Postoji jedna uvriježena, starinska i pomalo primitivna izreka koju bi naše stare bake govorile svojim kćerima, nećakinjama, nevjestama (…) pred njihovu udaju ili koji dan nakon vjenčanja: „Budi mu poslušna i ispoštuj ga u svemu, inače će ići po selu i tražiti ono što mu treba.‟

Očito je da sam parafrazirao ili kulturnije napisao ono što ova izreka sadržava, ali je jasno da ona kaže djevojci da ispuni svoje bračne dužnosti i bude mirna, i u tome slučaju će joj muž ostati vjeran. Muškarci po prirodi jesu pomalo buntovne i tvrdoglave inatlije, i u nekom materijalističkom (neduhovnom) svijetu ovo bi imalo smisla te ne bi bilo daleko od istine. Gledajući iz katoličke ili, ako hoćete, kršćanske perspektive, mi muškarci bismo morali malo razmisliti o ovome, potom staviti svoje nagone pod kontrolu, nadići svoje potrebe, razumjeti situaciju i odlučiti ostati uz tu jednu ženu s kojom smo sklopili savez. Moramo odlučiti biti joj odani. Već smo spominjali kako je Bog stvorio ženu jer nije dobro da čovjek bude sam (Post 2, 18) i kako će njih dvoje biti jedno tijelo (Post 2, 24). Njih dvoje znači konkretno i isključivo – njih dvoje. Ne troje ili više…

Njih dvoje, jednog muža i jednu ženu, definiramo riječju „monogamija“ (grč. “μονός”,  monos – jedan ili sam, “γάμος”, gamos – brak ili savez). Dakle, monogamija je bračno stanje koje je u isto vrijeme zasnovalo svega dvoje ljudi (muškarac i žena), odnosno vjenčanje s jednom osobom suprotoga spola. Pitam se: odnosi li se vjernost ili odanost samo na onaj dio života kad si u braku s nekim ili se može treba primijeniti i ranije?

Nije zgodno priznati svoje slabosti, spoznati da su nedostatak informiranosti, određena ranjenost i nedostatak ljubavi u nekom dijelu života doveli do pada na području seksualnosti, doveli do bluda i pretjeranog davanja sebe nekome tko te ne zaslužuje i nije te vrijedan, ali je veoma potrebno to priznati. Netko ima problema s pornografijom i masturbacijom i daje se virtualnom svijetu, svjesno ili nesvjesno sudjeluje u industriji koja svoju zaradu temelji na našoj naivnosti, netko radi ugleda u društvu pristaje i na spolne odnose u vrlo ranoj dobi, nekoga nije briga za društvo i radi isto jer mu je lijepo i nema odgovornosti prema svojoj savjesti i Bogu, netko poznaje nešto malo i osjeća da nije u redu, ali je slab i često pada. U svakom je slučaju realno reći da se nešto događa i da to nešto nije dobro.

Iz moje perspektive mogu reći da o bludnosti nisam imao pojma sve do 2. godine studiranja. Bludnost kao riječ spomenula se na vjeronauku kad smo se pripremali za krizmu. Svi ostali grijesi tumačili su se dosta sadržajno. Jedino je taj ostao na jednoj riječi i upozorenju da se ne smije griješiti bludno. Nikad mi nitko nije objasnio što ta riječ podrazumijeva. Dok sam jednom prilikom s roditeljima gledao TV, na nekom filmu se prikazala scena muškarca i žene kako spavaju skupa. Majka je tada rekla: „Ovo se ne smije raditi.“ Nekako sam u svom srcu povezao da je to ono s krizme što se ne smije i svrstao to pod blud, usadio u srce i shvatio ozbiljno, ali sam isto tako ozbiljno shvatio i svoje društvo i kolege iz škole koji su o samozadovoljavanju pričali kao da je nešto skroz prirodno, normalno i potrebno. Nitko mi nije rekao suprotno. Doduše, nisam nikoga ni pitao, a nitko nije mogao ni znati jer je to nešto što se krije, logično, od očiju i ušiju starijih, a pogotovo ukućana.

