Opraštanje nije lako. Zahtijeva vježbu i svjestan trud. Mnogi od nas stekli su naviku da se lako i brzo uvrijede, a promjena toga nije brz proces.
Sveti Filip Neri imao je osebujan smisao za humor. Jednom je bio pozvan na vrlo otmjenu zabavu, ali je naslutio da ga domaćin želi ondje samo zato da bi se njime pohvalio pred ostalim gostima. Kao odgovor, sveti Filip obrijao je samo polovicu svoje brade — jednu stranu — prije dolaska na zabavu. Zgroženi domaćin pokušavao ga je ignorirati, ali svećenik mu je cijelu večer ostao tik uz bok.
Koja je bila svrha takvog ponašanja? Djelomično zato što je velikom svecu to jednostavno bilo smiješno. Djelomično je to bila lekcija poniznosti za domaćina, ali i za samoga Filipa. Želio je biti „sveta luda“. Želio je da ljudi prestanu od njega stvarati zvijezdu kada je pravi fokus trebao biti na Bogu. Njegovo rješenje za pretjerano divljenje bilo je postati toliko neugodan i smiješan da ljudi prestanu obožavati njega.
Takvo kreativno, duhovito i pomalo ekstremno ponašanje bilo je tipično za svetog Filipa. Nije bio čovjek koji je živio polovično. Znajući to, nije iznenađenje da je bio spreman podnijeti bilo kakve uvrede radi Krista. Nije ga zanimalo hoće li ga drugi poštovati ili tretirati pravedno, niti je bio zaokupljen vlastitim dostojanstvom ili mišljenjem drugih o sebi.
Zbog toga je upravo on osoba koja može dati poseban savjet o tome kako opraštati drugima kada nas uvrijede.
Ne znam kako je vama, ali ja jako volim dugo pamtiti uvrede. Pretvaram se da ne volim sukobe, ali potajno ih zapravo volim. Toliko sam dobar u tome da možda upravo sada zamjeram i vama zbog nečega što ste rekli prije mnogo godina, a čega se više ni ne sjećate niti ste tada shvatili da me povrijedilo. Prebrzo se uvrijedim, a presporo opraštam. Uvjerio sam sebe da moje osobno dostojanstvo treba braniti pod svaku cijenu. I, naravno, ako sam stalno usmjeren na druge, ne moram previše gledati vlastite mane, pa sam razvio duboku, ali pogrešnu potrebu da uvijek budem na oprezu. Želim znati trebam li se uvrijediti.
Sveti Filip, kao što pokazuje priča s bradom, uopće ne razmišlja na taj način.
Naprotiv, njegov glavni interes bio je ispravljati vlastite nedostatke. Umjesto da ponosno njeguje zamjeranje, gradio je unutarnju poniznost. To znači da je uvijek bio spreman oprostiti drugima, a ne svađati se s njima. Pretpostavljam da, iako je domaćinu priredio neugodnu šalu, nije bio ni trenutak ljut ili uvrijeđen na njega. Mislim da je sveti Filip u tome vidio priliku da čovjeku pomogne vratiti pogled prema Bogu, a istodobno ponizi i vlastiti ego.
Malo vježbe — i kako to učiniti
Budući da je bio tako osebujan, a istodobno ozbiljan i utjecajan katolički svećenik, sveti Filip često je podnosio uvrede. Ako ste katolik, vjerojatno i vi imate slična iskustva. Možda se radi o blagom ismijavanju kada ljudi zbijaju šale na račun pape kako bi vidjeli vašu reakciju, ili ismijavaju vaš moral, vjeru ili broj djece u obitelji. Možda prolazite i kroz mnogo ozbiljnije probleme u odnosima s prijateljima ili članovima obitelji. Kada se to dogodi, naš prvi instinkt je braniti svoju čast i dokazati da smo u pravu. To obično samo produbljuje razdor. Tada borba s neopraštanjem postaje trajan problem.
Sveti Filip savjetuje drugačiji put. Kaže da nam, umjesto neprestanog opravdavanja sebe, treba malo vježbe u tome da se ne branimo. Naučimo mirno prihvaćati uvrede, jer je svijet često suprotstavljen Crkvi i ne trebamo očekivati da ćemo uvijek biti potpuno prihvaćeni. Morat ćemo podnijeti barem neku vrstu progonstva radi Krista, makar ono bilo blago.
Sveti Filip predlaže da vježbamo kontrolirati svoje emocije tako da u mislima zamišljamo situacije u kojima nas netko vrijeđa. Zamislite kako vam se netko ruga zbog velike obitelji dok stojite na blagajni u trgovini i razmislite kako ćete odgovoriti. Zamislite obiteljsku večeru petkom u korizmi kada ne jedete meso, a svi vas gledaju kao da ste s drugog planeta. Zamislite osobu koja vas pokušava isprovocirati i kako ćete sljedeći put reagirati mirnije. Prisjetite se svađe koju stalno iznova vodite sa supružnikom i odlučite da ćete, prije nego što vas emocije ponovno povuku u isti sukob, tiho oprostiti i nastaviti voljeti čak i ako vas druga osoba povrijedi.
Takve vježbe mašte mogu nam mnogo pomoći u kontroli emocija. Kada o zamišljenim situacijama razmišljamo mirno i razumno, dajemo si prostor da se podsjetimo kako ljudi ponekad govore uvredljive stvari, ali često ne shvaćaju koliko nas povrjeđuju ili to čak ne misle ozbiljno. A čak i ako nas žele namjerno povrijediti — a to je važno — sveti Filip kaže da nas i takva bol može približiti Kristu na križu.
Opraštanje nije lako. Zahtijeva vježbu i svjestan trud. Mnogi od nas navikli su se lako uvrijediti i neće se promijeniti preko noći. No trud se isplati, jer energiju koju trošimo na svađe i zamjeranje mnogo je bolje usmjeriti prema radosti i miru. Život je prekratak da bismo ga proveli zarobljeni u neopraštanju.
„Ako nekome teško pada oprostiti uvrede“, savjetuje sveti Filip, „neka pogleda raspelo i sjeti se da je Krist prolio svu svoju Krv za njega te ne samo oprostio svojim neprijateljima nego i molio nebeskog Oca da oprosti njima.“
Drugim riječima, Bog nam ne zamjera sve načine na koje ga svakodnevno vrijeđamo. Naprotiv, želi nam dobro. Žrtvuje samoga sebe za nas i, umjesto da stvara podjele, nastoji ih izliječiti.
Dobra je vijest da ne morate obrijati pola brade. Još je bolja vijest da vježbom možemo postati mnogo bolji u podnošenju uvreda — a ako uspijemo u tome, bit ćemo i mnogo sretniji.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
