Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu – C
Čitanja: Izl 17,8–13; Ps 121,1–8; 2Tim 3,14–4,2; Lk 18,1–8
Uvod
Već treću nedjelju zaredom pratimo Isusove prispodobe o vjeri. Nakon što smo utvrdili da je cilj vjere spasenje (usp. Lk 17,11–19) te da s vjerom i ono nemoguće postaje moguće (Lk 17,5–10), danas Isus govori o tome kako se takva vjera konkretno očituje u našim djelima – kroz ustrajnu molitvu.
Bog je veći od opakog suca
Opaki je sudac suprotno od onoga što se u Bibliji naziva pravednikom. Iako srž Zakona čini ljubav prema Bogu i čovjeku, ovaj ne mari ni za Boga ni za ljude (Lk 18,2). U strukturi prispodobe možemo prepoznati popularnu rabinsku tehniku argumentiranja koja kreće od manjeg prema većem: ako je nepravedni sudac uslišao ustrajnu udovicu, kako onda neće Bog vjernika koji ustrajno moli?
Iako Isus ovdje spominje nepravednog suca kako bi naglasio suprotnosti, mislim da mi, vjernici, često Bogu prilijepimo baš tu etiketu. Toliko puta razočarano zaključimo: „Silno sam molio, sve sam dobro činio, a dogodilo se zlo!” Ili možda razumu ne dopustimo taj zaključak, ali se u dubini duše tako osjećamo.
Isus u Evanđelju kaže da će Bog „žurno” (Lk 18,8) ustati u našu obranu. Zašto onda neki ljudi provode desetljeća u molitvi, a ništa se ne događa? Je li Bog mislio nešto drugo kada je to rekao? Možda ti ljudi krivo mole? Ili je nešto treće posrijedi?
Poruka ove prispodobe nije da trebamo moliti kako bismo nešto dobili, nego da trebamo moliti stalno: „svagda” (r. 1), „vječno” (r. 5), „dan i noć” (r. 7). Previše se u svojim molitvama orijentiramo na predmet molitve, na ono za što molimo, ne shvaćajući da je molitva svrhovita već sama po sebi. Umjesto da ispitujemo Boga dokle trebamo moliti, budimo zadovoljni jer znamo što Bog od nas danas traži – molitvu!
Riječ „žurno” u ovom ulomku ne označava vremensku blizinu, nego pravovremenost. Bog će uslišiti molitvu kada za to dođe vrijeme, i to iznenada. Nije na nama da određujemo kada će to biti: kada će se član obitelji obratiti ili neka bolest prestati. Kao što smo već govorili, vjerovati znači osloniti svoj život na Boga, dakle, možemo mu vjerovati da on najbolje zna kada je pravi trenutak za uslišanje. Na nama je da, sve do njegova ponovnog dolaska na zemlju, ustrajemo u molitvi. Bog nikada ne odustaje od čovjeka, ali čovjek često odustane od Boga kada odbaci molitvu jer pogrešno misli da bi ona trebala potaknuti Boga na djelovanje, a ne njega na promjenu.
Slika duhovnog boja
U prvom čitanju imamo izvještaj o borbi Izraelaca i Amalećana koja vrlo dobro oslikava duhovnu stvarnost našega života. Mojsije odlazi na „vrh brda” (Izl 17,9), što je u Bibliji uvijek mjesto susreta s Bogom. Sa sobom nosi Božji štap (usp. r. 9), koji označava čijom vlašću i u ime koga djeluje. Uzdignute ruke predstavljaju molitveni stav (usp. r. 11).
Dok Mojsije moli, njegov narod, predvođen Jošuom (što je hebrejska inačica Isusova imena) pobjeđuje. Vidimo li zašto je ovo slika molitvenog života kršćanina? Dok mi molimo, Isus u nizini, tj. u našoj nutrini, pobjeđuje. Kada nam molitva postane naporna i ruke klonu, tada u duši inicijativu preuzima naša poganska narav koja Krista ne priznaje, a Isus se polako povlači iz našeg srca.
No, Mojsije dobiva pomoć: najprije sjedne na čvrst kamen, a potom mu njegova pratnja pridržava onemoćale ruke. Kada posustanemo u molitvi, nemojmo se sramiti potražiti pomoć drugih. Tu je najprije sveopća Crkva, koja neprestano moli za sve nas, ali tu je i naša obitelj te prijatelji i članovi župne zajednice. O svemu smo i svačemu spremni razgovarati ili tražiti savjet, ali zamoliti nekoga za molitvu kao da je sramota, a ne temelj kršćanske zajednice.
Božja riječ kao temelj molitve
Isus svoje riječi uspoređuje s kamenom (usp. Lk 6,48), stoga možemo reći da Mojsijevo sjedanje na kamen predstavlja život oslonjen na Božju riječ. Nismo samo pozvani živjeti po principima iznesenim u Bibliji nego i Božjom riječi hraniti svoju molitvu. O tome govori sv. Pavao kada u poslanici kaže da će nas Sveta pisma učiniti mudrima, nama na spasenje po vjeri (usp. 2Tim 3,15). Božja riječ nije tek neki sadržaj koji trebamo usvojiti, nego živa sila koja nas mijenja kad joj se otvorimo. Pavao upravo na to misli kada kaže da je sve Pismo „bogoduho” (2Tim 3,16), tj. da je Bog u njega dahnuo svoga Duha.
Duh Božji živi u Božjoj riječi! Kada joj se otvorim, izlažem se Božjem Duhu, koji me mijenja, snaži i hrani. Drago mi je vidjeti da su se proširile brojne pobožnosti, devetnice i biseri svetaca, ali me žalosti što takvu revnost često ne prati i sličan odnos prema Svetom pismu. Židovi su svoje molitve temeljili na bogoduhom Pismu, a rana je Crkva tu tradiciju nastavila. Nažalost, danas postoji trend preferiranja onih molitava koje prate brojna obećanja ili onih koje čine da se osjećamo bolje. Nemam ništa protiv bilo koje pobožnosti, ali moramo znati što je temelj, što je prioritet: to je Božja riječ.
„Tko ne poznaje Pisma, ne poznaje Krista”, poručuje sveti Jeronim. Pritom ne misli na teološku građu koja se uči na fakultetima niti želi reći da trebamo mahnito čitati Bibliju, nego kaže da trebamo Božju riječ pretvoriti u molitvu, u susret s onim koga traži naša duša.
Božja je riječ mjesto susreta s Kristom. Da Mojsije nije sjeo na kamen, pao bi na stražnjicu. Mnogi se kršćani nalaze upravo u tom položaju, jer iako po cijele dane dižu ruke na molitvu, ona se ne oslanja na Božju riječ, nego na njihova nahođenja. Takav vjernik nema čvrstoga uporišta i vrlo brzo pada, pa se tada jako čudi i zaključuje: „Silno sam molio, sve sam dobro činio, a dogodilo se zlo!”
Zaključak
Što nam je, dakle, činiti? Molitvu je potrebno temeljiti na Božjoj riječi, što znači da čitanje Božje riječi treba pretvoriti u molitvu. Također, nemojmo zaboraviti od drugih tražiti pomoć u molitvi. Nitko nije stvoren da živi sam, pa tako ni da moli isključivo sam. To će nam uvelike pomoći da slijedimo Isusov naputak „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati” (Lk 18,1) te će nam, kao i Mojsiju, ruke izdržati „do sunčanog zalaska” (Izl 17,12), koji predstavlja zemaljsku smrt, pobjedu Kristove vojske i ulazak u nebesku domovinu.
vlč. Tomislav Šagud
Izvor: sagud.xyz
Foto: Unsplash
