Isto tako, čin dobrovoljna predanja jedne osobe drugoj s namjerom formiranja stalnog i intimnog saveza ljubavi stvara objektivnu svezu koja se, jednom kada se ostvari, povlači iz sfere proizvoljnih odluka dotičnih osoba.
Vidjet ćemo kasnije kako taj uzvišen čin sklapanja braka dalje poprima beskrajno veću važnost i moć, ako se svjesno ispunja u Kristu i ako na neki način tvori posvećenje obaju partnera po Kristu.
Izraz bračni ugovor nije najsretniji izbor riječi, budući da se brak bitno razlikuje od bilo kojeg drugog stvarnog ugovora. Osim karaktera uzajamnosti, on ne sliči ugovoru više od bilo kojeg obećanja ili drugog čina te vrste.
Sjedinjenje koje želi bračna ljubav postaje tim činom objektivno stvarno u svom najpotpunijem smislu i nijedan drugi zemaljski savez ljubavi ne može postati toliko objektivan. Oba partnera sada u potpunosti pripadaju jedno drugome. Objektivna ih sveza ujedinjuje. Oni više nisu dvoje, nego jedno.
Ovo je izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”.

Foto: Unsplash





