Svetac i mučenik Katoličke Crkve, sveti Vid, rođen je oko 290. godine u Italiji na otoku Siciliji, u mjestu Mazzara del Valla. Ubraja se među one svece koje puk štuje, ali i među one o kojima se malo povijesno zna, no, unatoč tome, njegov lik nije ostao zaboravljen do danas.
Njegovo mučeništvo zbilo se oko 303. godine, a kult štovanja počeo se širiti oko 600. godine kad su o njegovu mučeništvu sastavljeni prvi zapisi i kad je u njegovu čast sagrađena prva crkva u Rimu.
Rođen je u bogatoj poganskoj obitelji, no, unatoč tome, od svojih prvih koraka Vid je znao kome pripada. Sa 7 godina morao je pobjeći sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom u Lukaniju (dio Italije) jer ga je njegov otac pokušao odvojiti od kršćanstva.
Sve se to zbivalo u vrijeme cara Dioklecijana, koji je bio žestoki progonitelj kršćana, a mladi je Vid uhvaćen zajedno sa svojim odgojiteljima i prebačen u Rim. U zatočeništvu je učinio nekoliko čuda, a jedno od njih bilo je ozdravljenje careva sina koji je bio opsjednut. Unatoč tome, podnio je mučeništvo za Krista tako što je mučen i ubačen u kotao vrelog ulja, iz kojeg ga je anđeo spasio, izvukao iz kotla i odnio u Lukaniju, gdje je i umro.
Njegovo štovanje širilo se po cijeloj Europi. Već krajem 5. stoljeća posvećeno mu je nekoliko samostana na Sardiniji i Siciliji, a njih u svojim spisima spominje i papa Grgur Veliki. Blagdan svetog Vida spominje se u Gelazijevu sakramentaru, svim povijesnim martirologijima, u tzv. Napuljskome mramornom kalendaru, pa čak i u bizantskim sinasarima, što nam govori da se njegovo štovanje proširilo i u istočnu Crkvu.
Štovanje sv. Vida zahvatilo je snažno slavenske zemlje gdje su, zbog njegova imena, crkve posvećene njemu u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle sv. Vid „sve vidi”. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv.
Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti i kod najtežih životnih nevolja. Kao svoga zaštitnika slave ga ljekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida. Zaštitnik je riječke katedrale koja nosi njegovo ime kao i grada Rijeke, gdje se njegov spomendan svake godine svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.
Možemo zaključiti da je sveti Vid, iako dijete, svojim junaštvom, kao pravi vitez Kristove ljubavi, pokazao snagu iste i bio spreman položiti svoj život za nju, što je i učinio.
Je li naša vjera dovoljno jaka da učini isto ili smo mi kao nejačad kojom se valovi poigravaju?
Molitva svetome Vidu
Sveti Vide, slavni mučeniče, koji si posvjedočio svoju vjeru u Isusa Krista, žrtvujući i vlastiti život, obraćamo ti se puni povjerenja. Štiti i brani naše mlade kako bi oni bili nada u bolje sutra. Budi blizu starijima kako bi bili učitelji života. Štiti naše mjesto i sve njegove mještane, kako bi vjerni kršćanskoj tradiciji, i nadalje živjeli vjeru svojih predaka. Daj da te nasljedujemo u krepostima te tako ostanemo postojani u vjeri, nadi i kršćanskoj ljubavi. Pomozi nam da nasljedujemo Krista na njegovom križnom putu i tako ustrajemo u dobru cijeloga svog života, kako bismo mogli jednoga dana zajedno s tobom i sa svima svetima uživati nebesko kraljevstvo. Amen.
