Marija je Bogu rekla „DA“ i zato Bog njoj ne želi reći „NE“. Najveći pothvat u ljudskoj povijesti Bog je započeo preko jedne skrovite, neuke i ponizne žene. Naum Presvetog Trojstva da Sin siđe s Neba i postane čovjekom i tako uspostavi novi red stvari za sve koji vjeruju ne bi bio moguć da Marija nije prihvatila Božji poziv. Misija Marijinog života bila je roditi i odgajati Mesiju koji će promijeniti svijet, uspostaviti novi Zakon i ponuditi put spasa svima koji žele slijediti Božji poziv. Dokaz ovome je da čitav svijet ljudsku povijest dijeli na razdoblje prije i poslije Krista.
Zamislimo na trenutak što bi se dogodilo da je Marija odgovorila Bogu „NE“. Kakav bi bio njezin život, a kakva budućnost svijeta? Marija ne bi zgriješila da je odgovorila s „NE“, kao bezgrešna bi bila spašena, ali ne bi bila okrunjena za Kraljicu Neba i zemlje i povijest čovječanstva ne bi zabilježila njeno ime. Međutim, svijet kakvog poznajemo sigurno ne bi postojao, a niti ova generacija ljudi, niti bi napredak čovječanstva bio moguć, smrt i pakao bi imali glavnu riječ.
Jednostavno, ne možemo zamisliti svijet bez Isusa Krista, jer je kršćanstvo uspostavilo novi red stvari i današnji napredak možemo zahvaliti prije svega kršćanskoj civilizaciji koja je utjecala pozitivno i na sva društva drugih religija. Marija je Bogu rekla „DA“ i to je bila njezina najvažnija životna odluka. Odlučila je poslušati Božji poziv i dopustiti Bogu da aktivno sudjeluje u njenom životu, odnosno da djeluju zajedno.
Zašto je Marija rekla Bogu „DA“? Kako je mogla pristati na poziv koji je bio neobjašnjiv i čovjekovom razumu neshvatljiv. Ona je zaista tražila pojašnjenje „Kako će to biti kad ja muža nemam?“. Drugim riječima, ona kao da je pitala „Kako se to može dogoditi kad je takvo što nemoguće i ja za to nikad nisam čula?“ Međutim, dobila je odgovor kako će Bog izvesti taj pothvat po Duhu Svetom.
Je li takav odgovor pojasnio sva njena pitanja i razumski protumačio krajnji ishod? Nije! Je li takav odgovor bio istinit i dovoljan da ona može imati povjerenja u Boga? Jeste! Marija više nije imala pitanja, a mogla ih je postaviti tisuću. Njezin pristanak je bio čin (po)vjere(nja) u Boga i ona ja (po)vjerovala da će Bog izvesti svoje djelo za koje treba njezin pristanak. Bog je s njom razgovarao poput Oca koji očekuje da mu dijete koje ne razumije vjeruje. Takav čin (po)vjere(nja) zahtjeva poseban dar koji se zove unutrašnje znanje.
Poput djeteta koje zna da će roditelj izvesti pothvat koji ono ne razumije, ali ima povjerenja u roditelja. Takvo znanje je sveti Augustin opisao riječima „ne mogu opisati što je to kada me netko pita, ali kada ne moram objasniti o čemu je riječ, savršeno razumijem što je to.“ Unutrašnje znanje nastaje kao proces vjere kada čovjek trajno osluškuje u molitvi Božje pozive i odgovara proaktivno pa s vremenom spoznaje kroz rezultate i djela kako to Bog poziva i kako pomaže u pothvatima na koje poziva.
Unutrašnje znanje doprinosi dvjema važnim karizmama, razlikovanju duhova i mudrosti koja dolazi od Boga. Marija je imala takvo znanje, odnosno karizme. Spoznala je da je poziv koji je primila poziv od Boga, a ne njezina mašta ili zamka zloga. Znala je da je mudro slušati Božje pozive i činiti po njima, jer su rezultati takvog djelovanja na kraju neuništivi i radost i blagoslov za mnoge ljude.
Nije samo Marija rekla Bogu „DA“, rekao je to i Josip. Njega je Bog više puta pozvao da donese odluke koje on zasigurno ne bi donio. Primjerice, Bog ga je pozvao da prihvati Mariju i dijete koje će roditi, a to je bilo protivno njegovoj prvoj odluci. Također, Bog ga je pozvao da iz Betlehema kada je Isus bio maleno djetešce ide s obitelji u Egipat koji je za Izraelce bio poganska i neprijateljska zemlja. Josip se svaki puta odazvao pozivu i izvršio do kraja pothvat na koji je bio pozvan.
