Dragi Josipe, u ožujku ove godine proglašen si najuspješnijim poduzetnikom početnikom na temelju uspješnog rada tvoje tvrtke „Vu-Creator‟, čiji si vlasnik i direktor, a koja je specijalizirana za oblikovanje drveta i izradu igračaka od drveta, kao i „tailor-made“ namještaja. Kako je uopće došlo do osnivanja te tvrtke koja je u vrlo kratkom roku postala prepoznatljiva na našem tržištu?

Tako je. Nagradu mi je dodijelio Ženski poduzetnički centar, a neke od karakteristika koje su uzeli u obzir su ideja, društveni angažman, kreativnost i originalnost.

Bavio sam se izradom raznih predmeta od drveta tek povremeno, iz hobija i za svoj gušt. Na poticaj supruge izradio sam nekoliko predmeta za djecu koje smo onda nas dvoje zajedničkim snagama oslikali. Objavili smo to na društvenim mrežama i ljudi su jako dobro reagirali. Ubrzo su nam se počeli javljati i pitati bismo li htjeli i za njih izraditi nešto slično i tako je sve krenulo. Kako je u kratkom roku rastao interes, pojavila se potreba da osnujemo tvrtku. Nakon toga, popularnost nam je zaista brzo rasla, najviše zahvaljujući brojnim portalima i medijima koji su prepoznali naš rad i podijelili našu priču.

Čime si se bavio prije nego što si krenuo u poduzetničke vode? Jesi li ikada mislio da ćeš jednog dana svoj hobi izrade drvenih igračaka pretvoriti u posao i to upravo u mjestu iz kojeg mladi odlaze jer posla – nema?

Na neki način sam oduvijek bio u poduzetničkim vodama. Moji su se bavili poljoprivredom, pa sam i ja nastavio u tom smjeru. Imao sam nekoliko poduzetničkih pothvata u poljoprivredi, među kojima je bila i gradnja farme, projekt vrijedan 5 milijuna kuna, ali iako sam imao sve predispozicije, nekako to nije prošlo. Vjerujem da to nije bila Božja volja za mene i drago mi je da nije uspjelo.

U životu sam svega 4 mjeseca radio kao zaposlenik za nekoga. Sve ostalo vrijeme radim samostalno kao privatnik. Imao sam jako puno poduzetničkih ideja i želja, a među njima je bila i ova što sada radim.

Oduvijek sam bio gotovo siguran da ću raditi i stvarati u svom mjestu, u Tovarniku pored Vukovara. Vjerujem da je to Božja volja za mene i želim cvjetati i donositi plod upravo tamo gdje sam i niknuo. Jako mi je teško vidjeti da mladi odlaze odavde. Naravno da većina njih ima dobre razloge za to, ali znam da im nije ni tamo gdje odlaze baš bajno.

Na koncu, nisu naši stari stoljećima stvarali i ginuli da bismo se mi sad sa svoga micali. Zar je i ovaj rat i sve rane koje nam je nanio bio uzaludan? Ako svoju domovinu prepustimo drugima, čini se da nažalost – jest.

Ono što predlažem i za što se zalažem jest da ostanemo i borimo se. Moramo imati više vjere. Bogu ništa nije nemoguće i ako smo s Njim nema te krize ni tih problema koji će Ga spriječiti da nas blagoslovi u svemu.

Možeš li nam reći tko naručuje tvoje proizvode? Imaš li u planu izradu još kakvih proizvoda?

Proizvode nam najviše naručuju majke za svoju djecu ili kao poklon drugoj djeci. Naravno, imamo u planu izradu još raznih drugih igračaka, poput kućica za lutke i raznog dječjeg namještaja.

Kažu da je dobar marketing pola posla. Kako on izgleda u tvome poslu?

Slažem se da je marketing jako važan. No mislim da ima i važnijih segmenata poslovanja koje je potrebno prvo posložiti. Ako promatramo posao kao građevinu, proizvod je samo fasada, ono što ljudi vide. No da bi građevina bila postojana, potrebno je da ima čvrste temelje, jake zidove, dobar krov, kvalitetnu instalaciju itd. Tako je i u poslu. Potrebno je prije svega imati jasnu (i plemenitu) misiju i viziju. Treba razviti dobar sistem rada. Moramo imati kvalitetan tim vanjskih i unutarnjih suradnika, potrebno je osigurati financije i još puno toga. Trenutno smo u fazi gradnje posla otprilike po ovome modelu koji sam sada naveo.

