Mnogi ljudi razmišljaju jesu li pozvani pokrenuti neki poslovni pothvat, odnosno osnovati vlastito poduzeće. Jednako tako, mnogi poduzetnici razmišljaju trebaju li pokrenuti u vlastitu poduzeću još neke nove pothvate.
Poslovni pothvat je prema definiciji „novi posao ili poslovna aktivnost, posebno ona koja ima rizike.“[1] Prema tome, poslovni pothvati podrazumijevaju rizike. Rizici su prema suvremenoj definiciji događaji koji se mogu, ali i ne moraju dogoditi, i koji mogu imati pozitivne ili negativne učinke na posao. Temeljna razlika između ljudi koji pokreću poslovne pothvate i onih koji se ne odlučuju na tu životnu avanturu jest u percepciji rizika i vjere u (ne)uspjeh.
Možemo reći da smo se svi mi nalazili u situaciji da smo razmišljali o poslovnome pothvatu. Neki ljudi kada razmišljaju o pokretanju poslovnoga pothvata najprije vide priliku za uspjeh, dok drugi ljudi prvo vide prijetnje koje vode poslovnome padu. Temeljna razlika između onih koji pokreću poslovne pothvate i onih koji se na to ne odlučuju jest u percepciji prilika ili prijetnji. Drugim riječima, razlika je u tome je li osoba koja razmišlja o pothvatu više u vjeri ili više u strahu. Kada razmišlja o pothvatu, pojedinac vidi najprije ono što je u njemu samom. Hrabriji čovjek najprije vidi priliku za uspjeh, a čovjek u strahu najprije vidi pad.
Poduzetnik ne upravlja tržištem, već mu se prilagođava i zato je poduzetništvo avantura. Tržište je uvijek neizvjesnost, veća ili manja. Mnogi koji bi mogli pokrenuti vlastiti posao ne mogu se nositi s neizvjesnostima. Zato traže sigurnija radna mjesta i ne žele pokrenuti vlastito poduzeće. Percepcija prilike ili prijetnje proizlazi iz naših emocija. Emocije i duhovnost nisu područje kojim se u većoj mjeri bavi znanstvena disciplina poduzetništva. Psihologija poduzetništva tumači osobine uspješnih poduzetnika, ali ne daje smjernice kako te osobine postići da bi se uspjelo. Znači li to da ne postoji odgovor na pitanje kako postići osobine uspješnoga poduzetnika? Zaista, moglo bi se to tvrditi. Znanost ne može iscijeliti čovjekovo srce od strahova i učiniti čovjeka sposobnim pokrenuti poduzeće. Stoga diplome, doktorati i druga dostignuća u školovanju nemaju presudan utjecaj na pokretanje samostalnoga poslovnog pothvata. Čovjek zato može s pravom postaviti pitanje koliko vjera u Isusa Krista može pomoći u poduzetničkoj avanturi.
Poduzetnik je vjernik, htio on to priznati ili ne. Vjera se dokazuje djelima, a ne riječima. Poslovni uspjeh ne ovisi samo o profesionalnosti i kompetencijama poduzetnika, već i o stalnoj prilagodbi tržištu koje se neprestano mijenja. Zato se poduzetnici stalno prilagođavaju, uvijek i iznova, neizvjesnim izazovima tržišta. Prilagodba zahtijeva od poduzetnika da mora biti ponizan i činiti što nije njegova volja, već što mora činiti kako bi kupce i dionike zadržao zadovoljnima. Vjera u uspjeh je toliko važna da bez toga nije moguće prilagođavati se tržišnim okolnostima. Neki poduzetnici temeljem vlastita iskustva znaju koliko u izgradnji pozitivne percepcije u uspjeh pomaže vjera u Isusa Krista. Neki poduzetnici o tome ne razmišljaju, jer iz nekog razloga nemaju praktična iskustva vjere u Isusa, ali imaju iskustva koliko je važna poslovna etika u poslu, a koja prethodi uspjehu. Znatno je teže postati i ostati uspješan poduzetnik, čineći dobro samo vlastitim snagama, oslanjajući se na etiku, bez žive vjere u Isusa Krista. Jednostavnije je postati i ostati uspješan imajući (po)vjere(nje) u Isusa Krista.