Na 2. godini studiranja mi je netko rekao da se i to ne smije raditi, ali jad i razočaranje koje sam tad osjetio bili su teži od bilo čega ikad. Trebalo se suočiti sa sobom i odreći se navike koja je sada poput teretnog kamiona vukla srce i čupala ga iz njedara. Izgledalo mi je da je bilo lakše biti bez vjere i uživati u slobodi, nego znati sve te stvari i boriti se sa sobom. I jest lakše, ali sam shvatio da se ne isplati. Ti i kasniji padovi koji su se provlačili za mog boravka u pustinji i u odricanju od mojih sklonosti i navika nisu tako brzo urodili plodom.

Sada znam da biti odan znači biti vjeran cijeli život. Jako mi je žao što za svoju buduću ženu nisam bio odan od početka svog života, pa i dok još uvijek nisam znao tko će to biti, i sve bih dao da mogu svoje apsolutno čisto srce predati Kristu pa ga takvog pokazati i njoj, ali izgleda da to nije moguće. Moguće je biti vjeran sada, iskoristiti priliku koju Isus daje da se kroz krv njegove žrtve moje srce pročisti i sada bude odano, sada cijeni trenutke u kojima može rasti i biti usmjereno jednoj djevojci, budućoj ženi i majci koja zaslužuje da ono nje bude vrijedno i samo njoj u zajedništvu s Trojstvom namijenjeno.

Nažalost, sve je veći trend ulaska u spolne odnose u vidu rekreativnog iskorištavanja vremena. Kažu lijepo je, zabavno, neobavezno, treba se iživjeti, treba uživati dok ne dođe vrijeme kad će postati ozbiljno, kad će se prešaltati u stanje obiteljskog čovjeka, nevinog pred ženom i djecom, a u srcu razorenog zbog neozbiljnog pristupa svome životu i prilici za spasenje. Tako često čujem mlade muževe i očeve koji se rado hvale svojim trijumfima kod nebrojeno puno cura u mladosti, i u tim trenutcima osjetim nevjerojatan stid. Kroz glavu mi prolaze te njihove jadne žene i djeca za koje bih rado volio čuti da su barem upola važan trijumf u životu, ali su u ovome slučaju pali u drugi ili treći plan iza mladenačkih avantura. A i te djevojke koje su bile „trijumfi“, jesu li ostale negdje same, ranjene, iskorištene i razočarane, uvjetovane i obezvrijeđene…? A i težina mojih padova gdje me kamen stida pritisnuo i tjera me da se pokunjim i razmislim o tome što mogu učiniti da bude bolje. Zato pišem, zato upozoravam, zato čeznem prikazati i objasniti ono što sam spoznao da je vrijedno i sveto.

Kaže Isus: „Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“ (Mt 5, 28). Često smo skloni zaobilaziti snažnu istinitost ove rečenice jer djeluje toliko zarobljavajuće i strogo. Strogo jest i treba biti, ali definitivno nije zarobljavajuće nego jamačno oslobađajuće. Ako se malo informiramo, naučit ćemo razliku između požude i strasti i podsjetiti se one prve Božje (usmene) zapovijedi: „Plodite se, i množite…‟ (Post 1, 28) koja prethodi blagoslovom i kazuje gdje pripada taj sveti čin, i objašnjava da tvoje oči, srce i tijelo pripadaju samo jednoj ženi.

Odanost dakle zauzima puno veće područje i nije joj u braku jedino mjesto gdje ona pripada jer nije realno očekivati da se sklonosti predbračne nečistoće i razvrata neće odraziti na misli, riječi, djela i propuste u izvršavanju uloge supruga i oca kasnije.

U slici Marije Magdalene duboko je i konkretno objašnjena čežnja svake žene da bude ljubljena. U dvije najveće i najvažnije čovjekove potrebe, da ljubi i da bude ljubljen, Bog ističe muškarcu da on bude više taj koji ljubi, a žena da bude ljubljena, i njoj da više poštuje, a on da bude poštovan. Sam Isus se nudi kao utjeha Mariji Magdaleni i kazuje nam da je muškarac odgovoran za čistoću ženina srca.