Zbog toga, što se marketinga tiče, trenutno uz pomoć naših suradnika razvijamo PR, a direktni marketing moramo jako precizno dozirati. Stvar je u tome da za sada imamo male proizvodne kapacitete i ako bismo imali previše narudžbi, došli bismo u velike probleme. Zbog toga su nam za sada dovoljne objave na Facebooku, a kako ćemo razvijati ostale segmente, tako ćemo paralelno razvijati i marketing.

Kako izgleda jedan tvoj tipičan radni dan?

Prvo moram reći da se ja, osim ovoga, još uvijek bavim i poljoprivredom, i to je mojoj obitelji izvor egzistencije. Sve što zaradimo od ovog posla s drvom, ulažemo dalje u razvoj poslovanja. Budući da je posao u poljoprivredi uglavnom sezonskog karaktera, veliku većinu tipičnog radnog dana provodim u radionici. No osim toga jedan dobar dio vremena provodim i u planiranju i u razvijanju posla po modelu koji sam već naveo. Ja sam zadužen za izradu proizvoda, a supruga za oslikavanje, bojanje i lakiranje.

Koliku ulogu igra vjera u životu jednog poduzetnika?

Jako zanimljivo pitanje. Rekao bih veliku. Nažalost, u našem društvu postoji dosta iskrivljena slika o poduzetnicima. Sve i svašta se smatra poduzetnicima, a najčešća slika poduzetnika jest da je to netko tko ima puno novca, vozi skup auto, sjedi u uredu i naređuje zaposlenicima što će raditi. No to je potpuno opozitna slika od onoga što poduzetnik zapravo jest.

U prvom redu poduzetnik je sluga. Poduzetnik polazi od pitanja što ja mogu ponuditi svijetu, a ne što svijet ima za mene. On mora biti kreativan, a to je ogledalo onog božanskog u nama. Poduzetnik mora biti spreman na trpljenje, jer je to ono što će svaki poduzetnik svakako iskusiti na svom putu. Treba imati puno strpljenja i hrabrosti za sve nevolje i probleme s kojima će se sigurno susresti na svom putu. Tko nije spreman na to, moja najiskrenija preporuka za njega jest da se ne prihvaća tog puta.

Meni osobno, a i mnogim poduzetnicima o kojima sam čitao, je Bog, odnosno vjera veliki oslonac, a Sveto pismo putokaz. U Bibliji vidimo puno primjera poduzetništva. Abraham, Izak, Jakov, Job imali su velika imanja i stotine sluga (zaposlenika). Josip Egipatski je zbog svojih upravljačkih sposobnosti i sposobnosti predviđanja (naravno, uz Božju pomoć) bio drugi čovjek najmoćnijeg carstva na zemlji u svoje vrijeme. Kralj Salomon je po nekim procjenama bio najbogatiji čovjek koji je ikad hodao zemljom.

No svi su oni prošli kroz kušnje i kroz brojne prepreke u svom životu. Sam Isus nam je ispričao divnu priču o poduzetništvu kada je iznio svoju prispodobu o talentima. Osudio je slugu koji je svoj jedini talent zakopao jer se bojao. Nazvao ga je zlim i lijenim i oduzeto mu je sve što je imao. A one koji su dobili puno talenata i koji su s njima radili i zaradili je pohvalio. Naravno da su i oni imali strah i sigurno su prošli kroz brojne nedaće. Ali nisu se predavali, nisu zakopali svoje talente, nego su dali sve od sebe, nisu bili sebični niti su htjeli samo da njima bude dobro, nego su htjeli udovoljiti svome Gospodaru. Služili su Bogu i pomogli su bližnjima (jer zacijelo nisu mogli raditi sami) i nagrada nije izostala.

Dakle, dobar poduzetnik ima u svojoj osobnosti i tu sustvoriteljsku i suotkupiteljsku crtu. Ne boji se trpljenja i ne boji se priznati da je grešan. Jer Bog je u svojoj veličini od početka znao da će čovjek griješiti, ali je sve dao da mu pomogne da izađe iz tog grijeha. Tako je i poduzetnik svjestan da nije nepogrešiv, da će puno puta zabrljati, ali da ima mogućnost popraviti se i postati bolji. Meni bi osobno taj put bez Boga bio nezamisliv.

