Dvadeset godina nakon smrti, sveti Ivan Pavao II. pamti se po svom pogledu na film kao sredstvo kulture, odgovornosti i evangelizacije.
Kad se Karol Wojtyła uzdigao na Petrovu stolicu u listopadu 1978., cijeli je svijet svjedočio početku novog doba u apostolskom nasljeđu. Baš kao što je taj mladi Papa razvio jedinstven odnos i vezu s osobama iz umjetnosti, kulture i medija, pokazao je i jasnu sklonost prema filmu. Njegovi najbliži suradnici to potvrđuju. Naprimjer, kardinal Stanisław Dziwisz, njegov osobni tajnik četrdeset godina, izjavio je: „Ivan Pavao II. jako je volio film i gledao je važne filmove tog vremena.“
Sa svoje strane, tadašnji nadbiskup John P. Foley, koji je dugi niz godina bio predsjednik Papinskog vijeća za društvene komunikacije, svjedočio je kako „Sveti Otac dobro poznaje kinematografiju i da je imao priliku vidjeti filmove redatelja iz različitih zemalja“.
Na ovaj ili onaj način, svijet filma bio je vrlo prisutan tijekom pontifikata svetog Ivana Pavla II. Doista, tijekom tih godina često se susretao s glumcima, filmašima i televizijskim profesionalcima za audijencije, jubileje i privatne projekcije filmova. Imena poput Alberta Sordija, Vittoria Gassmana, Monice Vitti, Daria Argenta, Roberta Benigninija, Andreija Tarkowskog, Krzysztofa Zanussija, Ettorea Bernabeija, Ennia Morriconea, Martina Sheena i Jima Caviezela krasila su vatikanske dvorane.
Producenti serije o Bibliji također su posjetili vatikanske dvorane, susrevši se s Papom u nekoliko navrata. Među svim tim susretima ističe se onaj koji je, na vlastitu inicijativu, on održao sa značajnim predstavnicima holivudske industrije u hotelu Registry u Beverly Hillsu u rujnu 1987., tijekom svog pastoralnog posjeta Sjedinjenim Državama. Među prisutnima bile su osobe poput Lewa Wassermana, Jacka Valentija i Charltona Hestona.
Posebno treba spomenuti prijateljstvo između svetog Ivana Pavla II. i njegova sunarodnjaka, poljskog filmskog redatelja Krzysztofa Zanussija, koji je režirao prvi biografski film o životu novog pape: Iz daleke zemlje (1981.). Zanussijev biografski film bio je prvi, ali ne i posljednji, jer, kako je izjavio George Weigel, životna priča Karola Wojtyłe – i epska i dramatična – „izazvala bi maštu najpoznatijeg scenarista“. Doista, 1984. premijerno je prikazan američki televizijski film Papa Ivan Pavao II . u režiji Herberta Wisea s Albertom Finneyjem u glavnoj ulozi, a nakon Wojtyłine smrti 2005. uslijedile su i druge televizijske produkcije, pokazujući trajni interes za njegov život.
U drugom kontekstu, vrijedi spomenuti kongrese i studijske dane o sedmoj umjetnosti koji su promovirani tijekom njegovih godina na čelu Crkve – među kojima se ističu tri izdanja Međunarodnog kongresa filmskih studija, kao i stvaranje specifičnog filmskog festivala pod nazivom Terzo Millenio Film Festival, čije se prvo izdanje održalo 1991. godine. Konačno, treba dodati još jedan festival od manjeg značaja, Međureligijski filmski festival Ivana Pavla II. (JP2IFF), koji je nastao 2009. godine u spomen na 10. obljetnicu Pisma umjetnicima.
Kratko, ali duboko iskustvo poučavanja
Ovaj opsežni uvod pruža kontekst za razumijevanje zašto je sveti Ivan Pavao II. odlučio posvetiti posebnu pozornost filmu i zašto mu je posvetio mali, ali značajan dio svog učenja. Naime, jezgra se sastoji od nešto više od desetak govora u kojima se isključivo obraća filmskoj i televizijskoj fikciji, održanih između 1978. i 1999. – dakle, tijekom gotovo cijelog svog pontifikata. Neki su održani tijekom susreta s profesionalcima iz industrije; drugi na konferencijama ili kongresima o filmu; i konačno, tu su i oni koje je posvetio sedmoj umjetnosti povodom njezine stogodišnjice. U nastavku nudimo sažetak najrelevantnijih ideja sadržanih u svima njima.
