U Castel Gandolfu bila je prisutna obitelj petnaestogodišnjeg Španjolca koji je prošlog ljeta tijekom Jubileja mladih hospitaliziran zbog limfoma. Lav XIV. pozvao je vjernike na molitvu za njega u Tor Vergati te ga je posjetio u bolnici Bambino Gesù. Nakon mjeseci liječenja, terapija i patnje, ali i vala solidarnosti i molitava, dječak je sada dobro te je danas poslijepodne to osobno rekao Papi, koji ga je pozdravio, riječima: „Sada te čekam u Madridu!“
Zagrljaj koji nije mogao dati 4. kolovoza, kada je Papa došao posjetiti ga u bolnicu Bambino Gesù dok je bio na odjelu intenzivne njege nedostupnom posjetiteljima, mladi Ignacio Gonzálvez danas je ipak uspio dati Lavu XIV. ispred Ville Barberini u Castel Gandolfu. „Rekao sam mu da sam ozdravio, da sam, hvala Bogu, dobro i da ga čekam u Madridu“, rekao je za vatikanske medije. „Bio je jako sretan, mogao me zagrliti, mogao sam ga pozdraviti. Bio je to kratak, ali lijep trenutak… Hvala Bogu i hvala Papi!“
Iznenadna bolest i Papina molitva
Petnaestogodišnji Španjolac prošlog je ljeta završio u bolnici Bambino Gesù nekoliko dana nakon što je sa svojim bratom i sestrom stigao u Rim kako bi sudjelovao na događajima Jubileja mladih. Ono što su liječnici opisali kao „eksploziju“ u prsima dovelo ga je na rub smrti: agresivni limfom dišnih puteva. Papa je, doznavši za njegovu priču preko zajedničkih prijatelja, zatražio molitvu za dječaka s pozornice u Tor Vergati, a u noći 4. kolovoza osobno i iznenada posjetio odjel intenzivne njege kako bi pozdravio oca Pedra Pabla, majku Carmen Gloriju, brata Pedra Pabla mlađeg i sestru Adelu.
Pažnja Lava XIV. dovela je ovu priču — istodobno priču o patnji, nadi i čvrstoj vjeri — na naslovnice međunarodnih medija te izazvala val molitava, solidarnosti i blizine prema ovoj obitelji koja se preko noći našla prebačena iz Murcije u Španjolskoj u Italiju.
Mjeseci liječenja, patnje, ali i ljubavi i molitve
Život je tijekom ovih mjeseci tekao između boli, liječenja, terapija i uspona i padova. Ignacio je sada ozdravio, izašao je iz bolnice, daleko od cijevi, infuzija i zavoja. Želio je to osobno priopćiti Lavu XIV. i zahvaliti mu.
„Htio sam reći Papi da sam sada izliječen od bolesti. Jučer sam dobio tu vijest. Liječnici su mi rekli da je sve dobro, da sam završio terapiju i da limfoma više nema. Sada gledamo kada ćemo se vratiti, vjerojatno 20., ali još ne znam…“, priča Ignacio usred mnoštva okupljenog na pločniku ispred Ville Barberini, uz majku.
Majka koja je te noći 4. kolovoza za vatikanske medije govorila o svojoj sigurnosti u Božju pomoć za sina, sebe, supruga i ostalu djecu, danas ga promatra sa smiješkom i pogledom punim zadovoljstva dok ga ponovno vidi na nogama, kako govori, siguran u sebe i smiren. Na pitanje što najviše pamte iz ovih mjeseci od početka bolesti, oboje odgovaraju isto: „Bog je uvijek, uvijek bio prisutan u našem životu.“
„Hvala!“
I Papa je također bio prisutan: „Želim mu zahvaliti za molitve…“, kaže Ignacio. „Jako se brinuo, pitao je za mene, došao je.“
Nakon posjeta bilo je i drugih kontakata između Lava XIV. i obitelji Gonzálvez: „Govorio sam mu o svojim problemima.“ No samo o zdravstvenim problemima, jer mu, kako kaže mladić, „ništa drugo nije nedostajalo“: „Hvala Bogu, sve je stiglo. Ništa od onoga što sada imam nije moje, nijedna stvar. Pravo čudo!“
Prema njegovim riječima, pomoć za ozdravljenje stigla je i s neba: „Moj djed, baka, prijatelji mojih roditelja i također… sveta Klara! Otkad sam se probudio osjećao sam blizinu svete Klare. Liječnica koja me izliječila u Bambino Gesù zove se Clara, pa mislim da je sveta Klara nešto učinila.“
Pomoć s neba i podrška mnogih
Majka dodaje da su molili i druge svece, prije svega svetog Charbela, libanonskog redovnika kojemu se pripisuje više od 20 tisuća ozdravljenja. Papa je molio na njegovu grobu tijekom putovanja u Bejrut, a tijekom posjeta bolnici Bambino Gesù ostavio je relikviju na odjelu intenzivne njege.
„Molili smo pomoć svetog Charbela“, kaže Carmen Gloria, „ali i svetog Carla Acutisa — od početka smo imali njegovu sliku. Molili smo i zagovor Carmen Hernández“, suosnivačice Neokatekumenskog puta kojem pripada i njihova obitelj.
Osim duhovne pomoći, Carmen Gloria svjedoči i o mnogim materijalnim oblicima pomoći: „Bilo je to vrijeme milosti. Znamo da je to bila milost jer to ne bismo mogli vlastitim snagama — u zemlji koju ne poznajemo, s jezikom koji ne poznajemo i s bolešću koja je od početka izgledala vrlo ozbiljno. Preko noći sve se promijenilo. Mnogo smo patili, ali nas je Bog također duboko tješio konkretnim djelima. Providnost je zaista djelovala… Bilo je ljudi koji su nam ustupili svoj dom da bismo mogli tamo živjeti.“
Obitelj Gonzálvez kaže da se sada u Španjolsku vraća „sa znakom Božje ljubavi“: izliječeni sin, Papa koji im je bio blizak i stotine ljudi spremnih pružiti podršku.
Izvor: vaticannews.va
Prijevod: M. Đ.
