Vjerojatno je svima poznata gornja slika Jean-Françoisa Milleta naziva Angelus iz sredine 19. st. na kojoj vjernici prekidaju posao u polju i mole Anđeo Gospodnji. Slika je to koja podsjeća na stara vremena, u kojima bi upravo tom molitvom u 6 sati ujutro započinjao radni dan, a svaka se aktivnost nakratko prekidala u podne i opet u 18 sati. Zvonjava crkvenih zvona, skidanje šešira, ponizno naginjanje glave i pobožno sklapanje prstiju na prsima, sve su to slike koje nam dolaze u pamćenje kada se spomene Angelus ili Anđeo Gospodnji, no to su većinom slike prošlosti. Naime, molitva Angelusa gotovo da je i iščeznula iz obiteljskog i osobnog života vjernika.
Sama riječ Angelus na latinskom znači ‘Anđeo’ i prva je riječ te već drevne molitve Anđeo Gospodnji, još poznate kao i (Anđeosko) pozdravljenje. Prvo sigurno svjedočanstvo o moljenju Angelusa nalazimo u odredbama generalnog kapitula franjevačkog reda koji je održan u Pisi 1263. godine i kojemu je predsjedao sv. Bonaventura. Tu je određeno da braća franjevci pozivaju narod neka pozdravi Mariju navečer kada se na znak zvona moli Povečerje, a kada je, prema mišljenju nekih teologa, upravo u taj sat Anđeo došao k Mariji i pozdravio je riječima: ‘Zdravo, milosti puna…’ Papa Ivan XXII. (1316. – 1334.) naredio je da se navečer na znak zvona, kojim se davao znak za prestanak dnevnog rada, pozdravi Gospa s tri Zdravomarije. Ubrzo nakon toga počelo se uvoditi moljenje te molitve i ujutro, kada se na znak zvana molila Prima u redovničkim zajednicama. Sam papa Bonifacije IX. (1389. – 1404.) potaknuo je kler u Bavarskoj da Angelus moli i ujutro, kako se to već prakticiralo u Rimu i u mnogim drugim krajevima Italije. Tako se krajem XIV. i početkom XV. stoljeća moljenje Angelusa ujutro i navečer prakticiralo skoro po čitavoj Europi. Moljenje Angelusa u podne vjerojatno potječe od pape Kalista II., koji je 1456. godine naredio da se na znak zvona u podne moli za mir Crkve koja je bila ugrožena od najezde Turaka. Prema nekim tumačenjima, molitvom Angelusa u podne mi se zapravo prisjećamo Isusova predanja na drvu križa, koji se dao razapeti za nas u podne ili o šestoj uri. Navještenje anđela Gabrijela i Isusovo raspeće dva su trenutka koja su, kao što znamo, prekretnice u povijesti čovječanstva. Marijin ‘DA’ začeću i Isusov ‘DA’ spasenju u potpunosti su promijenili naše živote.
Međutim, naše su živote promijenile i svakodnevne obaveze i velika neosjetljivost na zvonjavu crkvenih zvona i njihovo značenje. Umjesto da usmjerimo naše misli prema Isusu i Mariji barem u određenim trenutcima dana, mi samo jurimo s jednog mjesta na drugo. Umjesto da si napravimo podsjetnik na nebo u vrevi dnevnih obaveza, mi se nerijetko uopće ne isključujemo od svijeta. Zanimljiva je pojava da nas najčešće oko podneva, i upravo kada bismo trebali izmoliti Angelus, svlada i duh drijemeža te svaka molitva izostane, a Sveto nam pismo na više mjesta govori da molimo bez prestanka (Lk 18, 1; Ps 55, 18; Sol 5, 17), u svako vrijeme dana. Sve nas ovo dovodi do toga zašto bi se svakog dana morao moliti Angelus i zašto bi ga osobito muškarci morali moliti:
- molitvom Angelusa discipliniramo svoj molitveni život. Podesimo li alarm na mobitelu na 6 sati ujutro, na 12 sati i na 18 sati navečer, imamo molitveni okvir koji drži naš molitveni život. Tako svaki dan zapravo započinjemo molitvom i završavamo molitvom, a u podne također naše misli, za promjenu, zaokupljamo nebeskim stvarnostima. Unutar tog stabilnog molitvenog okvira možemo unijeti i druge molitve te si tako molitveno organizirati cijeli dan.
