Dok se sudovi bore oko slanja tableta za pobačaj poštom, potresno svjedočanstvo jedne preživjele otkriva kako politika preuzima glavnu riječ nad stvarnom brigom za „zdravlje žena“.
Borba oko pitanja smiju li se tablete za pobačaj slati poštom iz saveznih država koje štite život u one koje podupiru pobačaj postala je središnja bitka pro-life pokreta nakon ukidanja presude Roe protiv Wadea. Početkom prošlog mjeseca pokret je ostvario važnu pobjedu.
Dana 1. svibnja Prizivni sud Petog okruga SAD-a stao je na stranu savezne države Louisiane, presudivši da slanje tableta poštom krši njezine zakone koji štite nerođeni život te je donio odluku kojom je u biti ponovno uspostavljen zahtjev FDA-a iz razdoblja prije 2021. godine da je za dobivanje tableta za pobačaj potreban osobni liječnički pregled.
Međutim, 4. svibnja Vrhovni sud SAD-a privremeno je zaustavio provedbu te odluke kao odgovor na hitan zahtjev dviju velikih farmaceutskih kompanija koje proizvode tablete za pobačaj, čime je privremeno zadržano postojeće stanje do 11. svibnja.
Vrhovni sud potom je odobrio dodatno produljenje od nekoliko dana, pa je pristup tabletama za pobačaj putem pošte ostao moguć dok se sudski postupak nastavlja.
Te su odluke potaknule emotivan i potresan komentar Shanyce Thomas objavljen 11. svibnja u The Hillu pod naslovom: „Iskustvo gotovo smrtonosnih posljedica tableta za pobačaj otkriva ozbiljne sigurnosne probleme.“
„Čim sam pročitala izvanrednu vijest, navrla su mi sjećanja na bolničku sobu u kojoj sam gotovo umrla sa 19 godina“, napisala je Thomas. „Nikakvi slogani ni aktivisti nisu mi tada mogli pomoći. Ono čega se sjećam jesu krv, bol i zastrašujuća spoznaja da sam, kada je sve krenulo po zlu, bila potpuno sama.“
„Slanje opasnih tableta za pobačaj poštom bez osobnog pregleda, bez stvarnih zaštitnih mjera i bez poštivanja državnih zakona nikada nije bilo pitanje zdravlja žena“, nastavila je. „Radilo se o politici.“
Thomas piše da je s 19 godina uzela tablete za pobačaj vjerujući tvrdnjama industrije pobačaja da je riječ o „jednostavnom i sigurnom“ postupku. „Ono što se dogodilo gotovo me stajalo života“, prisjetila se.
Bila je trudna devet tjedana i na ultrazvuku je vidjela svoje dijete — „malo tijelo kojemu su se već oblikovale ruke i noge“. Rečeno joj je da će tablete izazvati tek nešto slično obilnijoj menstruaciji.
„Ovaj dio je važan: moje iskustvo nije se dogodilo putem pošte“, napisala je Thomas. „Nije se dogodilo preko aplikacije ili internetskog razgovora. Imala sam pravi ultrazvuk kojem sam osobno prisustvovala. Postojala je barem neka razina liječničkog nadzora. Pa ipak, sve je pošlo strašno po zlu.“
Nakon što je uzela drugu dozu tableta, počela je obilno krvariti i „izbacivati ugruške“ uz nepodnošljive bolove. Vratila se u kliniku gdje su joj rekli da je sve u redu. Sljedećeg jutra stanje joj se pogoršalo. Otac ju je odveo u bolnicu, gdje su liječnici otkrili da su dijelovi djetetova tijela ostali u njezinoj maternici te da hitno treba operaciju. Doživjela je septički šok.
„Ne sjećam se mnogo toga što se potom dogodilo“, napisala je Thomas. „Znam samo ono što su mi liječnici kasnije rekli. Provela sam oko mjesec i pol u komi dok su se borili da mi spase život. Bila sam priključena na ECMO uređaj. Primila sam višestruke transfuzije krvi. Liječnici su mi ugradili stent u vrat kako bi mogli pristupiti venama. Moji roditelji cijelo su vrijeme bili uz moj krevet, ne znajući hoću li preživjeti.“
Thomas nastavlja:
„Kada sam se konačno probudila, oporavak je bio dug i težak. Medicinske sestre svakodnevno su dolazile u moj dom kako bi održavale vakuumski sustav za ranu koji je pomagao mom tijelu da zacjeljuje iznutra prema van. Radni terapeuti pomagali su mi ponovno naučiti osnovne stvari poput hodanja, tuširanja i pranja zubi.“
„I emocionalni oporavak bio je stvaran. Borila sam se s depresijom i traumom te sam odlazila na terapiju pokušavajući procesuirati ono što se dogodilo… Ako sam ja gotovo umrla unatoč osobnom pregledu liječnika, važno je zapitati se kolikim su tek rizicima izložene žene kada se ovakvi lijekovi naručuju preko interneta i uzimaju kod kuće bez ikakvog osobnog pregleda.“
Thomas upozorava da je dopuštanje slanja tableta za pobačaj poštom diljem Amerike iznimno opasno i predstavlja igranje životima žena. Danas vjeruje da bi tablete za pobačaj trebalo zabraniti — ili barem da ne bi smjele biti tako lako dostupne.
„Preživjela sam ono što mi se dogodilo“, zaključila je. „Dobila sam drugu priliku za život. Ali kada predsjednik Trump, potpredsjednik J. D. Vance i ministar zdravstva Robert F. Kennedy Jr. odbijaju učiniti nešto po pitanju javnozdravstvene krize izazvane slanjem ovih lijekova poštom, to šalje zabrinjavajuću poruku da iskustva poput mojega nisu važna.“
Važno je također napomenuti da njezino dijete nije preživjelo. Dijelovi tijela njezina nerođenog djeteta, koji su ostali u njezinu tijelu nakon uzimanja tableta za pobačaj, gotovo su je usmrtili — ali dijete je već bilo ubijeno.
Izvor: lifesitenews.com
Prijevod: M.Đ.
Foto: Unsplash
