Ako nisi ispunjen Duhom Svetim, Duhom istine, tvoj dan će biti lanac laži. Govorit ćeš Da kad bi trebao reći Ne i Ne kad bi trebao reći Da.

Od malena su nas učili da budemo lažni i lažljivi. Spremni smo izreći laž, posebno da pokrijemo ili sakrijemo neku našu grešku ili grijeh. Ne želimo gubiti obraz; zato živimo u laži. Tako naš život postaje kao našminkano lice, gubeći čistoću i jednostavnost srca. Često se lažno zaklinjemo kako bismo pred drugima izgledali kao da smo u istini.

Laž je đavolsko sredstvo kojim varamo našeg bližnjeg. Možemo provesti i godine trudeći se da izgledamo istiniti, ali doći će dan kad će Istina izaći na vidjelo. Kako kaže poslovica, đavao, gospodar laži, pravi lonce, ali ne i poklopce. I bit će veliko trpljenje kad ljudi otkriju da smo živjeli kao lopovi, a ne kao pošteni ljudi, kako su mislili; kao preljubnici, a ne kao vjerni bračni drugovi, kako su mislili; kao laskavci, a ne kao pravi prijatelji, kako su mislili; kao bogati i pohotni svećenici i biskupi, a ne kao siromašni i kreposni, kako su mislili. Sramota će uistinu biti nepodnošljiva.

Biti glumac znači živjeti pod djelovanjem đavla, koji je u čovjekovo srce stavio laž koja je prouzročila velika trpljenja. Laž koju je proširio među ljudima bila je ona da Bog nije ljubav.
Život u laži zove se licemjerje: grijeh kojeg je Isus nemilosrdno osuđivao. Licemjerje vara čovjeka, ali ne i Gospodina koji ispituje najskrivenije kutke naših srdaca.

Lažna pristojnost je jako fini oblik licemjerja. Onaj tko je zaposjednut nečistim duhom lažne pristojnosti brine se samo o jednoj stvari: da izgleda, to jest da vara bližnjega. Amen. Aleluja.

(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)

 

Izvor: sjeme.com

Foto: Unsplash