Ivanova savjest jednako je tako osjetljiva u odnosu na moralno ponašanje onih koji ga okružuju. Napose za vrijeme posljednjih mjeseci srednje škole i za vrijeme boravka u Vojnoj akademiji, Ivan ozbiljno kritizira moralno ponašanje svojih drugova. Napose ga boli farizejsko ponašanje mladih koji se priznaju katolicima, dok se nemoralno ponašaju u svakidašnjem životu.
Veoma je radostan, gotovo oduševljen nakon jednog predavanja u kojem je predavač osuđivao aktualna moralna zla. Ivan se međutim ne zaustavlja samo na kritici i osudi nemoralnog ponašanja društva i pojedinaca iz njegove okoline. Kad npr. analizira i razmišlja o nemoralnom ponašanju pitomaca Vojne akademije zaključuje da je tomu uzrok loš odgoj. Uočava da također i u najgorim ljudima ima dosta dobra. Osim toga predlaže rješenja da bi se liječila ta moralna zla.
Kritizirajući naturalizam Ibsena i njegove ideje o popravljanju čovječanstva, veli da se ljudi mogu popravljati kroz katolička društva, konkretno kroz Marijinu kongregaciju. Još se jasnije izražava o nemoralnosti pitomaca Vojne akademije. Da bi se liječila tolika zla «treba stvoriti snažne vjerske organizacije. Bez toga nema ništa.»
U povodu ubojstva prijestolonasljednika Ferdinanda kad se pripremala osveta za Srbe koji su odgovorni za atentat, Ivan ovako razmišlja: «Ne ići rušiti. To nije pozitivan rad. Zlo se mora dobrim pobijediti.»
Isto takvu osjetljivost Ivan pokazuje u odnosu na moralne vrijednosti svakidašnjeg života. Doimlju ga se osobe koje pokazuju dobrotu srca, ili čvrstoću karaktera ili visoko moralno ponašanje. U prvom redu to je njegova majka. Ona mu je poslala nešto novca dok je boravio na praznicima te bilježi u dnevniku: «Dobra mama. Tako dobar neću moći nikad biti.» Divi se duševnoj ljepoti časnih sestara, njihovoj poniznosti i drugim vrlinama.
Napose se divi svome profesoru srednje škole dr. Ljubomiru Marakoviću koji ga svojim ponašanjem i moralnim vrlinama oduševljava. Kao izgrađeni katolički intelektualac prof. Maraković je veoma snažno i odlučujuće djelovao u vjerskom i moralnom smislu na mladoga Ivana. U svome dnevniku Ivan ga veoma često spominje.
Treba još spomenuti da Ivana posebno privlači ideal čistoće. Polazeći u vojsku oprašta se sa svojim prijateljima i znancima među kojima je bio i dr. Rebac. U dnevniku opisuje taj rastanak:
«No čega mi je ovdje najviše žao, to je Dr. Rebca. Nijesmo mnogo razgovarali, no sve je puno životne snage, puno ljubavi i neke čudne, zapravo mistične čistoće. Kako takav čovjek djeluje na drugoga. Sam osjećam, da me se ma kako inteligentan čovjek, ne bi ikada mogao tako dojmiti, kao čisti. To je faktično, i baš ovo mi potvrđuje istinitost kršćanskih moralnih načela. Čistoća i vječno čistoća, treba da je geslo.»
Priznanje osobnih ograničenosti
Ivan je veoma autokritičan prema svojim moralnim granicama i slabostima. Ne oklijeva to spomenuti u svome dnevniku i to uvijek kad doživi ili osjeti tu bolnu stvarnost u svome biću. Glavni njegovi moralni nedostaci na koje se žali više puta jesu egoizam, oholost i uznositost, proždrljivost i ovisnost o hrani. Često priznaje nemar u duhovnom životu, manjak molitve i veze s Bogom, opće padanje u duhovnom životu. Ponekad je toliko obeshrabren zbog svojih slabosti da čak nema volje za život; ali odmah ispravlja takve negativne osjećaje svjestan nazočnosti nade u nešto vječno u dnu njegove duše.
Takva svijest njegovih granica i moralnih slabosti izaziva kod njega snažan vapaj — obraća se Bogu od kojega traži pomoć da pobijedi zlo u sebi. Mnogi njegovi zapisi o svojim slabostima završavaju dirljivim molitvama punim pouzdanja u Boga i poniznim očekivanjem njegove milosti.
«O Bože, da sam već kod Tebe, najbolje bi bilo; sažgi plamenom svojega Milosrđa sve parazite grijeha što su se uvukli u moju dušu, pa da dobar i svet stupim u Te; ili barem da u životu budem nadahnut svetom radošću i nadčovječnom voljom. Lako je pisati, ali je teško sveto živjeti.“
Ili:
„Bože molim Ti se za Milost, da sažgeš moju lijenost i sjetilnost, i podaj mojemu duhu nadmoć nad želucem, koji me hoće da pokori. Posveti mi tijelo i dušu!”
Ovi tekstovi u kojima opisuje i priznaje svoje moralne slabosti nalaze se u dnevniku u razdoblju prije i za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Izvor: ivanmerz.hr
