molitvom podrazumijevaju samo nabrajanje formuliranih molitava bez razmišljanja i bez otvaranja srca onom kome se obraćaju?
Sada je čas da preispitamo svoju vjeru, odnosno, da si posvijestimo: vjerujemo li samo da Isus postoji negdje na nebu ili mu istinski vjerujemo, prepoznavajući ga u svome životu kao onoga u kojem svaka naša misao, želja, ideja, odluka, djelovanje i susret ima svoj početak i završetak.
fra Siniša Pucić
Foto: Unsplash
