Josip Herceg: Sveti Pavao od Križa – ljubitelj pokore

0
193

Sveti Pavao od Križa rodio se 3. siječnja 1694. u mjestu Ovada kod Genove u Italiji. Bio je sin pobožnih roditelja koji su mu dali ime Paolo Francesco Danei.

Prema pisanju njegovih biografa, sv. Pavao od Križa od malena je bio pobožan, a posebnu je duhovnu preobrazbu doživio oko 1715. god., za vrijeme jednog četrdesetsatnog klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom. U to se vrijeme pripremao pridružiti venecijanskoj vojsci u obrani od Turaka, ali se tijekom klanjanja predomislio jer je Bog za njega imao drukčiji plan.

Nakon niza vizija u kojima je bio nadahnut da osnuje kongregaciju koja bi posebno štovala Svetu Muku Krista, Pavao i njegov brat osnovali su red Družbe bosonogih klerika Presvetoga Križa i Muke Gospodina Našega Isusa Krista ili kako se obično nazivaju – Pasionisti.  Njihov samostan, smješten na Monte Argentariu, uskoro je počeo primati prve novake. Strog život zajednice samostana uključivao je i propovijedanje po selima i ovaj je posao zaokupirao veći dio svečeva života. 1771. god., zajedno s časnom majkom Crocifissom Costantini, utemeljio i ženski ogranak pasionista.

Sv. Pavao od Križa bio je izvanredan propovjednik koji je posjedovao mnogo mističnih darova uključujući dar proroštva, bilokaciju, vizije, moć nad prirodnim silama i levitaciju. Prepoznat kao svetac još i tijekom života, uvijek su ga dočekivale gomile ljudi koji su htjeli zadobiti komadić njegova habita ili ga bar dodirnuti i zatražiti ozdravljenje, a sve je to bila samo potvrda njegove pripadnosti Bogu.

Pavao je svakodnevno uranjao u razmatranje Kristove Muke i na njoj se nadahnjivao, želeći tako izraziti svoju zahvalnost Bogu na daru spasenja po kojemu nas je otkupio, i sam je redovito na sebi primjenjivao metode trpljenja, noćnog bdjenja, dugotrajne molitve i posta.

Pasionisti, odnosno družba koju je osnovao, svoje središte ima u Rimu, s ukupno blizu 3000 redovnika i redovnica. Nose crne habite koji simbolički podsjećaju na Kristovu muku i smrt, a na kojima se, u visini srca, nalazi utkano srce na čijem je vrhu usađen križ, uz natpis „Jesu XPI passio” (Muka Isusa Krista). U Hrvatskoj ih nema, ali su vrlo aktivni u Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Engleskoj i Meksiku. Prepoznatljivi su po dvostrukoj karizmi: po nastojanju oko svakodnevnog uranjanja u Kristovu Muku kroz kontemplaciju, te po misionarskom radu, čime na svoj način skladno povezuju staro benediktinsko pravilo „Ora et labora” (Moli i radi).

Družba pasionista danas broji 25 provincija, koje su raširene po cijelom svijetu s 20-ak misijskih središta. Njezinu veliku obitelj sačinjava i 25 samostana klauzure te pet instituta aktivnog života, koji su osnovani u Italiji, Engleskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Meksiku.

Svoje služenje i sav svoj život s potpunim je povjerenjem predao u Kristove ruke koji ga je blagoslovio brojnim darovima kojima je svjedočio cijeli svoj život. Iscrpljen naporima, pokorama i bolestima više nego godinama, Pavao od Križa preminuo je blago u Gospodinu u Rimu 18. listopada 1775. u svojoj 82. godini.

Papa Pio IX. proglasio ga je najprije blaženim, a zatim svetim 28. lipnja 1867.

Grob ovog sveca nalazi se u rimskoj bazilici Svetih mučenika Ivana i Pavla, na kosini brežuljka Monte Celio.

Zahvaljujući svojoj snažnoj vjeri i pouzdanja u Onoga koga je ljubio, sveti Pavao shvatio je što je Božja volja za njegov život i objeručke ju je prihvatio ljubeći je, kao i Krist svoj križ po kojemu smo spašeni.