- molitvom Angelusa prisjećamo se otajstva utjelovljenja. Jedna od najvećih odluka u povijesti čovječanstva jest Marijina odluka za Život, da postane Majka našeg Spasitelja. Odluka je to neizmjerne poniznosti i jednostavnosti koja je promijenila svijet. Svakog bi se dana trebali prisjetiti kako poslušnost i služenje Bogu može uroditi velikim plodovima koji ne samo da mijenjaju naše živote, nego i živote ljudi oko nas.
- molitvom Angelusa razmatramo i otajstvo začeća. Danas se uvelike obezvrjeđuje život i činjenica kako ljudski život započinje začećem. Bog je pokazao uzvišenost začeća poslavši nam svoga Sina da se utjelovi u Marijinoj utrobi. Svatko bi od nas stoga po ovoj molitvi trebao biti svjestan dara svog života, ali i tuđeg, te moliti da se svako začeto dijete rodi. Upravo je muškarac pozvan da štiti život.
- molitvom Angelusa priznajemo koliko smo potrebiti Božje milost. U samoj molitvi stoji kako molimo Gospu da ‘moli za nas, grešnike’. Najbolji način da se napreduje u duhovnom životu jest priznanjem kako bez Božje milosti ne možemo učiniti ništa (Iv 15, 5). Zato i sam sv. Pavao kaže: ‘Jer kada sam slab, onda sam jak’ (2 Kor 12, 10). Nerealne se osobe uzdaju same u sebe, realne se osobe uzdaju u Boga i Njegovu milost.
- molitvom Angelusa suobličujemo se Mariji i Isusu. Kako svaka osoba s vremenom postane ono što misli, tako i svaka osoba koja moli Angelus postaje sve sličnija Mariji i Isusu po pojedinim osobinama. Premda se u molitvi više spominje Marija nego Isus, mi, kako kaže sv. Ljudevit Montfortski, svaki put kada kažemo Marija, zapravo kažemo i Isus.
- molitvom Angelusa posvješćujemo si Isusovu požrtvovnost. Budući da se Angelus moli u vrijeme Isusova predanja na drvu križa ili točnije u podne, mi si njime posvješćujemo Isusovu požrtvovnost i spremnost na žrtvu. Svaki bi se muškarac, po uzoru na Isusa, trebao i morao žrtvovati i dati razapeti za svoje bližnje i njihovo spasenje.
- molitvom Angelusa muškarci ulaze u svoju kraljevsku svećeničku službu. Isus koji se poradi našeg spasenja dao razapeti na križu bio je istovremeno i svećenik i oltar i žrtva. Svoje svećeničke službe bi stoga trebao biti svjestan svaki muškarac jer je već po svome krštenju postao svećenik, kralj i prorok u obitelji i društvu. Svaki bi muškarac, kao duhovni vođa obitelji, trebao i ovu molitvu predvoditi u svojoj obitelji.
Molitva Angelusa može se moliti svaki dan, osim u periodu od 50 dana koji započinje uskrsnom nedjeljom, a završava nedjeljom Duhova. Tada molitvu Angelusa zamjenjujemo molitvom Kraljice neba (Regina caeli), moleći je u isto vrijeme, kako je to odredio papa Benedikt XIV. 1742. godine.
U nastavku slijedi molitva Angelusa, a nakon nje Kraljice neba.
Anđeo Gospodnji
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
-I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo, Marijo…
Evo službenice Gospodnje.
-Neka mi bude po riječi tvojoj.
Zdravo, Marijo…
I Riječ je tijelom postala.
-I prebivala među nama.
Zdravo, Marijo…
Moli za nas, sveta Bogorodice.
-Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se: Milost svoju, molimo Te, Gospodine, ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu navještenju spoznali utjelovljenje Krista, Sina Tvoga, po muci Njegovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Po istom Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Slava Ocu…
Pokoj vječni…
Kraljice neba
Kraljice neba, raduj se, aleluja.
-Jer koga si bila dostojna nositi, aleluja.
Uskrsnu kako je rekao, aleluja.
-Moli za nas Boga, aleluja.
Veseli se i raduj, Djevice Marijo, aleluja.
-Jer uskrsnu Gospodin uistinu, aleluja.
Pomolimo se: Bože, koji si se dostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega, Isusa Krista, daj, molimo Te, da po Njegovoj majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
#AnđeoGospodnji #Angelus #muževnibudite