Sveto pismo nam daje smjernice kako čovjek postaje uspješan, jer je čitava objava poziv na aktivnost. Koliko je važno biti uspješan tijekom upravljanja poslovnim pothvatom čitamo u Knjizi postanka, na prvoj stranici Biblije. Bog je stvarao svijet kao pothvat u „šest faza“ koje su prema biblijskom jeziku „šest dana“, a sedmi je dan ušao „u počinak“. Za svaku fazu pothvata stoji zapisano kako „vidje Bog da je dobro.“ Na kraju šestog dana, kad je završio svoj pothvat „vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Post 1, 31).
Dakle, Bog nas uči da poslovni pothvat mora biti uspješan u neprekinutosti poslovanja. Bog po svetoj Riječi i molitvi daje čovjeku posebne emocionalne darove koje zovemo duhovne milosti, kakve ne mogu primiti ljudi koji ne vjeruju Isusu Kristu. Takve emocionalne darove čovjek ne može postići sam, jer su izvan njegovih prirodnih snaga. Milosti su ključne za čovjekov uspjeh bez obzira na područje ljudskog stvaralaštva. Poduzetnici, kao i mnogi drugi, trpe više ili manje razne strahove. Primjerice, strah od budućnosti, strah od odlaska najboljih ljudi, strah od neizvjesnosti tržišta, strah od rješavanja konfliktne situacije, strah od sudskih sporova, strah od napuštanja partnera, strah od novih stresnih situacija, strah od neuspjeha, strah od nemogućnosti plaćanja dospjelih obveza… Niti jedan čovjek ne može pomoći poduzetniku savjetom „ne trebaš se strašiti svega toga“. Samo ljubav Božja može iscijeliti i osloboditi čovjeka od straha. Psihologija uči kako strah zatomiti ili se naučiti nositi sa strahovima. Isus iscjeljuje i oslobađa od svih strahova koje nosimo u sebi!
Božja intervencija je ključna za poslovni uspjeh kako ga Bog vidi. Postoji velika emocionalna razlika u tome kako vjernik uživa poslovni uspjeh i nada se još većem, u odnosu na poduzetnika koji se bez prave vjere sa strepnjom pita hoće li zadržati uspjeh. Čovjek oslonjen na Krista jači je od čovjeka oslonjena na svoje snage, kad se putuje poduzetničkom avanturom. Istinsko kršćanstvo je najzaslužnije što se u zapadnom svijetu razvila poduzetnička kultura i poduzetničko društvo. Zar se može sakriti činjenica da je otac ekonomske znanosti, slobodnog tržišta i poduzetništva Adam Smith bio kršćanin i teolog? Kad je riječ o poduzetništvu i poslovnom uspjehu u punome smislu riječi, takav uspjeh nije moguć bez duhovnosti i vjere u Isusa Krista.
Istinski poslovni uspjeh podrazumijeva da je poduzetnik uspješan i u drugim područjima života. Dakle, uspjeh u obitelji, zdravi odnosi s dobrim radnicima, poslovnim partnerima i širom društvenom zajednicom. Zar se poslovnim uspjehom može nazvati karijerizam koji zanemaruje vlastitu obitelj, djecu, radnike i druge dionike? Zar je uspjeh ako poduzetnik osobni materijalni status i ego stavlja na prvo mjesto, daleko ispred svih? Brodolomi u životu i istinski uspjeh u poslu ne mogu u istu definiciju. Kada Bog daje svoj blagoslov, daje ga u svim područjima čovjekovog života. Poduzetnici koji su zanemarili vlastitu obitelj, radnike i njihove obitelji i druge ljude imaju samo prividan uspjeh. Prividan uspjeh nije istinski uspjeh, a često može biti prokletstvo za obitelj poduzetnika i druge ljude, koji su zbog prividnog uspjeha pretrpjeli traume i štetu. Istinski poslovni uspjeh podrazumijeva da svi dionici imaju korist od poslovnoga pothvata. Poslovni pothvat mora biti na blagoslov ljudima i obitelji poduzetnika.
