Sveti Luka napisao je jedno od četiriju evanđelja i Djela apostolska. Uvriježeno je mišljenje da je riječ o istoj osobi, tj. o istom Luki koji je bio pratilac svetog Pavla apostola na njegovim misijskim putovanjima.

Luka je potjecao iz poganske obitelji grčkog podrijetla, a rođen je oko 10. godine u Antiohiji, glavnom gradu rimske provincije Sirije, prije Isusova rođenja. Postao je kršćanin tek oko 40. godine. Posjedovao je visoku izobrazbu i po zanimanju je bio liječnik. Zbog svoje struke on, više od drugih evanđelista, opisuje Isusova čudesa, osobito ona koja se tiču izlječenja.

Luka i apostol Pavao sreli su se u Troadi 50. ili 51. godine. Tada Luka postaje vjeran pratilac svetog Pavla u širenju evanđelja, a on ga zove ‘predragi liječnik’. Pavao ga je na svojem drugom misijskom putovanju sa sobom vodio u Filipe, prvi europski centar kršćanstva u Grčkoj, u Jeruzalem, a i u Rim, gdje se vjerojatno susreo s Petrom i Markom. Luka je Pavla posjećivao i u zatočeništvu, a kad je Pavao osjećao blizinu smrti, napisao je: ‘Luka je jedini sa mnom’ (2 Tim 4, 11). Nakon Pavlove smrti gubi se gotovo svaki trag svetome Luki. Postoje samo nagađanja kuda je otišao i gdje je djelovao.

Smatra se da je Luka napisao i evanđelje i Djela apostolska u Ahaji na Peloponezu nakon što je Pavao pogubljen 67. godine. Svoj izvještaj o Isusu temeljio je na usmenim i pismenim svjedočanstvima samih očevidaca, čiju je vjerodostojnost sam utvrdio. Tako na samom početku svog evanđelja piše sljedeće: ‘Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen’ (Lk 1, 1–4).

Više nego ostali evanđelisti Luka je isticao istovremenost Isusova života s tadašnjom poviješću precizno navodeći kako se Isusovo rođenje zbilo za cara Augusta, a početak djelovanja Ivana Krstitelja za cara Tiberija. Najopširnije je opisao Isusovo rođenje i djetinjstvo, a jedini je dao izvještaj o Marijinu navještenju i posjetu Elizabeti, o Marijinu ‘Veliča’, o pjesmi anđela pri Isusovu rođenju, o popisu pučanstva u Rimskom Carstvu, o poklonu pastira, o Isusovu krvavome znojenju, o Isusovu obećanju desnom razbojniku na križu itd. S obzirom na mnoge pojedinosti iz Marijina života zastupljene u njegovu evanđelju, pretpostavlja se da mu je kao izvor podataka poslužila sama Gospa.

U ikonografiji se često prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, što se prema tumačenjima povezuje s njegovim čestim isticanjem Krista kao Onoga koji se žrtvuje za druge. On je sam naslikao prve ikone, od kojih je najpoznatija Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. st. prenesena u Padovu, gdje se čuva u bazilici sv. Justine. Slika Majke Milosti na Trsatu također se pripisuje svetome Luki.

Nema podataka koji bi nam sa sigurnošću mogli reći kada je i kako umro sveti Luka. Prema jednim izvorima, umro je sa 74 godine, a prema drugima s 84 godine. Prema jednim izvorima umro je mučeničkom smrti, a prema drugima prirodnom smrću. Bilo kako bilo, njegove se relikvije danas čuvaju u bazilici sv. Justine u Padovi, a Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i za njegov blagdan upotrebljava liturgijsko ruho crvene boje. Blagdan svetog Luke poznat je već od 9. st., a slavi se 18. listopada.

Molitva svetome Luki

Ljubljeni i sveti liječniče, bio si oživljen ljubavlju Duha Svetoga. U vjernome opisu Isusove osobe kao čovjeka, opisao si i Njegovo božansko suosjećanje za sva ljudska stvorenja. Učini naše liječnike da budu profesionalni kao što si ti bio i izmoli da budu bogati božanskim milosrđem prema svojim pacijentima. Osposobi ih da liječe bolesna tijela i bolesne duše, koji je toliko mnogo danas. Amen.

#SvetiLuka #svetacuzor #muževnibudite