Promatrajući djecu, a pritom se prisjećajući i svog djetinjstva, krajem jedanaestog mjeseca i početkom dvanaestog, uvijek se u zraku osjetilo iščekivanje svetog Nikole.

Tako sam nedavno uskočio u zanimljiv razgovor između svojih nećaka, šaljivim pitanjem: ,,Mislite li da će ove godine sveti Nikola doći zbog situacije s koronavirusom i policijskog sata?’’ Na to pitanje dobio sam odgovor: ,,Naravno da će doći, pa on dođe svake godine!’’, no ja nisam imao mira te sam ih počeo uvjeravati da neće moći doći, kako sam pročitao u novinama da je ove godine otkazan dolazak svetog Nikole, na što su oni rekli: ,,Jojo, ti nas lažeš, to je nemoguće, sveti Nikola uvijek dođe.’’ Prestao sam s uvjeravanjem i nasmijao se, a oni su nahrlili na mene shvativši da je to bila podmukla laž njihova strica i ujke, a on je zaključio da je djeci nemoguće ukrasti čar tog iščekivanja.

Nikola biskup, rođen je 15. ožujka 270. godine u bogatoj obitelji, čiji roditelji dugo vremena nisu mogli imati djece, pa su od Boga primili milost u djetetu koje ime dobilo po svome stricu biskupu.

Šireći ljubav i radost, postao je svećenik, ubrzo njegov stric umire, a on bježi u Palestinu kako bi živio samačkim životom, osjećajući se nedostojnim da njega zamijeni. Uskoro umire i biskup koji je zamijenio njegovog strica te ovaj puta nije mogao pobjeći od svog poziva postavši biskup.

Činio je čudesa te poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Također, svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu pa ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom se životu uvijek borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga.

Legenda kaže kako je u njegovom gradu živio neki bogataš koji je imao tri kćeri, a izgubivši carsku službu izgubio je i sav imetak. Budući da te svoje tri predivne kćeri nije mogao udati, odlučio je trgovati njihovom ljepotom. No Nikola, čuvši za tu odluku, uzeo je vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi, pa i treći put. Kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio u čitavom mjestu tu priču. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Još jedna priča kaže da je u svojoj mladosti Nikola živio u šumi, u blizini sela gdje su živjela bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, imala su hranu i prijatelje, ali nisu imali igračaka ni obuće osim jednog para čizmica koje bi svaki dan vrijedno čistila i pazila i noću ih stavljala na prozor.

Nikoli je pala na pamet ideja da im navečer, dok oni još spavaju, u čizmicu ubaci neku drvenu igračku koju bi on sam napravio. Kako su godine prolazile, Nikola je bivao sve stariji pa nije mogao ići u selo na svoj imendan i nositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu stoga bi im u čizmicu stavile ono što su našle u kući. Pošto su bili siromašni, to su bili orasi, jabuke I bomboni umotani u šarene papiriće. Kad bi se djeca probudila i vidjela slatkiše, bila bi sretna jer su već imala dovoljno igračaka.

Iscrpljen poslovima i pokorom umire 343. godine u Miri, gdje je sahranjen. Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i rekao da želi da njegovo tijelo bude preneseno u Bari, što se i dogodilo 1096. god. U Bariju je podignuta velebna crkva posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Sveti Nikola zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.

Sveti Nikola primjer je dobrote i srčanosti svakom muškarcu, pogotovo očevima djece koji bi trebali svojoj djeci biti putokaz, radostiti njihove djetinje dane i drvenim igračkama svoga vremena, koje je u ovom uzburkanom moru života teško pronaći, pripremiti njihove male nožice za trnoviti put, snagu pronalazeći u ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Prethodni članakBračni par Turić – svjedočanstvo (pred)bračne čistoće
Sljedeći članakDamir Šiljeg: „21. stoljeće je…‟
Josip je mladi Hercegovac, rođen 19. travnja 1995. godine. Dijete je kamena, krša i loze. Diplomirani je agronom i svoju ljubav prema struci najviše pokazuje kroz njegu vrta i vinograda. No najviše je opijen vinom Božje milosti pa stoga voli raspravljati o duhovnim temama, a posebno uživa u sviranju duhovne glazbe, animiranju klanjanja i zabavljanju društva. Pored toga što honorarno svira gitaru i voli igrati nogomet, aktivni je folkloraš u KUD-u ''Sv. Ante'' na Humcu i član zbora Sv. Kate u Ljubuškom. Vino kojim je opijen ne želi zadržati za sebe, nego ga rado dijeli s drugima i dopušta Bogu da ga upotrijebi tamo gdje treba.