Ako ti Bog i njegova prisutnost, njegova snaga i njegovi darovi, budu važniji od svega što imaš, i novca i kuće i obitelji, i prijatelja, i auta i svega što posjeduješ i za što se trudiš danonoćno, ako ti bude Bog važniji, ako ti on bude na prvom mjestu, jer ne radi se o tome da odbaciš čitav svijet, nego da ti Bog bude na prvom mjestu i da Bog upravlja zajedno s tobom svime što ti imaš, tada ćeš pravilno i uživati ovaj svijet i imati u izobilju svega što trebaš, o tome se radi.
Odvojiti dragocjeno znači Boga staviti na prvo mjesto, ne dopustiti da za sve drugo imaš vremena, i za televiziju i za radio, i za igru i prijatelje, i za posjete i za crnu kavu. Koliko samo dugo piješ kavu i nemaš vremena petnaest minuta biti s Bogom? Koliko dugo čitaš novine i nemaš desetak minuta vremena čitati evanđelje po Marku, recimo? I koliko trošiš vremena na pravljenje ručka, doručka, večere, i zaista nemaš vremena otići jednog jutra ili večer na pola sata svete mise u crkvu?
I kad se najedeš, onda osjećaš, to sam pojeo i sad mi je dobro ili mi nije dobro u želucu, i kako to da znaš, uvijek misliš na to što si pojeo i razmišljaš što bi još trebao pojesti, a kako to da se nikad nisi zadržao kod svete pričesti koju si primio, pa kad si došao kući da se cijeli dan sjećaš, ovo je jedino zdravo, ovo je dragocjeno, ovo je Isus u meni, ovo je njegovo tijelo i ono postaje moje tijelo? Zar ne opažamo kako nam je Bog na drugom ili zadnjem mjestu? I tu je tragedija našeg života.
Mi ćemo imati vremena za sve, i gledati utakmicu, i igrati nogomet ili bilo koji sport, i ići u kino i kazalište, i ne znam kuda sve ne, na koncerte, za sve ću imati vremena, samo ne za Boga.
Zamisli da imaš u kući prijatelja ili gosta koji je po cijele dane tu uz tebe, ali ti nikad, bar da jednom riječju kažeš, kako si, hajdemo sjesti, hajdemo razgovarati, da ga baš ničim ne ponudiš, niti jednom toplom riječju, kako možeš biti takav? A znaš dobro da Isus kaže da onaj koji jede njegovo tijelo, ostaje u njemu i Isus s njime, znači, tu je s tobom Bog cijeli dan, a ti baš ni riječi.
Bit ćeš usta Božja, ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna.
Mi neprestano se mučimo s našim hrvatskim društvom, kako ga promijeniti, kako promijeniti kandidate za izbore, kako promijeniti birače, kako promijeniti one koji će biti izabrani? To uopće nije teško. Ali mi se neprestano držimo samo ljudskih pravila, znamo samo nešto iz psihologije, nešto iz filozofije i točka. Naivni smo, mi živimo kao da Boga nema, a pravimo se kao da smo najveći kršćani i vjernici.
Ali pazi, „Ako mi se vratiš, i ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, oni će se okrenuti k tebi”, pazi, cijelo hrvatsko društvo će se okrenuti k tebi, tvoja obitelj, tvoje selo, tvoja ulica, tvoj grad, okrenut će se k tebi. Počet će te slušati, ići će za tobom. Ali je zato važno da si se ti okrenuo Bogu, onda oni imaju kamo poći. Jer ako ti nisi s Bogom, a oni se okrenu k tebi, što ćeš učiniti? Ali neće se okrenuti k tebi ako ti nisi s Bogom.
Izvor: hagio.hr