Nije dvojio, nije proturječio zbog sigurnosti, nije odugovlačio, nije previše razmišljao niti postavljao pitanja, jednostavno je u poniznosti izvršio na što je bio pozvan. Zastanimo na trenutak i razmislimo što je to Josip mogao misliti kad je bio od Boga pozvan da s obitelji ode u Egipat i tamo ostane dok ga Bog ne pozove nazad. Poput Marije i on je mogao postaviti tisuću pitanja što će i kako će biti u Egiptu. Josip je bio pravi poduzetnik, čovjek koji je živio od svoga rada i slobodnog tržišta.
U Nazaretu je imao radionicu koja je imala uhodane poslove, poznate kupce i njegov je obrt bio poznat u široj okolici. Josip je bio na izvrsnom glasu kao vrijedan i uspješan poduzetnik i imao je naizgled sigurne prihode. Međutim, Josip je to sve ostavio i odgovorio na poziv da ode u Egipat u potpunu neizvjesnost. Što je Josip radio u Egiptu? Podizao novi poslovni pothvat ispočetka, u stranoj zemlji, bez novca i svjetovnih veza, bez lojalnih kupaca i poslovnih preporuka, bez svega što je imao u Nazaretu, strpljivo je radio, pronalazio poslove i skrbio za svoju obitelj.
Josip je kao čovjek vjere imao unutarnje znanje da će Bog učiniti savršen pothvat i da je dovoljno biti poslušan, strpljiv i imati povjerenje u Boga. Marija je poslušala Josipa, jer je znala da mu se Bog obratio i da će biti sve dobro. Predivan obiteljski sklad i u najtežim životnim iskušenjima. Povjerenje i poslušnost Bogu do kraja. Koliko je samo važno da poduzetnici imaju skladan brak u Bogu!
Mjesec svibanj je Marijin mjesec, a počinje sa blagdanom svetog Josipa radnika.
Svijet slavi 1. maj kao međunarodni praznik rada i na taj dan se ne spominje svetog Josipa radnika, već mnogi protestiraju za bolje plaće i uvjete rada.
Znatno manje ljudi zahvaljuje Bogu na taj dan na blagoslovu rada i rezultatima rada ili moli svetog Josipa za posredovanje oko posla.
Naravno, kada bi puno više ljudi uživalo blagoslove rada tada bi imali i na čemu zahvaljivati. Međutim, zašto mnogi ljudi nemaju blagoslova u radu, već su puni nezadovoljstva i optužbi protiv drugih? Zašto toliki radnici sebe vide kao žrtve nepravednog sustava? Jesu li rekli Bogu „DA“? Je li moguće reći Bogu „DA“ i optuživati druge za neuspjehe i frustracije, privatne i poslovne?
Kakav je to Bog koji ne može uslišati molitve poniznih, poštenih i vrijednih ljudi? Ili nešto kod mnogih nije u redu s vjerom u Boga pa blagoslov ne mogu primiti? Je li Isus rekao istinu kada je obećao da će svi koji rade za kraljevstvo Nebesko već na ovoj zemlji primiti stostruko i zatim život vječni? Ili tek mali broj onih koji sebe nazivaju vjernicima vjeruje Isusovim riječima? Što o tome kaže Sveto pismo?
Isus je poučavao koliko je važna ustrajnost u molitvi, ali prema njegovom shvaćanju i učenju molitva je značila slijediti Božji poziv, a ne nabrajati poput pogana i očekivati pomoć. Isus nam je nedvosmisleno dao odgovor da Bog štiti one koji imaju (po)vjere(nja) u njega i da će „Bog obraniti svoje izabranike koji vape k njemu…“. Međutim, Isus je dao i odgovor na pitanje zašto tolike molitve nisu uslišane: „…ali kad Sin Čovječji dođe hoće li naći (po)vjere(nja) na zemlji?“ (Lk 18, 7-8).
