Sveta Katarina Labouré (Fain-lès-Moutiers, Francuska, 2. svibnja 1806. – 31. prosinca 1876.) redovnica je Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskog koja je imala nekoliko ukazanja Blažene Djevice Marije. Njezinim zalaganjem nastala je i proširila se čudotvorna medaljica.
Roditelji su joj bili pobožni i ugledni, a ona se već od malih nogu odlikovala pobožnošću. U 10. godini umrla joj je majka pa je u Blaženoj Djevici Mariji vidjela novu Majku. „Sad ćeš ti biti moja majka”, rekla joj je. Živjela je kod tetke dvije godine i brinula se o kućanstvu. Osjetila je redovnički poziv, ali se otac tome protivio. Poslao ju je u Pariz k bratu, a onda nekoj rođakinji kako bi je odvratio od njezina nauma.
Međutim, otac se kasnije ipak predomislio pa Katarina 22. siječnja 1830. ulazi u samostan Milosrdnih sestara sv. Vinka Paulskoga. Odlikovala se poniznošću, razboritošću i vjernošću redovničkim zavjetima, a izgarala je duhom požrtvovnosti. Pomagala je bolesnicima u pariškoj ubožnici Enghien.
Umrla je 31. prosinca 1876. u 71. godini. Pokopana je u kripti u Reuillyju. Njezini posmrtni ostatci preneseni su u crkvu, u Rue du Bac, u Parizu 1933. Prilikom otvaranja lijesa, tijelo joj je nađeno očuvano. I danas je neraspadnuto. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 28. svibnja 1933., a papa Pio XII. svetom 27. srpnja 1947.
Ukazanja i nastanak čudotvorne medaljice
Sveta Katarina imala je nekoliko viđenja Blažene Djevice Marije. Prvi put je to bilo u noći između 18. i 19. srpnja 1830. u samostanu, u Parizu. To je povjerila ispovjedniku, ali joj on nije vjerovao. Ponovno je imala ukazanje 27. studenog iste godine, a ispovjednik joj i dalje nije vjerovao.
Blažena joj je Djevica Marija u drugom ukazanju poručila: „Daj napraviti medalju s prizorom koji vidiš; sve osobe koje ju budu nosile, primit će velike milosti. Obilne će milosti biti za osobe koje ju budu nosile s pouzdanjem.”
OPIS ČUDOTVORNE MEDALJICE
Majka Božja ovako je opisala kako bi njezina Medaljica trebala izgledati:
Prednja strana:
Blažena Djevica stoji nad zemaljskom kuglom i nogom gazi zmiju – sotonu.
Iz njezinih ruku izlaze sjajne zrake, simbolizirajući milosti koje primaju svi koji joj se s povjerenjem utječu.
Na rubu Medaljice nalaze se riječi:
„O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“
Stražnja strana:
Veliki „M“ nad kojim prevladava Gospodinov križ simbolizira sudjelovanje Majke Božje u Isusovoj muci.
Oko njega je dvanaest zvijezda koje čine krunu Bezgrješne Djevice Marije.
Presveto Srce Isusovo, okruženo trnovom krunom, prati Marijino srce probodeno mačem, što simbolizira njezinu bol.
Širenje čudotvorne medaljice
Gospa joj se ukazala treći put u prosincu 1830. i rekla kako će doći dan kad će sve biti uređeno kako Ona želi. Prva medaljica iskovana je uz dopuštenje pariškoga nadbiskupa 1832., a u sljedeće četiri godine izrađeno je 8 milijuna medaljica.
Katarina je namjerno živjela u anonimnosti. Nakon ispovjednikove smrti, koji je povjerovao u njezina viđenja, tajnu je povjerila poglavarici samostana. Od tad se još brže šire njezine medaljice.
Od same izrade počele su se događati brojne milosti onima koji su nosili medaljicu, pa je prozvana čudotvornom. Među najpoznatijim je čudesima obraćenje mladog Židova Alphonsea Ratisbonnea, velikog neprijatelja Crkve, 20. siječnja 1842., u rimskoj crkvi sv. Andrije della Fratte.
Poljski franjevac, sv. Maksimilijan Kolbe, imao je veliki doprinos u širenju čudotvornih medaljica preko kojih je postigao mnoga obraćenja. Njemu se pripisuje i ova molitva Gospi:
O, Marijo bez grijeha začeta,
moli za nas koji se Tebi utječemo
i za sve one koji se Tebi ne utječu,
a naročito za neprijatelje svete Crkve
i za sve one koji su Tebi preporučeni!
