Sveti Erik IX. (švedski Erik Jedvardsson, Sankt Erik, Erik den helige), švedski kralj, mučenik, zaštitnik Švedske, rođen je oko 1120. u pokrajini Västergötland (jugozapadna Švedska).
Sin upplandskog plemića Jedwarda, postao je oko 1150. kraljem Västergötlanda, a 1156. kraljem cijele tadašnje Švedske. Bio je oženjen Kristinom Björnsdotter iz danske kraljevske kuće Estridsen. Posvetio je život širenju i učvršćenju kršćanstva. Obratio je Fince na kršćanstvo i djelovao na širenju kršćanstva u Svealandu (središnja Švedska). Fince je porazio 1155. u suradnji s biskupom, svetim Henrikom iz Uppsale, kojeg je nagovorio da ostane u Finskoj kao misionar i koji je kasnije postao mučenikom. Erik je oplakivao nekrštene poginule vojnike, osnivao samostane i gradio crkve. Pokajnik i pokornik, pomagao je siromasima i nevoljnicima, učvrstio zakonodavstvo.
Poginuo je 18. svibnja 1160. kod crkve Presvetog Trojstva u Uppsali, na istoku središnje Švedske, u sukobu sa suparnikom za švedsko prijestolje, danskim kraljevićem Magnusom II. Henrikssonom. Odrubljena mu je glava nakon izlaska iz crkve gdje je prisustvovao misi, a prema legendi na tom mjestu potekao je izvor čudotvorne vode. Taj izvor postoji i danas na sjevernoj strani katedrale u Uppsali, a na njegovom mjestu postavljena je pumpa od lijevanog željeza.
Šveđani su Erika odmah nakon smrti počeli štovati kao sveca i svojeg zaštitnika. O njemu su minulih stoljeća kružile mnoge legende i pripisuju mu se mnoga čudesa.
Zaštitnik je Švedske i poljodjelaca.
Erikov sin bio je budući švedski kralj Knut I. Eriksson (vladao je od 1167. do 1196.). Od 1273. stoljeća Erikove relikvije počivaju u katedrali u Uppsali. Štuju ga i katolici i protestanti.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