Zanimljivo je da si pokrenuo tvrtku prije same koronakrize koja će ostaviti velike posljedice na našu ekonomiju i poduzetnike, a već i je. Može li se mali ili srednji poduzetnik održati usred ovakvih gospodarskih nemira i nesigurnosti?

Prema Wikipediji, kriza označava problematičnu, prijelomnu točku povezanu s potrebom donošenja odluke. Dakle, kriza je ujedno i prilika.

Smatram da će mnogima ova kriza i koristiti. To je prilika da donesemo neke važne poslovne odluke. Jer potreban nam je svima određeni stimulans ili pritisak. Potrebno nam je nešto što će nas natjerati da se pokrenemo i da poduzmemo akciju. Dok je sve oko nas mirno i bez promjena, uljuljamo se u svoju svakodnevnicu, u neke rutine koje je teško prekinuti. Zato mislim da je za mnoge ovo ujedno i dobra prilika. Istina, bit će velikih problema u ekonomiji, bit će otpuštanja, ovrha i oskudijevanja. Ali mi, kršćani, ne smijemo se tjeskobno brinuti. Moramo se osloniti na Božju pomoć i zaštitu.

To nikako ne znači da trebamo biti pasivni. To nikako, jer je ovo vrijeme kada moramo biti proaktivni, a ne reaktivi i samo čekati da netko drugi nešto za nas učini. Svijet će se nakon ove koronakrize ipak promijeniti. Govorim u ekonomskom smislu. Možda najvažnija promjena za sve nas je način rada i zapošljavanja.

Za trajanja ove koronakrize naučili smo da nije pametno raditi daleko od svog mjesta boravka. Naprotiv, mnogi su počeli raditi od kuće i upravo je to najveća promjena koja nas očekuje. Procvast će rad na daljinu. To za poslodavce znači da će imati puno veći izbor, da će moći birati zaposlenike po cijeloj državi, izvan njenih granica, pa čak i s drugih kontinenata.

Za zaposlenike to znači da će se morati puno više pokazati nego prije. Morat će se usavršiti i biti jako dobri u nečemu za što će se specijalizirati. Često čujemo da poslodavac ne cijeni dovoljno zaposlenika. To je točno, a razlog za to je taj što ga vrlo lako može zamijeniti drugim. Ako zaposlenik želi biti cijenjen, mora biti nezamjenjiv. To je moguće ako se usavrši u nekom poslu i ako bude predan i marljiv radnik. Zbog toga je ova kriza koja dolazi dobra stvar. Oni koji nisu takvi, koji su mlaki i ne trude se, jednostavno će biti „ispljunuti‟.

Za male i srednje poduzetnike je ovo također velika prilika upravo zbog promjena koje su se dogodile u svijetu, ali moraju se prilagoditi. Dobra je stvar što je došlo do nacionalizacije, do okretanja domaćoj proizvodnji pa će ljudi sve više cijeniti domaće tvrtke i proizvode. Oslabio je uvoz, a upravo je to bila jedna od glavnih prepreka razvoju domaće proizvodnje.

Još jedna bitna stvar jest da će neminovno morati doći do liberalizacije ekonomije. To će u praksi značiti (nadam se) da nas neće više toliko opterećivati s nepotrebnom i besmislenom administracijom i bit će olakšano pokretanje posla. Sve u svemu, moramo biti budni i mudri i ovo će nam biti možda najbolja prilika u životu. U suprotnom, upast ćemo u velike probleme.

Gdje vidiš svoju tvrtku u budućnosti? Imaš li kakvih planova za dalje?

Imam velike planove za svoju tvrtku u budućnosti. Prije svega nastavit ćemo živjeti svoju misiju, a to je da svojim proizvodima razveselimo i usrećimo što veći broj djece. Vjerujem da će Gospodin providjeti investitora koji će prepoznati naš potencijal.

Planiramo otvoriti pogon u kojem će biti ozbiljna proizvodnja dječjeg namještaja za domaće potreba, ali i za izvoz. Planiramo zaposliti veći broj osoba i pružiti im dobre uvjete i pristojnu plaću da mogu pošteno skrbiti za svoje obitelji. Ako se samo jedan mladi čovjek vrati iz tuđine u svoju domovinu, postigli smo velik uspjeh.

Prošle si godine svjedočio sa svojom suprugom na 2. međunarodnoj konferenciji za život „Život, dakle, biraj‟ u Zagrebu na kojoj si izjavio kako si molio Boga da ti pošalje ženu, a On ti je poslao čak tri: tvoju suprugu Luciju i vaše dvije kćeri. Možeš li objasniti našim čitateljima kako je do toga došlo?

