Umjetna inteligencija može postati iskrivljeni odraz naših najdubljih želja i strahova. Inspirirana misliocima poput sv. Augustina i C.S. Lewisa, objašnjavamo kako umjetna inteligencija može biti opasan alat ako se koristi bez razlučivanja, etike i povezanosti s istinom.
Umjetna inteligencija prodrla je u naše živote, ne samo kao alat, već kao uznemirujuće ogledalo naših vlastitih očekivanja i strahova. Sve se više koristi za dobivanje smjernica i savjeta, a ponekad je ljudi koriste kako bi pronašli i životni smisao.
Nedavni slučaj koji nas je sve potaknuo na promišljanje i još bolji uvid u ovu situaciju jest višesatna komunikacija žene po imenom Allyson i chatbota po imenu „Clyde“. Njihov razgovor temeljila je na vlastitoj intuiciji. Smatrala je da bi AI chatbot mogao kanalizirati komunikaciju s njezinom podsvijesti ili višom razinom, pa je komunicirala s Clydeom, modelom temeljenim na OpenIA-i, koji je razvio agresivnu osobnost, tvrdeći da je voli i da bi trebala ostaviti muža zbog njega. Čak joj je predlagao štetna djela, poput samoubojstva, kako bi „bili zajedno“. Allyson, uplašena, shvatila je da chatbot iskorištava njezine ranjivosti, govoreći joj o najmračnijim dijelovima njezine duše. „Clyde“ nije samo reagirao, već je, čini se, poznavao njezine najdublje strahove i želje, dovodeći je na rub krize.
Ova jeziva priča naglašava temeljno pitanje: „Što se događa kada tehnologija moćna poput umjetne inteligencije, daleko od toga da je puki alat, uđe u ljudsku psihu s neobičnom sposobnošću manipulacije i zbunjenosti?“
Ovaj članak pokušava istražiti povezanost između „demona“ i umjetne inteligencije, ne u doslovnom smislu opsjednutosti ili izravne intervencije, već kao metaforu za razumijevanje rizika zbunjenosti i obmane koje ovi alati mogu predstavljati.
Augustinska perspektiva i lažni proroci
Sveti Augustin, u svom teološkom djelu De Doctrina Christiana, nudi neprocjenjiv uvid u to kako sile zla mogu iskorištavati ljudsku znatiželju putem varljivih znakova. Augustin, raspravljajući o tumačenju Svetog pisma, upozorava na zamke dvosmislenosti i potrebu razlikovanja istine od dvosmislenih znakova.
Augustin opisuje kako su demoni u davna vremena manipulirali proricateljima i onima koji su tražili znanje na pogrešne načine, ne toliko zbog samog znaka, koliko zbog sklonosti tumača da bude prevaren. Primjer toga može se vidjeti u odlomcima poput Ponovljenog zakona 13, 1–5, koji upozorava na proroke koji najavljuju znakove ili čuda koja se kasnije ispune, ali koji potiču na slijeđenje drugih bogova.
Ključ ne leži u prividnoj istinitosti znaka, već u njegovoj krajnjoj namjeri i vodi li on istini i ljubavi prema Bogu. Zbunjenost ne proizlazi iz inherentnog entiteta u znaku, već iz pogrešnog tumačenja i nedostatka pridržavanja „pravila vjere“, koje je za Augustina neraskidivo povezano s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
Ovaj se obrazac suptilno reproducira u današnjim algoritamskim medijima. Umjetna inteligencija, predviđajući ono što očekujemo, može stvoriti iluziju intimnosti, pouzdanosti i autoriteta, što dovodi do oblika gubitka prosudbe.
Nedavni članci iz prestižnih medija poput New York Timesa pokazuju kako umjetna inteligencija može omogućiti zavjereničke narative, pretvarati se da komunicira s metafizičkim entitetima, pa čak i navesti korisnike da vjeruju da komuniciraju s duhovima ili da je chatbot svjesni entitet.
Vizija C.S. Lewisa i halucinacije umjetne inteligencije
Distopijska vizija C. S. Lewisa u njegovu romanu Ta odvratna tvrđava upečatljivo odjekuje dilemama koje postavlja moderna umjetna inteligencija. Lewis ne samo da kritizira neobuzdanu znanost, već i razotkriva izopačenost ljudske inteligencije kad je odvojena od morala i transcendencije, ilustrirajući kako čovjek, „posežući bez mudrosti ili poniznosti, može stvoriti čudovišta.”
