Sluga Božji Josip Stadler, hrvatski svećenik, teolog i filozof, vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, rođen je 24. siječnja 1843. u Slavonskom Brodu, u skromnoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić.
U jedanaestoj godini ostao je bez oca i majke pa je brigu za njega preuzela obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, a nastavio u Požegi i Zagrebu, gdje je polazio gimnaziju. Filozofiju i teologiju studirao je i doktorirao na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen 1868. u Rimu. Od 1870. bio je nadstojnik u Nadbiskupijskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, a od 1874. profesor na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. prvim vrhbosanskim (sarajevskim) nadbiskupom. Apostolskim žarom nadbiskup Stadler u Bosni je razvio vrlo živu djelatnost na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Pokrenuo je službeni nadbiskupijski list Srce Isusovo (od 1893. Vrhbosna), osnovao tiskaru, dječačko sjemenište i gimnaziju u Travniku (1882.), bogoslovno sjemenište u Sarajevu (1893.) s crkvom svetih Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor te dao podignuti sarajevsku katedralu Srca Isusova (1884. – 1889.). Dao je sagraditi mnogo crkvi i samostana.
Utemeljio je u Sarajevu 24. listopada 1890. Družbu sestara služavki Malog Isusa, radi skrbi za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Časnim sestrama iz Družbe kćeri Božje ljubavi darovao je posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, a one su pomagale siromasima i predavale u školi. „Otac sirotinje“, osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu te starački dom.
Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao Srce Isusovo, kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj Blažene Djevice Marije i svetog Josipa. Papa Lav XIII. imenovao je Josipa Stadlera apostolskim povjerenikom za sjedinjenje Pravoslavne i Katoličke Crkve.
Prvi je među Hrvatima objavio filozofijski sustav u šest knjiga: Logika: Dijalektika (1904.), Logika: Kritika ili noetika (1905.), Opća metafisika ili ontologija (1907.), Kosmologija (1909.), Psihologija (1910.) i Naravno bogoslovlje (1915.). Filozofija je za Stadlera bila i put dolaženja do istine i obrana same te istine. Josip Stadler je uspostavio i poredak filozofijskih znanosti: ontologija istražuje bitak bića (biće kao biće), kozmologija narav tjelesnih stvari i njihove zakone, psihologija ili dušoslovlje narav duše i njezinih moći, o Bogu govori bogoslovlje, pravilima ispravnog mišljenja i suđenja bavi se logika, a predmet etike najviši je zakon poštenja. Pritom je Stadler naglašavao jedinstvo spoznaje i djelovanja.
Osim mnogobrojnih okružnica i pastirskih poslanica, preveo je evanđelja po Mateju (1895.), po Marku (1896.), po Luki (1899.) i po Ivanu (1902.) te Djela apostolska (1907). Nadbiskup Stadler objavio je na latinskom Fundamentalnu teologiju (Theologia fundamentalis, I–II, 1880. – 1884.).
Preporoditelj i duhovni obnovitelj Bosne, preminuo je 8. prosinca 1918. u Sarajevu, a pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovom grobu molio je 12. travnja 1997. papa Ivan Pavao II., prigodom posjeta Bosni i Hercegovini. U Sarajevu je 20. lipnja 2002. pokrenut postupak za proglašenje sluge Božjeg Josipa Stadlera blaženim i svetim.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
