Damir Šiljeg: Božić je! I što sad?

Trgovački centri, gradski centri, reklame, blještavilo – sve nam to već dobrih mjesec dana pokušava donijeti Božić prije Božića.

Ne bi to bilo toliko strašno da i sami imamo mjeru u konzumaciji svega što konzumerizam donosi. Nažalost, često nemamo.

Nekolicina svećenika je reagirala i ukazala na te probleme – prikaze patuljaka, orašara, djedica i svačega nečega što nema nikakve veze s izvornom idejom Božića. Ponegdje se provuku koje jaslice i to su često neprimjetne, negdje po strani, u zabiti, onako kako su i navikle biti, i onakve kakve su stvarno i bile.

Danas je Božić. Neka vam je sretan i blagoslovljen! No je li gotov s današnjim danom? Jesu li nas svi ovi gadgeti prethodnih tjedana toliko iscrpili da smo danas u svojoj kući zastali u nekoj tišini, ubijajući dosadu jer smo Ga, eto, kao dočekali, ali vrlo brzo i lako ostavili ispred vrata?

Božić danas nije gotov. On danas tek počinje. I traje to vrijeme do Njegova krštenja. Cijelo vrijeme se pjevaju božićne pjesme. I preklopit će se to s pravoslavnim Božićem, ali to ne znači da moramo žurno skidati jaslice da ne bi ispalo da mi slavimo pravoslavni Božić. A kome da ne bi ispalo?

Često smo opterećeni nebitnim stvarima i propuštamo uživati u trenutku zbog ovih ili onih razloga. To je moda, treba se uklopiti, što će onaj reći, treba pokazati svijetu da je blještavilo moje kuće najdominantnije i da mi nema ravnoga…

Ma… Treba pokazati Bogu da je moje srce suho, prazno i siromašno, prljavo i smrdljivo, potrebno Njega i toga svetog blještavila. Ne može nijedno materijalno blještavilo zamijeniti ono sveto, pogotovo u trenutku kada te toliko iscrpilo da u svojoj dosadi danas ne znaš što bi od sebe umjesto da radosna srca ideš okolo i čestitaš. Ne samo iz nekog običaja nego, jer je sveto blještavilo uradilo svoje, rodio se Bog koji ne može dosaditi namjesto boga koji nam je oduzeo vrijeme, energiju i dojam i već smo ga izmrcvarili, samo je bilo preostalo sinoć se najesti u naknadu za jučerašnji post i danas je već čudno čestitati Božić, još jednom jer, šta On ima tu raditi kad je sinoć prošao i svima sam poslao poruku…?

Mnogo toga nam uporno pokušava reći: „ovo je Božić“, nudeći šarenilo, a činjenica je da to nije Božić. Doček Božića je ispunjen strahovima, brizi i traženju utočišta, a dočekan u slavi, jednostavnosti, miru i toplini Svete obitelji.

Ako te danas spopala dosada, onda razmisli zašto je to tako, je li u redu da bude tako? Je li u redu da Božić bude gotov na prvi dan Božića? Da, čudno je. U našim srcima je već prošao, a u mislima nam je organizacija dočeka Nove godine.

Tehnologija je stvorena da bi ljudima olakšala u život. Ideja toga je bila da se ljudima da više vremena da mogu biti sami sa sobom, sa svojim obiteljima. Posljedice toga su očito u skroz drugom smjeru. Naši apetiti su porasli. Ako nešto brže završimo, onda tražimo još nešto za završiti. Često se zapetljamo u sve ono što zamislimo da moramo napraviti i dogodi se da ne napravimo ništa, jer su nam i same misli teretne, a kako bi nas tek umorilo ostvarivanje toga…

Danas, na Božić, i pred Novu godinu, razmisli o stvarima koje su ti stvarno potrebne, koje se nalaze sada i u ovom trenutku. Zahvali i radi s onim što imaš, bez velikih fantazija, očekivanja i nerealnih zamisli koje danas jesu, sutra nisu…

Božić je, i sada izađi iz svoje učmalosti, idi i dijeli radost koju si spoznao!

Foto: Unsplash

Prethodni članak15 najboljih filmova za pogledati ovog Božića
Sljedeći članakNACIONALNA PROMOCIJA KNJIGE Što učiniti kad se trese tlo pod nogama
Damir Šiljeg je sin, brat, prijatelj, muž, građevinar, katolik i 'ercegovac iz Ljubuškog. Pošto je za njega dublji osobni odnos s Bogom započeo preko don Damira Stojića, goruće teme za koje se uvijek bori i svjedoči upravo su predbračna čistoća i teologija tijela. Ne voli mlaku pivu i mlake muškarce. Zna se diviti svetosti ljudske spolnosti, ženi, svakom živom stvorenju, a iznad svega Stvoritelju. Obožava djecu, veliki je ljubitelj prirode, biciklist, gitarist i aktivni član velikog župnog zbora sv. Ante na Humcu. Zna puno, ali ne propušta priliku da bude poučen. Želi učiti biti sluga svima, poput svog uzora sv. Franje Asiškog, koga je upoznao djelujući kroz framu, ali isto tako stoji čvrsto na zemlji i spreman je u Ljubavi Kristovoj druge opomenuti.