Ne moraš svakoga voljeti (da ti se sviđa).
Ali pozvan si svakoga ljubiti.
Jer sviđanje dolazi spontano.
Ljubav je odluka.
„Ljubite svoje neprijatelje.“
Isus ne govori o toplim osjećajima.
Ne govori o simpatiji.
Govori o volji.
Ljubiti znači:
željeti drugome dobro.
Raditi za njegovo spasenje.
Ne uzvraćati zlo zlom.
„Molite za one koji vas progone.“
Ako mogu moliti za nekoga
tko me povrijedio –
nešto se u meni već mijenja.
Ako još ne mogu moliti –
mogu barem poželjeti da mogu.
I to je početak ljubavi.
Bog daje sunce i dobrima i zlima.
Njegova ljubav ne diskriminira.
To je „savršenstvo“ o kojem Isus govori.
Ne perfekcionizam.
Nego milosrdna, nediskriminirajuća ljubav.
Da, ljudski gledano.
Ali Isus nas ne poziva na nešto neljudsko,
nego na nešto božansko.
A božanska ljubav nije naša proizvodnja.
To je dar Duha Svetoga.
Postoji li netko
koga izbjegavam u srcu?
Netko kome ne želim dobro?
Možda je korizmeni korak
samo ovaj:
„Gospodine, daj mi želju
da ga mogu ljubiti.“
I to je već početak čuda.
Izvor: katopix.com
Foto: Unsplash
