Foto: privatna arhiva

Pročitajte ulomak iz knjige Ti si svjedok Zlatka Krznarića u kojoj sam autor progovara o svome životu prije i poslije obraćenja, ali i o pogledu na hodanje. Prije svog obraćenja nije vjerovao u predbračnu čistoću, a danas je u braku više od 20 godina nakon čistog hodanja sa svojom „princezom Sandrom‟, s kojom ima petero djece.

Moja princeza Sandra

18 godina živim u sretnom braku s meni najljepšom i najboljom ženom na svijetu. Otac sam petero djece, dviju kćeri i trojice sinova. Tu našu vezu prije braka imali smo na dva načina. Prvi je dio bio prije mog iskrenog obraćenja i on je trajao otprilike dvije godine. Nakon toga imali smo prekid od dvije godine. Potom je uslijedila naša nova veza u trajanju od otprilike tri godine na potpuno drukčiji način sve do sakramenta ženidbe.

S obzirom na to da mi je tada vjera bila ispisana na papiru, a ne u srcu, i kako sam bio običan mladić našeg modernog vremena u kojem je apsolutno normalno sve probati u vezi prije braka, nisam smatrao da se u ljubavi može nešto pogriješiti. Smatrao sam da se ona sastoji od provoda, zabava, odnosa prije braka i to je to. Da su u mladosti sloboda, zabava i užitak na prvome mjestu. Ispočetka sam u toj vezi osjećao zanos i radost, ali nakon godine i pol takve veze nešto se loše počelo kuhati između nas. Događale su se prepirke oko sitnica, zahlađenje i nakon dvije godine kraj. Mislio sam tada za svoju sadašnju ženu kako sigurno više nikada nećemo biti zajedno, pa taman ako ostanemo sami na svijetu na nekom pustom otoku, pa ni tada.

Došla je 1993. godina. Ostavivši svoju Sandru ubrzo sam nakon toga odbacio i Boga te u svojoj 21. godini okrenuo novu stranicu u životu za koju sam već prije napisao kako su je ispisali mladost, sport, novac, izlasci, auti i motori, kao i kratke veze s djevojkama. Kao da je sve to samo igra s malo zabave i kraj. Sada se stidim te faze svog života i dobro je što je trajala samo jedno ljeto, svega nekoliko mjeseci.

Mome nebeskom Ocu hvala što neizmjerno voli grešnike i što ih, ako zastrane, strpljivo čeka da „dođu k sebi“ kako bi mogli natrag pohrliti u njegov zagrljaj. Evo, ja sam skrenuo s njegova puta, a potom sam snažno, s puno žara i neumorno tražeći njega, tijekom dvije godine spoznao da na svom vjerničkom putu nisam za svećenika nego za brak. Samim time vratila mi se i bolna spoznaja kako sam putem prosuo najvrjednije blago koje sam imao u svojim rukama.

Dakle, došavši k sebi, sve sam češće u mislima odlazio svojoj prijateljici, odnosno bivšoj djevojci Sandri. Moje ranije zablude u našoj prvoj vezi o razlici između karaktera koju sam tada vidio kao problem kod nas sada mi se odjednom činila kao prednost. Zašto? Zato što takav zaokret može učiniti samo dragi Bog u našim srcima. Ja sam toliko duboko doživio svoje obraćenje da sam one iste stvari otprije sada počeo gledati drugim očima. I tada me počelo prožimati ono neizbježno pitanje: „Kako do nje?“