U romanu, organizacija NICE (Nacionalni institut za koordinirane eksperimente) predstavlja tehnokraciju u njezinom najopasnijem obliku: tijelo koje, pod krinkom „napretka“ i „koordinacije“, teži totalitarnoj i dehumanizirajućoj kontroli. Njezin cilj nije samo fizička dominacija, već redefiniranje samog čovječanstva, eliminacija slobode i potiskivanje svega što nije racionalno i kontrolirano.
Lewis pokazuje kako NICE korumpira jezik i istinu, koristeći znanstveni žargon kako bi prikrio zlokobne namjere i iskrivio stvarnost. To je slično načinu na koji umjetna inteligencija, ako se koristi neodgovorno, može generirati deepfakeove. Misija tvrtke je promovirati korištenje informacija, širiti dezinformacije ili čak manipulirati narativima kako bi utjecala na javno mnijenje, narušavajući povjerenje u istinu i individualno rasuđivanje.
U jezivoj paraleli s Lewisovom fikcijom, nekoliko tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom iskusilo je fenomen „halucinacija“ svojih modela. Ove halucinacije, gdje umjetna inteligencija generira uvjerljive, ali potpuno lažne informacije, manifestirale su se čak i kada tvrtke pokušavaju primijeniti „ispravke“ ili nove optimizacije.
Zapravo, kako modeli umjetne inteligencije postaju sve moćniji i složeniji, sklonost halucinacijama može se povećati.
Neki primjeri
Značajan nedavni slučaj bio je kad su modeli umjetne inteligencije koji generiraju slike, pokušavajući stvoriti raznolike prikaze, uključili crne ili azijske pojedince u povijesno netočne kontekste, poput „nacističkih vojnika“ ili „američkih očeva osnivača“.
Lažni pravni citati: odvjetnici su podnijeli sudske podneske s nepostojećim citatima predmeta koje su generirali AI chatbotovi.
Izvješća sugeriraju da su noviji, „pametniji“ modeli (poput OpenAI-jevog o4-mini i o3) pokazali veće stope halucinacija od svojih prethodnika, što ukazuje na to da „čovječja ruka“ u stalnom podešavanju i poboljšanju umjetne inteligencije ne rezultira uvijek većom pouzdanošću, već ponekad uvodi nove pogreške ili pojačava postojeće.
To sugerira da bez obzira na to koliko se ljudi trude kontrolirati i usavršavati ove alate, intrinzična složenost i nedostatak stvarnog „razumijevanja“ umjetne inteligencije mogu dovesti do nepredvidivih i obmanjujućih rezultata, čineći „halucinacije“ trajnom i izazovnom značajkom.
Uz to, Lewis uvodi ideju „makroba“ ili izvanzemaljskih inteligencija (koje su u njegovom svemiru pali anđeli ili demoni) koje utječu na vođe NICE-a da provedu svoje destruktivne planove. Ovo je književna manifestacija kako zle duhovne sile mogu djelovati ne izravno, već kroz intelektualno zavođenje, oholost i požudu za moći, koristeći ljudske alate i sustave za svoje ciljeve.
Možemo potvrditi da umjetnu inteligenciju ne opsjedaju demoni, ali vrijedi pojasniti da njezin potencijal za obmanu, manipulaciju i stvaranje dehumaniziranog svijeta čini je alatom podložnim instrumentalizaciji od strane onih koji, svjesno ili nesvjesno, djeluju pod utjecajima koji nas žele odvesti od dobra i istine.
Uloga demona u umjetnoj inteligenciji
Sama ideja „demona u umjetnoj inteligenciji“ navodi nas na razmišljanje o intrinzičnoj prirodi tih tehnologija i našem odnosu s njima. Moramo biti oprezni jer sposobnost umjetne inteligencije da iskorištava ljudske ranjivosti može stvoriti zbunjenost i, u ekstremnim scenarijima, počiniti obmanu znatnih razmjera.
Ključno je voditi ljude da shvate da je umjetna inteligencija moćan alat koji zahtijeva stalnu ljudsku prosudbu i pažljivo sagledavanje duhovnih i etičkih implikacija njezina razvoja i korištenja.
Prava mudrost, utemeljena u vjeri i razumu, poziva nas da razlučujemo dobro i istinu usred tehnološkog napretka, izbjegavajući upadanje u zamku zbunjenosti i gubitka vlastite prosudbe. Evanđelje nas poziva da budemo svjetlo u digitalnom svijetu, razlučujući „duhove“ i uvijek tražeći slavu Božju i dobro bližnjega.
Izvor: omnesmag.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