Prvi muškarčev propust imamo na početku Biblije gdje Adam zbog svoje nepažnje i nedostatka odgovornosti dopušta da zmija napastuje Evu. Izrazito je lako očito primijeniti to na danas jer mnoge svađe i razilaženja danas nastaju na isti način. Zli napastuje ženu i zameće svađu, često oko nebitnih stvari. Muškarac, onaj isti buntovni i tvrdoglavi inatlija, ne želi to podnositi pa se miče od one koja ga je potrebna i željna, i tako ukrug. Ona je potrebna ljubavi, a on poštovanja, a njih dvoje nikako se dogovoriti i ispoštovati ono Božje – da budu jedno. Osobno ću iz tog razloga uvijek pravdati slabosti i padove koje ima žena jer kao emocionalno biće cijelim srcem i cijelim sobom traži savršenog zaručnika, a kuditi muškarce jer su pristali biti papci i uništavati dostojanstvo najmilijeg, toplog i životonosnog ženskog tijela ne prepoznavajući njegove istinske potrebe i ne htijući učiti o njima. A i dostojanstvo vlastitog.

Bilo bi dobro krenuti ispočetka, preispitati svoje srce i pronaći sve, pa i potencijalne prilike u kojima je vjernost bila pod upitnikom. Kao što se žena često uređuje za svoga muža, koristeći nešto malo šminke da bi se osjećala bolje i tako samouvjerena predala njemu, tako je važno da mi muškarci uređujemo svoju dušu za Krista jer smo jedini i jedino tako sposobni konkretno stati zmiji (ne ženi, nego napastima) na glavu i sačuvati dostojanstvo svojih žena. Biti odan vrlina je za koju je jako važno da je muškarci što prije otkriju, prisvoje i primjene u životu. Ako si mlad, bilo vezan bilo slobodan, a misliš da je ulazak u svijet seksualnosti i koketiranje s tim svijetom bezazleno, varaš se. Ako si oženjen i misliš da su dvosmisleni razgovori, dijeljenje svoje intimnosti, bilo prošle bilo sadašnje, i hvalisanje istima jako vrijedni, varaš se. To je samo dokaz nesigurnosti i neopravdano pretjerane i lažne samouvjerenosti koja čini sve da zadovolji. Nažalost, ne onu koju bi trebalo i kada bi trebalo nego samo sebe, i podrazumijeva se – kada ne treba.

Zaista bi bila šteta svetost svoga tijela nastaviti uzimati zdravo za gotovo i ponovno – po tko zna koji put ne pristati biti kvalitetan, potpun, siguran i odlučan, odan muškarac, savršeni zaručnik – i propustiti priliku za spasenje. Nekome je ovo možda križ i nije lako odreći se takvih sklonosti, ali i tu nam Isus pokazuje kako se ispod križa ustaje i ide dalje, do savršenstva umiranja na križu i susreta s nebeskim Ocem, što je nama na zemlji – kao predokus raja – upravo bračna postelja. Bilo bi u redu biti zahvalan, uzvratiti ljubav i biti odan Njemu, osloboditi se i postati odan životu, ženi i djeci, ljubiti savršeno!

DAMIR ŠILJEG
Damir Šiljeg je momak, prijatelj, sin, brat, građevinar, katolik i 'ercegovac iz Ljubuškog. Pošto je za njega dublji osobni odnos s Bogom započeo preko don Damira Stojića, goruće teme za koje se uvijek bori i svjedoči upravo su predbračna čistoća i teologija tijela. Ne voli mlaku pivu i mlake muškarce. Zna se diviti svetosti ljudske spolnosti, ženi, svakom živom stvorenju, a iznad svega Stvoritelju. Obožava djecu, veliki je ljubitelj prirode, biciklist, gitarist i aktivni član velikog župnog zbora sv. Ante na Humcu. Zna puno, ali ne propušta priliku da bude poučen. Želi učiti biti sluga svima, poput svog uzora sv. Franje Asiškog, koga je upoznao djelujući kroz framu, ali isto tako stoji čvrsto na zemlji i spreman je u Ljubavi Kristovoj druge opomenuti.