Kino i ljudska misterija
Poput drugih umjetnosti, film, zahvaljujući evokativnoj i emotivnoj snazi svog jezika i snazi dramatičnog prikaza ljudskog života, doprinosi, riječima svetog Ivana Pavla II., „boljem i dubljem osvještavanju ljudskog stanja, sjaja i bijede čovječanstva“. Stoga je istaknuo: „Kino je, dakle, najosjetljiviji instrument, sposoban na vrijeme čitati znakove koji ponekad mogu promaknuti oku brzopletog promatrača. Kada se dobro koristi, može doprinijeti rastu istinskog humanizma i, u konačnici, hvali koja se uzdiže od stvaranja do Stvoritelja.“
Upravo u bogatstvu filmskog medija – slika i zvukova u službi priče – postiže se veza s gledateljem, omogućujući mu da posredno doživi živote drugih u drami ispunjenoj značenjem (katarzično iskustvo na koje su Grci aludirali). Stoga je ovaj sveti Papa objasnio: „Kino uživa bogatstvo jezika, mnoštvo stilova i uistinu veliku raznolikost narativnih oblika: realizam, basna, povijest, znanstvena fantastika, avantura, tragedija, komedija, kronika, animacija, dokumentarni filmovi… Iz tog razloga nudi neusporedivo blago izražajnih sredstava za predstavljanje različitih područja u kojima se ljudska bića nalaze i za tumačenje njihovog bitnog poziva na lijepo, univerzalno i apsolutno.“
Kao što se može vidjeti, za ovog rimskog papu, kino, kao idealno sredstvo za izražavanje transcendentne dimenzije čovjeka, posjeduje jedinstvenu performativnu i spasonosnu kvalitetu, svojstvenu svim kulturnim manifestacijama temeljenim na zdravoj antropologiji, karakterističnoj za one umjetničke izraze koji se otvaraju duhu i otkrivaju intimni odnos koji postoji između ljepote, istine i dobrote. Stoga je dodao: „Prije filmova, gledatelj je potaknut razmišljati o aspektima stvarnosti koji su ponekad nepoznati, a njegovo se srce preispituje, odražava u slikama, suočava s različitim perspektivama i ne može ostati ravnodušan prema poruci koju filmsko djelo prenosi.“
Kino kao individualni i društveni edukator
Papa Ivan Pavao II. u nekoliko je navrata koristio izraz “pedagog” ili “kulturni agens“ kako bi pojačao ideju da su svi ekrani, veliki i mali, postali formativni agensi vrijednosti koje se odnose na individualnu i društvenu savjest, zamjenjujući obitelj, školu i vjerski odgoj. Tako je jednom primijetio: „Među masovnim medijima, film je nesumnjivo široko rasprostranjen i visoko cijenjen instrument, i često prenosi poruke sposobne utjecati i uvjetovati izbore javnosti – posebno mlađe generacije – kao oblik komunikacije koji se ne temelji toliko na riječima koliko na konkretnim događajima, izraženim slikama koje imaju snažan utjecaj na gledatelje i njihovu podsvijest.“
Otišao je toliko daleko da je rekao da „kroz stil života koji predstavljaju, sa sugestivnom snagom slika, riječi i zvukova, masovni mediji teže zamijeniti obitelj u njezinoj ulozi pripreme pojedinaca da percipiraju i asimiliraju egzistencijalne vrijednosti.” Film tako postaje ogledalo i oblikovatelj društva te agens društvene kohezije i kulturne razmjene. Konkretno, predstavnicima Hollywooda, glavnog proizvođača i izvoznika zabave, tijekom sastanka 1987. godine, rekao sam:
„Pomažete svojim sugrađanima da uživaju u slobodnom vremenu, cijene umjetnost i imaju koristi od kulture. Često im pružate priče koje pričaju i pjesme koje pjevaju. Opskrbljujete ih vijestima o svakodnevnim događajima, vizijom čovječanstva i razlozima za nadu. Vaš utjecaj na društvo je svakako dubok. Stotine milijuna ljudi gledaju vaše filmove i televizijske programe, slušaju vaše glasove, pjevaju vaše pjesme i izražavaju vaša mišljenja. Činjenica je da i vaše najmanje odluke mogu imati globalni utjecaj.“
Društvena odgovornost profesionalaca
Nije ni čudo da je, suočen s takvom moći, sveti Ivan Pavao II. zahtijevao odgovarajuću odgovornost. Činio je to u mnogim prilikama, među kojima se posebno ističe njegov govor holivudskoj industriji. „Moj posjet Los Angelesu bio bi nepotpun bez ovog susreta, jer predstavljate jednu od najvažnijih američkih utjecajnih sila u današnjem svijetu. Djelujete u svim područjima društvene komunikacije i tako doprinosite razvoju masovne popularne kulture. Čovječanstvo je duboko pod utjecajem onoga što radite. Vaše aktivnosti utječu na samu komunikaciju: davanje informacija, utjecaj na javno mnijenje, ponuda zabave (…). Često pružate priče koje pričaju i pjesme koje pjevaju. Opskrbljujete ih vijestima o svakodnevnim događajima, vizijom čovječanstva i razlozima za nadu. Vaš utjecaj na društvo je svakako dubok.“
Dodao je: „Vaš rad može biti sila za veliko dobro ili za veliko zlo. Vi sami znate opasnosti i sjajne prilike koje leže pred vama. Produkti komunikacije mogu biti djela velike ljepote, otkrivajući što je plemenito i poučno u čovječanstvu te promičući ono što je pravedno, pravedno i istinito. S druge strane, komunikacija može privući i promovirati ono što je ponižavajuće kod ljudi: dehumanizirani seks kroz pornografiju ili kroz površan stav prema istospolnim vezama i ljudskom životu; pohlepu, kroz materijalizam i konzumerizam ili neodgovorni individualizam; ljutnju i osvetu, kroz nasilje ili osvetničku pravdu. Sva sredstva popularne kulture koja predstavljate mogu izgraditi ili srušiti, uzdići ili poniziti. Imate neprocjenjive mogućnosti za dobro i odvratne mogućnosti za uništenje. To je razlika između smrti i života – smrti ili života duha. I to je stvar izbora.“
Među najhitnijim izazovima koje ovaj Papa ističe u svojim intervencijama su poštovanje gledatelja – utemeljeno na ljudskom dostojanstvu –, prenošenje pozitivnih vrijednosti u obranu istinskog humanizma, odgovorno predstavljanje kontroverznih tema poput nasilja ili seksa, promicanje istinskog općeg dobra, obrana kreativne, a ujedno i odgovorne slobode te otpor komercijalnim i ideološkim interesima.
