Genetski istraživači povećavaju preciznost uređivanja gena kroz pokuse na nerođenoj djeci koji su se, prema mišljenju jednog bioetičara, mogli provesti na životinjama.
Na Sveučilištu Columbia istraživači su sada uspjeli urediti DNK ljudskih embrija s „dosad nezabilježenom preciznošću“, navodi se u nedavnom izvješću lista The New York Times.
Istraživanje je vodio Dieter Egli, profesor razvojne stanične biologije na Odjelu za pedijatriju Sveučilišta Columbia. Koristio je tehniku nazvanu base editing (uređivanje baza), kojom se pojedinačna genetska slova unutar DNK sekvenci mogu zamijeniti drugima.
Prema izvješću, Eglijev rad nije uzrokovao oštećenja koja inače često nastaju uporabom tehnike uređivanja gena poznate kao CRISPR (Clustered Regularly Interspaced Short Palindromic Repeats). Međutim, moguće nuspojave još uvijek nisu poznate, a metoda nije spremna za kliničku primjenu.
Razvoj ove tehnologije nosi vlastite etičke posljedice. S jedne strane, mogla bi pomoći u uklanjanju mutacija koje uzrokuju bolesti već u najranijim fazama života, a s druge strane mogla bi se koristiti na eugenički način za odabir poželjnih osobina nerođene djece.
Otac Pacholczyk upozorio je upravo na te etičke probleme.
„Pokušaj učinkovitijeg provođenja genetskih modifikacija nego što je to bilo moguće ranije upravo je vrsta eksperimenta koja se trebala provoditi na životinjskim, a ne ljudskim embrijima“, rekao je za EWTN News.
„Iste temeljne biološke informacije koje su prikazane u tim istraživanjima mogle su se bez poteškoća dobiti na taj način“, dodao je.
Etičke dvojbe pokusa na embrijima
Osim što smatra da su sami eksperimenti neetični, otac Pacholczyk problematičnim smatra i način na koji su istraživači došli do embrija.
„Roditelje se tražilo da znanstvenicima predaju svoju vrlo mladu ‘preostalu djecu’ iz klinika za plodnost kako bi se na njima provodili pokusi, dok su drugi subjekti istraživanja stvoreni postupkom izvantjelesne oplodnje (IVF) kako bi služili kao ‘istraživački materijal’“, rekao je.
Znanstvenici su embrije ili dobivali od roditelja koji su imali „preostalu djecu“ nakon postupaka potpomognute oplodnje ili su ih stvarali upravo radi eksperimentiranja, što Crkva smatra neetičnim, istaknuo je.
„Istraživači su tražili jajne stanice žena s ciljem njihove oplodnje kako bi u laboratorijskim uvjetima stvorili ljudske embrije koji bi zatim služili kao sirovina za istraživanja i eksperimente“, rekao je Pacholczyk. „Od samoga početka, ovi eksperimenti na Sveučilištu Columbia bili su neetični.“
Dodao je i da su ljudski embriji stvoreni u tim pokusima često namjerno uništavani kako bi se iz njih dobile embrionalne matične stanice za daljnja istraživanja.
„Stvaranje ljudskih bića s namjerom njihova uništenja uvijek je neetično i trebalo bi biti protuzakonito“, naglasio je.
Dio embrija pribavljen je od roditelja koji su djecu začeli postupkom izvantjelesne oplodnje, za što Pacholczyk smatra da zanemaruje pristanak samog nerođenog ljudskog bića.
Prema njegovim riječima, roditelji ne mogu dati privolu za eksperimentiranje na svojoj nerođenoj djeci jer se „etički valjana privola po definiciji odnosi na poboljšanje zdravlja te isključuje odobravanje postupaka koji izravno uzrokuju smrt ili koriste osobu samo kao sredstvo za postizanje nekog cilja“.
„Informirani pristanak posebno je važan kada je riječ o vrlo ranjivim istraživačkim subjektima, a ljudski embriji među najranjivijim su Božjim stvorenjima“, rekao je. „Ljudski embriji posebna su skupina osoba koja zaslužuje posebnu zaštitu.“
Pogled u budućnost: etička pitanja uređivanja gena
Pacholczyk je napomenuo da bi Katolička Crkva mogla poduprijeti uređivanje gena kao oblik medicinske terapije, ali samo pod uvjetom da ono ne ugrožava nerođeno dijete.
„Važno je istaknuti da bi Crkva dopustila uređivanje gena radi ispravljanja genetskih poremećaja, pod uvjetom da su rizici za embrionalnog pacijenta vrlo mali i da se ne uvode nasljedne promjene u DNK ljudske vrste“, rekao je. „Takav zahvat predstavlja oblik izravne medicinske terapije za pojedinca.“
Ipak, dodao je da uređivanje gena trenutno i dalje predstavlja velike rizike za nerođenu djecu.
„Složena znanost genetskih modifikacija u ovom trenutku još uvijek uključuje goleme rizike za embrij“, rekao je.
Pacholczyk je također izrazio zabrinutost zbog mogućeg prihvaćanja genetskog „poboljšavanja“ djece među katolicima, upozorivši da je široko prihvaćanje izvantjelesne oplodnje svojevrsna najava onoga što bi moglo uslijediti.
„Katolici trebaju biti zabrinuti zbog mogućnosti genetskog modificiranja budućih naraštaja“, rekao je.
„Čini se da su katolici u prošlosti uglavnom propustili prepoznati i jasno izraziti moralnu neprihvatljivost stvaranja djece u epruvetama i laboratorijskim posudama putem izvantjelesne oplodnje, pa danas sudjeluju u takvim postupcima vjerojatno u približno istoj mjeri kao i opća populacija“, nastavio je.
„Slično tome, kada u budućnosti dođe do genetskog poboljšavanja djece, zbog raširenog nerazumijevanja i nedostatka ozbiljnog promišljanja o uključenim moralnim i etičkim pitanjima, katolici bi mogli podleći tehnološkom iskušenju te ponovno jednostavno prihvatiti ono što društvo bude smatralo normalnim“, zaključio je.
Foto: Unsplash
