Duhovna borba važan je dio kršćanskoga života. Ona zahtijeva budnost, ustrajnost i odlučnost, ali istodobno vodi prema miru i radosti blaženstava.
Tri neprijatelja protiv kojih se borimo
Duhovna borba jest borba protiv zla s ciljem postizanja svetosti u ovom životu i vječnoga zajedništva s Bogom. Kako piše o. Lorenzo Scupoli u svome poznatom djelu Duhovna borba, kršćanin se suočava s trima velikim neprijateljima:
sotonom, palim anđelom koji se pobunio protiv Boga i nastoji čovjeka odvući u grijeh i propast;
svijetom, odnosno načinom života koji se protivi Bogu;
tijelom, odnosno našom ranjenom ljudskom naravi i grešnim sklonostima.
Pod pojmom tijelo ne misli se na ljudsko tijelo kao takvo, nego na našu ranjivost, neuredne sklonosti i posljedice istočnoga grijeha.
Borba svih svetaca
Cilj duhovne borbe nije samo izbjegavanje grijeha, nego rast u ljubavi, svetosti i zajedništvu s Bogom.
Svi su sveci vodili ovu borbu. Među njima je i sveta Terezija od Djeteta Isusa (iz Lisieuxa). Premda je poznata po svome „malom putu“ duhovnoga djetinjstva, u svojoj autobiografiji Povijest jedne duše opisuje svakodnevnu borbu protiv vlastite sebičnosti. Prinosila je male, drugima nevidljive žrtve koje su je mnogo stajale.
Te je male žrtve nazvala „bacanjem cvijeća Isusu“, vjerujući da njima zadobiva obraćenje grešnika.
Ratnički duh
Za uspješnu duhovnu borbu potrebno je razviti duhovni ratnički duh.
Prije svega potrebno je moliti Duha Svetoga za dar razlučivanja kako bismo prepoznali svoje loše sklonosti i razvijali dobre navike.
Prije nego što osuđujemo tuđe grijehe, trebamo se boriti protiv vlastitih. Borba vođena ohološću udaljava čovjeka od Boga.
Također moramo znati tko je naš pravi neprijatelj. Ne borimo se protiv drugih ljudi, pa čak ni protiv samih sebe, nego protiv zlih duhova i vlastitoga grijeha (usp. Ef 6,12).
To podrazumijeva vjeru u postojanje đavla, koji nastoji podijeliti ljude i odvesti ih od Boga. Papa Lav XIII. u molitvi svetom Mihaelu Arkanđelu govori o njegovoj želji za „propašću duša“, a papa Franjo često podsjeća na njegovu stvarnu prisutnost i djelovanje.
Lorenzo Scupoli opisuje đavlovu strategiju:
- zaslijepiti čovjeka kako ne bi prepoznao vlastito grešno stanje;
- naviknuti ga na grijeh;
- navoditi ga da stalno ponavlja iste grijehe te ga postupno vodi prema još težima.
Borba protiv sebičnosti
Jedna od najvažnijih bitaka vodi se protiv vlastitoga egoizma.
To se može vježbati u sasvim običnim situacijama: prepustiti drugima prednost, posljednji uzeti kolač ili posljednji iznijeti svoje mišljenje.
Scupoli savjetuje da se čovjek u određenom razdoblju usredotoči na stjecanje jedne vrline.
„Dovoljno je da jedna vrlina čvrsto zaživi u srcu i ona će privući sve ostale.“
Primjerice, osoba sklona ogovaranju može ujutro zamoliti Boga za snagu da toga dana ne ogovara te svjesno odlučiti nekoga pohvaliti ili o njemu govoriti dobro. Tako se postupno razvija suprotna krepost – dobrohotnost.
Duhovna borba zahtijeva odlučnost, hrabrost i ustrajnost. Bez iskrene želje za napretkom nema ni pobjede.
Molitva – prvo oružje
Najvažnije sredstvo duhovne borbe jest molitva, jer nas održava u zajedništvu s Bogom.
Katekizam Katoličke Crkve kaže:
„Molitva je borba protiv nas samih i protiv napasnikove lukavosti, koji čini sve kako bi čovjeka odvratio od molitve i zajedništva s Bogom.“ (KKC 2725)
Scupoli preporučuje ovu kratku molitvu:
„O moj Stvoritelju i moj Otkupitelju, oslobodi me mojih neprijatelja po zaslugama svoje muke i zbog svoje neizmjerne dobrote.“
Također možemo moliti:
- Oče naš;
- zazivati sveta imena Isusa i Marije;
- moliti svoga anđela čuvara;
- zazivati svetoga Mihaela Arkanđela i druge svece;
- moliti Blaženu Djevicu Mariju.
Posebno je snažno sredstvo krunica, u kojoj razmatramo Kristov život, muku i slavu.
Sveto pismo
Sam Isus pokazao nam je kako se boriti protiv napasti odgovarajući đavlu riječima Svetoga pisma (Mt 4,1–11).
Ako nas, primjerice, često napastuje nečistoća, možemo naučiti napamet riječi:
„Bog nas nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.“ (1 Sol 4,7)
Post
Post, osobito post o kruhu i vodi, snažno je sredstvo kada je povezan s molitvom.
Ipak, Scupoli naglašava da su još važnije unutarnje pokore:
- strpljivost u kušnjama;
- uzvraćanje dobrim na zlo;
- umrtvljivanje vlastite sebičnosti.
Sakramenti i blagoslovine
Nezaobilazna sredstva duhovne borbe jesu:
- sakrament pomirenja (ispovijed);
- sveta euharistija;
- blagoslovine poput škapulara, Čudotvorne medaljice, medaljice svetoga Benedikta i blagoslovljene vode.
U njima se ne borimo sami, nego zajedno s Isusom Kristom.
Ako netko ne može svakodnevno primiti svetu pričest, Scupoli preporučuje duhovnu pričest:
„Moj Isuse, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ljubim te iznad svega i želim te primiti u svoju dušu. Budući da te sada ne mogu sakramentalno primiti, dođi barem duhovno u moje srce. Primam te kao da si već došao i potpuno se sjedinjujem s tobom. Ne dopusti da se ikada odvojim od tebe. Amen.“
Ispit savjesti
Na kraju svakoga dana preporučuje se učiniti ispit savjesti.
To znači:
- zahvaliti Bogu za primljene milosti;
- prepoznati njegove poticaje tijekom dana;
- iskreno priznati svoje pogreške;
- razmotriti okolnosti u kojima smo pali;
- zamoliti Boga za oproštenje;
- odlučiti se truditi oko suprotne kreposti.
Plod duhovne borbe
Prihvaćajući svakodnevnu borbu protiv zla, obnavljamo svoju vjernost Kristu, odbacujemo Sotonu i sve se više sjedinjujemo s Bogom.
Plod takve borbe nije prolazna radost koju nudi svijet, nego duboka kršćanska radost – radost Blažene Djevice Marije koja je, pobijedivši zlo po svome Sinu, zauvijek pjeva svoj Veliča.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
