U zbirci apoftegmata, Abba Kasijan ispričao je jednu priču o tome kako je jedan Abba posjetio jednoga pustinjaka koji je ničim izazvan čekićem mrvio veliku kamenu stijenu. Abba je primijetio kako je iza pustinjaka stajao demon i poticao ga na taj rad.
Kada bi se pustinjak želio odmoriti, tada bi demon, kao nazornik robova, gledao ga, a pustinjak bi se odmah vratio na posao. Kada ga je Abba pitao: “Brate, što radiš?”, on je odgovorio: “Još nismo dosta usitnili kamenu stijenu.” Abba je na to odgovorio: “Dobro si odgovorio, u množini, jer uistinu ne radiš sam, ali taj, koji te potiče na rad, nije tvoj prijatelj.”
Komentar:
Abba Kasijan u ovom primjeru govori o tome da se u životu možemo natjerati raditi čak i stvari koje prekoračuju naše snage i mogućnosti, ali istovremeno takve radnje nas umrtvljuju i gubimo u njima smisao života. Isto tako čovjek bi radije nešto radio nego se molio.
U iscrpljenosti nakon besmislenih poslova, čovjek nema više snage za ništa, a kamoli za molitvu. Razlučivanje, razboritost i objektivno gledanje na život, kao i blagost prema sebi i drugima karakteriziralo je pustinjske oce.
Izvor: pavlini.com.hr
Foto: Unsplash