Jedne sam večeri skupio hrabrost, otišao do njezine kuće i odlučio riskirati. Otvorio sam joj vrata svoje duše i srca započevši ovako: „Svjestan sam da ne bih smio otvarati ovu temu s tobom, Sandra, ali ono što imam u sebi jednostavno moram podijeliti s tobom.“ Prvi puta sam se pred njom osjećao nedostojan zbog svega onog otprije i činilo mi se kao da sam bio „manji od makova zrna“, ali svejedno dovoljno hrabar da joj kažem: „Ti si dragocjen biser i najbolja djevojka koju sam ikad u životu upoznao i samo sam ti želio reći kako se osjećam glupo što sam prije bio slijep. Tvoj osmijeh, Sandra, iskrenost, jednostavnost i vedrina veliko su bogatstvo za svakog koji te pozna. Tvoje osobine koje sam prije želio mijenjati, upravo su mi sada najveće vrline na tebi. Ovdje te nisam došao pitati za vezu ili prijateljstvo, niti imam to pravo, samo sam smatrao da ovo doista zaslužuješ saznati i čuti od mene. Oprosti ako sam te ovim riječima šokirao ili povrijedio. Prihvaćam da me ne moraš više u životu nakon ovog niti pozdraviti na ulici, ali jednostavno sam osjećao u sebi da ovo što mi je na srcu doista zavrjeđuješ saznati i čuti ovako direktno od mene.“ Ona me gledala i šutjela jer vidjela me često u crkvi i znala je za moje obraćenje, ali vjerojatno se nije nadala da će čuti ni jedan posto od onog što sam joj tada „istresao“. Rekao sam joj kako sam uistinu shvatio da dragi Bog postoji i to tako duboko da od toga trena više ništa za mene nije isto. Polako smo se opet počeli družiti i nakon nekoliko mjeseci započeli našu novu vezu.

Sve ovo o našoj vezi do sada je samo obična priča poput tisuće sličnih. Ono nešto sasvim drukčije, novo, posebno i dragocjeno jest naša druga veza.

Pošto smo u prvoj, isprobavši sve užitke i blagodati te današnje slobode imali teški brodolom, odlučili smo zajedno da se ne želimo nasukati u našoj drugoj vezi, nego napraviti velik zaokret. Srećom što smo oboje u tim stavovima bili istih želja i uvjerenja.

Odlučili smo povjerovati dragom Bogu da on ima bolji plan od našeg i da nas u ljubavi usmjeruje tako da ona traje do našega zadnjeg daha. Biti čist pred Bogom, to bi u konkretnoj vezi značilo: pjevajte, pričajte, molite, radite, putujte, volite se, ali zajedničkog kreveta za vas nema dok ne dođete do oltara. Znate što? 1993. g., kad sam noćima tulumario i često mijenjao djevojke, da mi je tada netko ponudio ove moje riječi da ih pročitam, vjerojatno bih mu odgovorio da je lud što mi je to uopće ponudio, a da je još luđi onaj koji je to napisao. Stoga jako dobro razumijem one kojima će ovi retci teško sjesti. Prava je sitnica učiniti tako veliki zaokret u životu, ako Bogu dopustimo da nas mijenja. Ja doista nisam svetac, da se razumijemo, nego najobičniji grešnik koji je itekako robovao požudi i strastima, te dobro znam kako je moćna i velika riječ seks danas. Taj nekim muškarcima često i najvažniji „posao“ sa ženama.

Zato se duboko ispričavam neistomišljenicima i svima onima za koje su ove riječi „pretvrd orah“ ili onima koje bih njima mogao povrijediti jer su do svoje sreće došli na neki drugi način. Možda su ovi odlomci koji slijede u tjelesnom pogledu toliko brutalni za 99 % ljudi danas da bi se moglo dogoditi da se nekima zbog njih i zamjerim, ali držim kako su toliko važni da, ako ih samo 1 % čitatelja bude razumjelo, isplatilo ih se pisati.

Svjestan sam da predbračna čistoća nije jedini razlog za sreću u braku i da oni koji tako započnu svoju vezu neće neprestano biti pod „staklenim zvonom“, lišeni svih problema. Nemoguće je da nam uvijek „cvatu samo ruže“ u životu. Međutim, duboko sam uvjeren da su vjera, molitva i takva veza iz temelja promijenili naš život te nam dali jednu neobičnu snagu da i kroz poteškoće naše zajedništvo još više jača.

 

Ovaj ulomak iz knjige objavljen je uz dopuštenje autora i vrijedi samo za ovaj portal.

#ZlatkoKrznarić #muževnibudite