Svaka osoba koja razmišlja o pokretanju posla treba sebi postaviti pitanje hoće li učinci posla biti na dobro drugim ljudima. Može se dogoditi da neki dionici neopravdano prigovaraju, govore negativnosti i neistine o poduzetniku. Uglavnom su takvi ljudi zavidni, jer su neuspješni u životu. Zavidni ljudi se ne mogu radovati uspjehu, ali bi se radovali padu poduzetnika. Ukoliko želi biti uspješan, poduzetnik se mora kloniti takvih ljudi i držati ih podalje od sebe, obitelji i poduzeća. Takvi ljudi ne bi smjeli biti zaposlenici, kupci, korisnici usluga, dobavljači ili u ulozi važnih dionika. Kada ih poduzetnik bira sebi za dionike, iskusit će vatru pakla u međuljudskim odnosima i takvi ljudi neminovno će napraviti štetu. Kad je poduzeće od početka predano Isusu Kristu, takvi ljudi ne mogu raditi u poduzeću sa snažnim kršćanskim vrijednostima. Poduzetnik mora birati dionike posla temeljem zajedničkih vrijednosti, poput odgovornosti, inovativnosti, kreativnosti, proaktivnosti i sl. Poduzetnik kada razmišlja o uspjehu treba si postaviti sljedeća pitanja: a) bih li sebi kupio ovaj proizvod ili uslugu koju nudim kupcima, b) jesu li moji dobavljači zadovoljni, c) jesu li moji radnici zadovoljni, d) jesam li pošteno platio porez i e) je li moja obitelj sretna?
Poduzetnici kršćani trebaju si postaviti još jedno fundamentalno pitanje: „Proslavlja li poslovni pothvat Isusa Krista kroz temeljne vrijednosti?“ Boga se u poslu proslavlja više djelima, manje riječima. Ukoliko se pronađe samo jedan dionik koji bi bio trajno i nepravedno zakinut zbog prividna uspjeha u poslu, najbolje je odustati i pustiti druge koji znaju kako se to radi. Zato stoji zapisano: „Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono što misli da ima“ (Mk 4, 25). Znaju li kršćani zašto propadaju naizgled uspješna poduzeća? Riječ je bila samo o prividnu uspjehu, sebičnu profitu, lažnoj brizi za radnike koji su često na minimalcima, ali nije bilo blagoslova za sve dionike. Nakon darovana vremena i propuštenih prilika za promjenu i popravak, Bog je odlučio tržište dati onome koji „ima“ znanje i kompetencije da „ima još i više“. Bog daruje vrijeme poduzetnicima s poteškoćama u poslovanju da podignu učinkovitost na visoku razinu i na zadovoljstvo dionika.
Mnogi kršćani su u velikoj zabludi kada misle da će Bog uslišati njihove molitve za posao, a oni imaju zakinute dionike poput radnika, dobavljača, kupaca ili države. Još k tome misle da će Bog tolerirati takve propuste na dugo vrijeme. Bog nije sredstvo ispunjenja poslovnih ciljeva. Mnogi poduzetnici ne razumiju da imaju još veću odgovornost popraviti što nije dobro, upravo zato što se smatraju vjernicima. Bog nije pristran zbog vjerske pripadnosti. Kršćanine, imaj na umu da su svi ljudi, bez obzira na konfesiju, djeca Božja! Nisu li sveta tri kralja bilu pogani, a proglašeni su svecima Katoličke Crkve? Djelima su posvjedočili za Gospodina kojeg su tradicionalni vjernici odbacili! Bog će podržati poslovne pothvate ateistima i ljudima drugih konfesija koji djelima svjedoče vjeru koja je duboko upisana u srce svakog čovjeka, no neće podržati poslove kršćanima iz tradicije koji se mole i vjeru ispovijedaju samo riječima, dok imaju profitnog idola u rukama uz nezadovoljne dionike.
Naš Otac ljubi sve one koji još nisu imali priliku upoznati Njegovu ljubav i Njegova Sina, ali prema vlastitoj savjesti čvrsto teže dobru. Velik profit je blagoslov poduzetniku kad su plaćeni svi dionici pravovremeno i pošteno. Profit može biti veliko prokletstvo i idolatrija, ako su zbog njega nepravedno zakinuti drugi ljudi i organizacije. Poduzetnik se može opredijeliti s kim će graditi svoju poslovnu priču. Tri su izbora. Samostalno i oslanjajući se na svoje sposobnosti, vjerom u Isusa Krista ili traženjem pomoći na krivim mjestima kod krivih ljudi. Bog nam daje da izbor donesemo slobodnom voljom. Poduzetnik čini opredjeljenje za Isusa Krista kada odluči činiti obveze prema deset Božjih zapovijedi, odnosno kako uči sveta Mati Crkva. Opredjeljenje za Isusa je čin slobodne volje bez koje Bog neće intervenirati u poslovnu priču. Opredjeljenje poduzetnika za Isusa Krista znači da poduzetnik planira poduzetničkim pothvatom upravljati zajedno s Isusom.
Foto: Pixabay
[1] https://dictionary.cambridge.org/dictionary/english/business-venture (pristup: prosinac 2020.)