Dakle, mnogi kršćani nabrajaju, ali ne osluškuju i ne izvršavaju u poniznosti, jer nemaju (po)vjere(nje) u Boga. Molitva nije govor Bogu što on treba činiti za kraljevstvo moje, već osluškivanje što ja trebam činiti za kraljevstvo Nebesko i vjera da Bog zna najbolje što je najbolje za sve. Bog čuje svaku molitvu, ali pomaže samo one pothvate koji su po njegovoj volji. Na takvu smo vjeru pozvani! Slušati i vršiti, a ne donositi odluke pa vapiti za pomoć. Nije li Isus u maslinskom vrtu molio Oca da ne ide na križ, ali je u molitvi rekao „neka bude tvoja, a ne moja volja“.
Rekli bi ljudi bez vjere kako je Isus „vršio volju Oca i završio na križu smrću. Pravi odgovor je da je nakon križa uskrsnuo, oslobodio duše iz podzemlja, otkupio ljudski rod, dao svima nadu, pokazao put spasenja, utemeljio zajednicu vjernika, sebe dao u sakramentima, vratio se u svoju slavu i postao zauvijek pobjednik nad smrću! Kada se spomene ime Isus, ljudi u tom imenu vide ono što u njima samima prevladava, smrt ili život. Mnogi ljudi pokreću različite pothvate. Potrebno je da vjernik uvijek postavi pitanje je li ovo što pokrećem po volji Božjoj.
Odgovor na to pitanje dolazi samo po molitvi osluškivanja i razlučivanja. Kada čovjek trajno moli za prosvjetljenje oko donošenja važnih i poslovnih odluka stječe karizmu mudrosti po kojoj spoznaje istinu i stvarnost na jedan superiorniji način u odnosu na ljudsku mudrost koja je rezultat isključivo osobnih iskustava. Gospodin je rekao „Duh Sveti uvest će vas u svu istinu“. Molitva krunice je meditativno – kontemplativna molitva u kojoj tražimo pomoć naše nebeske Majke za posredovanje oko nekih nama bitnih stvari.
Međutim, Marija je zaručnica Duha Svetoga i ona kojoj Bog ne želi reći „NE“, jer je ona Bogu rekla „DA“. Jedan od najizvrsnijih načina da spoznamo istinu i volju Oca Nebeskoga je moliti Marijino posredovanje u spoznaji te volje. Marija nam daje krunicu kako bi najkraćim putem došli do Boga i ona će posredovati i spoznat ćemo istinu. Vjernici koji žele pokrenuti poslovne pothvate mogu moliti Mariju za posredovanje oko prosvjetljenja što Bog želi u konkretnim okolnostima.
Zato je važno tijekom, ali i nakon svake krunice dopustiti Bogu da u tišini srca očituje svoju volju. Kada čovjek to krene činiti prepoznat će mnoge strahove i barijere koji priječe čuti Riječ za svakodnevni život. Misli koje nam u nemiru priječe približiti se Bogu često puta su barijere koje smo postavili sami, a nekada su misli koje primamo u savršenom miru slike onoga na što nas Bog poziva. Kako to čovjek može naučiti razlučiti što je od Boga?
Isto onako kako uči pisati na računalu ili voziti bicikl – strpljivo i ustrajno. Svibanj je iza nas, a dolazni nam ususret blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, ali još jedan važan lipanjski datum koji će se u našem narodu u budućnosti slaviti – ukazanje u Međugorju. Mnogo naših ljudi moli krunicu i u svojim molitvama moli Mariju da Bog učini ovo ili ono. Međutim, prava je molitva krunice moliti Mariju za prosvjetljenje što ja trebam učiniti za Boga.
Isus, Marija i Josip su izveli pothvate na zemlji za Boga i kraljevstvo Nebesko. Pravo pitanje za svakoga tko čita ovaj članak je „što ja trebam činiti za kraljevstvo Nebesko?“. Činimo li tako Bog će učiniti nove pothvate vrhunskima, a neke stare koje mu nisu po volji i koji su zapreka će srušiti. Ne treba se bojati izgubiti bijedno kraljevstvo svoje da bi bili primljeni u bogato kraljevstvo Nebesko i to uz malo strpljivosti i trpljenja, već tu na zemlji.
Jedna poslovna izreka kaže ovako: „Nikada nije bilo bolje vrijeme za pokretanje novog pothvata od ovoga sada, samo ako znaš što trebaš činiti.“ Marija i krunica ti mogu dati točan odgovor što trebaš činiti. „Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ (Mt 7, 7).
Gornji je tekst preuzet s dopuštenjem sa stranice oraetlabora.org.
Foto: Unsplash
