Tiha patnja: bol spontanog pobačaja

Foto: Pixabay

Sa svom gomilom problema koji tlače Kristovu Zaručnicu na zemlji danas, može biti izazovno uhvatiti se u koštac s nečime oko čega možemo učiniti vrlo malo.

Lako je komentirati krizu seksualnog zlostavljanja, korupciju biskupa i krivi pristup liturgiji u svojoj župi. Društveni se mediji mogu činiti kao ratna zona u kojoj je svakoj ludoj ideji dan megafon.

Toliko nas često silne navale negativnosti čine slijepima na patnju oko nas, a bilo bi prikladno pozabaviti se problemom koji ima izravniji utjecaj i koji možemo riješiti na praktičniji i izravniji način.

Postoji tiha patnja u našoj današnjoj kulturi. Ona utječe na ljude svih religija, rasa i kultura. Ona utječe na mnoge ljude na internetu koji s tobom raspravljaju. Možda i ti zbog nje patiš. To je problem o kojem se malo govori – često ga ne spominju osobe koje zbog njega pate. Njegove žrtve – a ima ih mnogo – ne znaju se s njime nositi.

Radi se o gubitku voljena djeteta spontanim pobačajem.

Puno više žena (i njihovih muževa) pati u tišini zbog te ogromne patnje nego što se to misli. Ona zahvaća otprilike 15 – 20 % američkih žena. Netko koga poznaješ sigurno nosi taj težak teret, a da ti nisi uopće primijetio.

Vidio sam duše koje je potresla ta tiha patnja. Kako ženina trudnoća napreduje, tako u njoj buja ljudski život, kao i radosti, planovi i različiti snovi o tome kakva će biti njezina budućnost s djetetom koje je Bog posebno za nju odabrao. No onda, u najokrutnijem napadu sudbine, ona čuje novosti od doktora koji joj kaže kako se njezin najveći strah ostvario. Njezini su snovi gotovi. To je kao da mora prijeći ne iz maglovita sna u suncem okupano jutro, nego iz maglovita sna u još tamniju noćnu moru.

U tjednima i mjesecima koji slijede, čini se da kao mali duh opsjeda njezin dom. Utvara svih njezinih snova i planova za njezino maleno progone njezino samo postojanje.

Možda i znaš za njezinu muku. No što možeš reći kako bi joj olakšao? Najbolje da to ne spominješ. Nakon svega, ona će sigurno prijeći preko toga. Možda će „pokušati ponovo‟, a Bog će nekako svojom nevjerojatnom magijom učiniti da taj trenutak nestane. To je najbolji način kako o tome razmišljati, zar ne? Tragični događaj koji je najbolje gurnuti pod tepih. Više sreće drugi put!

Često se ne govori i o trpljenju njezina supruga. I on je nesumnjivo sanjao mnoge lijepe i zanimljive snove o svome očinstvu. No sada je izgubio ono što je jednom bilo njegovo. Imao je sretnu ženu ispunjenu milošću Duha Svetoga i obilje života. A sada ima ženu koja očajava i kojoj je potrebna velika utjeha. On je možda jedina osoba koja može razgovarati s njom o njihovu gubitku. Dok neki ljudi i uspiju smisliti što će reći njegovoj ženi, nitko se neće sjetiti utješiti njega. Proći će ga to, zar ne? Tuga prolazi preko njegova srca, a tiha ga patnja obuzima. On odlučuje kako je najbolje da to uopće ne spominje. Netko treba biti jak u njegovu braku, zar ne?

Dok brinemo o mnogim problemima u Crkvenoj hijerarhiji i o ratovima u društvenim medijima na čijim se prvim linijama osjećamo pozvani boriti, propuštamo veliku priliku da evangeliziramo one parove koji su mnogo propatili. Pod „evangeliziramo‟ ja nikako ne mislim da mi propovijedamo onima koji su pretrpjeli ovu tihu kugu. Često zaboravljamo da je najveći oblik evangelizacije sama prisutnost kod onih koji tuguju.

Ne postoji ništa što bi netko mogao učiniti kako bi oživio izgubljeno dijete. Mi nemamo moć svetog Petra iz Djela apostolskih 9, 40. No mi možemo i trebamo pomoći onima koji trpe u tišini.

Mi, katolici, trebali bismo biti ponosni na naša savjetovališta. Nudimo pomoć onim ljudima koji razmišljaju o pobačaju, a naši su sveci osnovali bolnice diljem svijeta. No jedno polje na kojem se može učiniti više jest pomoći onima koji trpe u tišini. Kako ti možeš pomoći?

(…) Pomoli se za one roditelje koji nose tihi križ patnje, a koje poznaješ, kao i one koje ne poznaješ. Moli se osobito za one s kojima raspravljaš na društvenim mrežama, a koji trpe tu tihu patnju. Pomoli se za to da mi, katolici, osnujemo još bolja savjetovališta i svijetu pokažemo koliko smo uistinu pro-life.

 

Pomolimo se:

O, slavni sveti Josipe, ti si branio nevino dijete Krista od užasna bijesa kralja Heroda. Obrani, u ovaj čas, svu nevinu djecu u majčinoj utrobi i daj nam taj osjećaj sigurnosti i udobnosti koji si dao svojoj zemaljskoj zaručnici i svome posinku.

 

Preuzeto uz dopuštenje sa stranice: onepeterfive.com

Preveo: K.P.