U konačnici, radi se o tome da filmski i audiovizualni profesionalci odgovore na povjerenje koje im zajednica polaže. U tom smislu, ovaj sveti Papa zaključio je: „Svakako, vaša profesija vas podvrgava velikoj mjeri odgovornosti – pred Bogom, pred zajednicom i pred svjedocima povijesti. Ipak, ponekad se čini da je sve prepušteno vašim rukama. Upravo zato što je vaša odgovornost toliko velika i vaša odgovornost prema zajednici nije lako provesti s pravnog stajališta, društvo se toliko oslanja na vašu dobru volju. U određenom smislu, svijet je prepušten vašoj milosti. Pogreške u procjeni, pogreške u vezi s prikladnošću i pravednošću onoga što se emitira, kao i pogrešni kriteriji u umjetnosti, mogu uvrijediti i povrijediti savjest i ljudsko dostojanstvo. Mogu uzurpirati sveta temeljna prava. Povjerenje koje zajednica polaže u vas duboko vas časti i snažno vas izaziva.“
Odgovornost gledatelja
Međutim, taj osjećaj odgovornosti nije ograničen samo na profesionalce. To je zajednička odgovornost koja uključuje i one koji uživaju u audiovizualnom sadržaju – gledatelje. Na njima je da razviju svoje vještine kritičkog mišljenja kako bi ispravno interpretirali poruke koje primaju na velikom ili malom ekranu te tako mogli slobodno i odgovorno koristiti taj audiovizualni sadržaj. To uključuje i roditelje i edukatore, u slučaju maloljetnika, te ulogu filmskih kritičara.
Načela koja podupiru ovu dužnost obrazovanja (ili obrazovanja) o korištenju medija ukorijenjena su u antropološkoj viziji koja brani ljudsko dostojanstvo te slobodno i odgovorno djelovanje. Nije slučajno da je sveti Ivan Pavao II. inzistirao na tome od početka svog pontifikata. Primjerice, 1981. podsjetio nas je: „Čovjek je, također u odnosu na masovne medije, pozvan biti ‘svoj’: to jest, slobodan i odgovoran, ‘korisnik’, a ne ‘objekt’, ‘kritičan’, a ne ‘pasivan’ (…). To je dostojanstvo koje zahtijeva da čovjek djeluje prema svjesnim i slobodnim izborima, to jest, vođen i potaknut osobnim uvjerenjima, a ne slijepim unutarnjim impulsom ili pukom vanjskom prisilom.“ I, dalje, nastavio je: „Izravno djelovanje mora se intenzivirati kako bi se formirala kritička savjest koja utječe na stavove i ponašanja ne samo katolika ili kršćanske braće i sestara – branitelja po uvjerenju ili poslanju slobode i dostojanstva ljudske osobe – već svih muškaraca i žena, odraslih i mladih, kako bi zaista znali ‘vidjeti, prosuđivati i djelovati’ kao slobodne i odgovorne osobe, također u proizvodnji i odlukama koje se odnose na sredstva društvene komunikacije.“
Konkretno, ovaj je Papa predložio promicanje kritičkog obrazovanja u filmskoj i audiovizualnoj umjetnosti, posebno za djecu i adolescente (najosjetljivije na poruke na ekranu); odgovornost roditelja i odgajatelja; i, konačno, ulogu filmskih kritičara, čija je misija pomoći u formiranju ispravne kritičke svijesti gledatelja.
Izvor: omnesmag.com
Preveo: M. Đ.
