U bazilici svetog Petra, pred tisućama sportaša svih razina, porijekla i sportova, papa Lav XIV. predvodio je misu kojom je zatvorio Jubilej sporta i proslavio svetkovinu Presvetog Trojstva.
U svojoj propovijedi, Papa se osvrnuo na to koliko „neobičnom“ može izgledati veza između Trojstva i sporta. Međutim, istaknuo je da, budući da svaka dobra ljudska aktivnost na neki način odražava Božju beskonačnu ljepotu, „sport je svakako jedan od njih“.
Sport, nastavio je papa Lav, može nam pomoći da susrećemo Boga jer nas potiče „da se odnosimo prema drugima i s drugima, ne samo izvana, već i, prije svega, iznutra“. Ako ne, sport postaje „ništa više od praznog natjecanja napuhanih ega“.
Sport zahtijeva davanje
Na sportskim događajima talijanska riječ koju gledatelji koriste za navijanje sportaša jest „dai“, što doslovno znači „dati“. Papa je pozvao sve da razmisle o tome. Sport je više od pukih fizičkih postignuća, tvrdio je. On zahtijeva od sportaša da daju od sebe za druge – „za naš osobni napredak, za naše sportske navijače, za naše voljene, naše trenere i kolege, za širu javnost, pa čak i za naše protivnike.“
Kao što je rekao papa Ivan Pavao II., i sam sportaš, „Sport je radost života, igra, slavlje. Mora se njegovati ponovnim otkrivanjem njegove čiste besplatnosti, njegove sposobnosti stvaranja prijateljskih veza, poticanja dijaloga i otvorenosti prema drugima.“
Samoća, digitalno i konkurentno društvo
Papa Lav je zatim predložio tri stvari koje sport čine dobrim načinom razvoja ljudskih i kršćanskih vrijednosti: samoću, digitalno društvo i kompetitivno društvo.
Prvo, samoća u velikoj mjeri obilježava naše društvo jer se naglasak pomaknuo s „nas“ na „mene“. To je dovelo do smanjene brige za druge. Pa ipak, sport može ponuditi rješenje za ovaj deficit. Papa je istaknuo kako sport uči vrijednosti zajedničkog rada i dijeljenja.
Posljedično, sport može „postati važno sredstvo pomirenja i susreta: među ljudima i unutar zajednica, škola, radnih mjesta i obitelji.“
Osvrćući se na sve veće digitalno društvo s kojim se svakodnevno suočavamo, papa Lav je naglasio da sport može pomoći u suzbijanju učinaka tehnologije koja može podijeliti ljude. On nudi alternativu virtualnim svjetovima i pomaže „očuvati zdrav kontakt s prirodom i stvarnim životom, gdje se doživljava istinska ljubav“.
Treći aspekt je kompetitivno društvo, koje kao da podržava samo jake. Sport nas, s druge strane, može naučiti kako gubiti. Prisiljava nas da se „suočimo s jednom od najdubljih istina našeg ljudskog stanja: našom krhkošću, našim ograničenjima i našim nesavršenostima“. To je bitno jer se upravo kroz ta iskustva naša srca otvaraju nadi.
Papa Lav je srušio ideju da postoje sportaši koji nikada ne gube niti griješe. „Prvaci nisu savršeno funkcionalni strojevi, već pravi muškarci i žene koji, kada padnu, pronađu hrabrost da ponovno stanu na noge“, objasnio je.
„Nitko se ne rađa kao prvak”
Papa Ivan Pavao II. nije bio jedini svetac koji je bio sportaš. Sport je odigrao važnu ulogu u životima brojnih modernih svetaca – „i kao osobna disciplina i kao sredstvo evangelizacije“.
Papa Lav se prisjetio blaženog Piera Giorgia Frassatija, zaštitnika sportaša, koji će biti proglašen svetim 7. rujna ove godine. Istaknuo je da nam Frassatijev život pokazuje da se „nitko ne rađa kao prvak, nitko se ne rađa kao svetac.“ To je svakodnevni trening i vodi nas korak bliže našem konačnom prvenstvu.
Zaključujući, papa Lav XIV. izazvao je prisutne sportaše misijom: „da u svim svojim aktivnostima odražavaju ljubav Trojedinog Boga, za svoje dobro i za dobro svoje braće i sestara.“ Potičući ih da se povjere Mariji, koja će im pomoći da dođu do „najveće pobjede od svih: nagrade vječnog života“.
Izvor: vaticannews.va
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
