Neposredno prije nego što je proveo svoj posljednji Uskrs na zemlji, Pier Giorgio napisao je dugo pismo svom najboljem prijatelju Marcu i završio ga ovom lijepom željom: „Šaljem ti svoje najbolje želje, zapravo samo jednu, ali vjerujem da je to jedina želja koju pravi prijatelj može uputiti dragom prijatelju, a ona glasi: mir Gospodnji neka bude uvijek s tobom, jer kada posjeduješ mir svakoga dana, tada si uistinu bogat.“
Njegov način definiranja „istinskog bogatstva“ nekima bi se mogao činiti neobičnim. Naime, razina bogatstva koja ga je okruživala bila bi značajna čak i prema današnjim mjerilima. Pier Giorgio odrastao je uz sluškinje, kuhare, vrtlare, vozača i razne druge članove kućnog osoblja čija je zadaća bila služiti potrebama obitelji. Bio je u kontaktu s vrlo utjecajnim osobama iz različitih područja društva, od politike do umjetnosti. Putovao je, sudjelovao na balovima i neformalno posjećivao visoke crkvene dostojanstvenike. Nisu mu bile strane raskoši koje je omogućavao društveni položaj njegove obitelji.
No ništa od tog svjetovnog bogatstva nije donijelo mir u njihov obiteljski život. Napet i opterećen odnos njegovih roditelja česta je tema u većini biografija o Pier Giorgiu. Jedna priča govori kako je tijekom jednog obroka naposljetku morao lupiti šakom o stol i reći: „Dosta!“ kako bi prekinuo svađu. Iz vlastita iskustva spoznao je da novac sam po sebi ne donosi sreću.
U svom uskrsnom pismu Marcu Pier Giorgio jasno je dao do znanja što smatra izvorom pravog bogatstva: mir – onaj koji proizlazi iz odnosa s Knezom mira. Poznato je da je barem pedesetak puta pisao o miru. To je bila česta tema u njegovim pismima prijateljima, ali i česta žalost koju je izražavao kada bi vidio koliko ga nedostaje u raznim situacijama. Mir je, govorio je, „najveći od svih zemaljskih darova“. Na temelju njegovih zapisa može se zaključiti da bi rado zamijenio sve materijalno bogatstvo svoje obitelji za to da oni iskuse pravo duhovno bogatstvo.
Samo nekoliko mjeseci nakon što je Marcu pisao o miru, Pier Giorgio je iznenada pozvan Gospodinu. Njegova smrt ostavila je veliku prazninu u obitelji, ali je donijela i ozdravljenje braka njegovih roditelja na način koji se za njegova života nije činio mogućim. Kroz zajedničko iskustvo dubokog gubitka njegovi su roditelji pronašli određenu mjeru onoga nekada nedostižnog mira. Uz veliku osobnu cijenu, molitve njihova sina bile su uslišane – postali su „uistinu bogati“.
Izvor: catholicexchange.com
Prijevod: M. Đ.