Ta moja izjava dosta se protezala kroz razne internetske portale. Nisam siguran koliko sam se dobro izrazio pa ću sada pokušati to objasniti.

Naime, ono što sam htio reći jest da, ako smo uz Boga i radimo za Njega, On se brine za nas i daje nam uvijek mnogo više nego se mi sami i usuđujemo tražiti. No to nikako ne znači da trebamo biti pasivni i samo čekati da nam Bog sve servira na pladnju, jer to se neće dogoditi. On traži od nas da i mi odradimo svoj dio, jer nam je dao razum i snagu i nije u redu od nas da zanemarimo te darove. Sasvim je u redu da brinemo za sebe i svoje potrebe. Mi sami sebi trebamo biti na drugom mjestu, Bog na prvom, a odmah zatim mi sami sebi.

Nažalost, to često nije slučaj. Ono što nam je na prvom mjestu su drugi, i to često baš oni do kojih nam nije posebno stalo. To je razlog zbog kojega toliko silno želimo impresionirati druge na društvenim mrežama. Predstavljamo sebe u nekom krivom svjetlu da bismo druge zadivili. Ne treba nam biti toliko bitno što drugi misle o nama. Bitno je što Bog misli o nama i što mi sami mislimo o sebi.

Jedna stvar koja me jako žalosti i o kojoj često razmišljam je kriza muževnosti. Vidimo u ovim našim vjerskim i pro-life krugovima puno mladih, dosta od njih i preko 30 godina, koji su još uvijek sami i nemaju nekoga s kim će zasnovati obitelj. Može li biti žalosnije da pored tolikih napada na brak i obitelj u cijelome svijetu, mi koji smo od Boga pozvani na borbu za obitelji – ostajemo samci!?

Za ovu situaciju krivim prije svega muškarce. Dragi dečki, vi koji ovo čitate, nadam se da ćete se osjećati prozvano i da će vam biti neugodno. Jer što drugo reći kad pogledate koliko je prekrasnih djevojaka Bog stavio na vaš put. Koliko je divnih djevojaka na svakoj duhovnoj obnovi ili katoličkim susretima koje čeznu za tim da budu dobre majke i supruge.

Zato kažem da je ova moja izjava možda krivo interpretirana. Bog mi je poslao ženu, ali šalje i vama isto tako. Odlučite se, ohrabrite se i učinite prvi korak. Nemojte očekivati da će vam Bog poslati izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da je baš ta i ta prava žena za vas i da vas s njom očekuje idealan brak bez problema. To se neće dogoditi.

Dano vam je sve što trebate. Na vama je red da se odvažite i da izaberete sebi družicu za život. S njom podignite obitelj i upravo to je najviše što možete učiniti za borbu protiv zla u svijetu – za pobjedu braka i obitelji. U tome budite hrabri i odvažni. Muževni budite!

I, za kraj, što bi poručio onim osobama koje znaju da im je Bog dao određeni talent, a nisu sigurni u to kako taj svoj talent pretvoriti u posao i u nešto od čega će živjeti?

Poručio bih im da budu hrabri. Krenite već danas. Nemojte čekati idealno vrijeme. Sada je idealan trenutak za krenuti. Nemojte smišljati isprike da nije pravi trenutak, da nemate dovoljno novca i što sve već ne. Mnogi uspješni poslovni ljudi bili su u goroj poziciji od vas. Krenuli su od nule, bez novca i potpore.

Uložite prvo u sebe i u edukaciju. Puno čitajte i učite ono što vas zanima. Budite hrabri. Budite spremni na to da ćete griješiti na svome putu. Dajte sve od sebe da pogreške ispravite i nemojte odustajati. Svijet je prepun inteligentnih i talentiranih ljudi koji su nezadovoljni i neuspješni. A takvi su jer se nisu odvažili krenuti.

Ne kažem da ćete uspjeti, ali vam tvrdim da ćete biti zadovoljni i u miru sa samima sobom jer ste znali da ste pokušali i dali sve od sebe. A ako i padnete i pogriješite, ustanite i krenite ponovo. Tada uspjeh neće izostati.

Imate veliku pomoć s nebesa. Neka vas Isus Krist, naš Gospodin, sve blagoslovi i ojača na tom putu.

 

Razgovor vodio: Krunoslav Puškar