Djeca su najveći i najprodorniji „živući skeneri“ koji postoje i, ne, nipošto nemoj misliti da ne „kuže“ što radiš i kako se ponašaš. Shvaćaš li da ono o čemu im govoriš najprije treba zaživjeti u tvom životu?
Zamisli samo koliko je puta Isus pozivao na praštanje, na nezamjeranje, na ljubav, na umiranje sebi i svom egu. A sada, zamisli da Isus ništa od toga nije živio. Zamisli da nije praštao i da nije ljubio. Tada bi bio jedan u nizu moralnih nadglednika i upirača prstom u živote drugih ljudi.
Zapravo, Isus je govorio o tome kako se On ponaša. On je taj koji prašta neoprostivo. On je taj koji ne odustaje od tebe, unatoč svemu. On je taj koji te želi vidjeti u nebeskom kraljevstvu.
A sada, promisli kako tvoje dijete razumije tebe kada govoriš da je pušenje štetno, a cigarete su ti uvijek nadohvat ruke?
Kako dijete shvaća tebe koji piješ, a u isto vrijeme mu govoriš: Sine, nikada nemoj piti, nemoj biti kao ja.
Kako te dijete doživljava kada mu kažeš da ga voliš, a nikada te nema kod kuće?
Kako mu braniš mobitel, a ti si stalno na njemu?
Kako poštuješ njegovu majku, a svađaš se s njom ispred djeteta?
Kako se dijete doživljava kao dijete, ako mu nikada nisi rekao „sine“ ili „kćeri“?
Ma, na kraju krajeva, kako očekuješ da ono živi, kad si ti hodajući mrtvac?
Ako se tako ponašaš, otac si tek – na papiru.
Promisli.
Foto: Unsplash
