Povodom pokretanja programa za iscjeljenje rana uzrokovanih postabortivnim sindromom kod muškaraca, naziva ‘Iscjeljenje očeva srca’, razgovarali smo s njegovim voditeljem, Davorom Šošićem. Pročitajte u nastavku što on kaže o krizi pobačaja i njenim posljedicama na muškarce.
Tko je Davor Šošić?
Imam 41 godinu, u braku sam 6 godina, radim kao projektant u jednoj privatnoj tvrtci. Gospodin mi je dao talent sviranja gitare, pa sam godinama već u slavljeničkoj službi u molitvenoj zajednici ‘Novo rađanje’ u Splitu, a na isti način pomažem i u inicijativi ’40 dana za život’.
Znamo se već nekoliko godina iz pro-life krugova. Možeš li s nama podijeliti kako si uspio završiti upravo u tim krugovima, osobito u inicijativi ’40 dana za život’?
U početcima inicijative ’40 dana za život’ bila je uključena i moja supruga, tako da sam i sâm bio upoznat s ciljem i programom Inicijative i na taj se način pomalo uključivao u program, ne kao dio tima, nego kao molitelj te za svu drugu tehničku podršku.
Povezan s Inicijativom jest i program za iscjeljenje rana uzrokovanih postabortivnim sindromom kod muškaraca naziva ‘Iscjeljenje očeva srca’ koji ti vodiš. Kako je došlo do tog programa? Što te ponukalo da postaneš njegov voditelj? Tko se sve nalazi u tvome timu?
S obzirom da supruga i ja još nemamo djece, prije 2 godine otišli smo na prvi seminar Vikend Srca Marijina u Sveticama kod patera Marka Glogovića za parove koji ne mogu imati ili još nemaju djece. Tijekom zajedničkog razgovora s paterom, dotakli smo se i teme o muškarcima koji imaju ranu pobačaja te nam je objasnio kolika je rana pobačaja kod muškaraca, koliko oni trpe u tom križu. Pitao me bih li mogao pomoći, odnosno osnovati službu koja bi bila na pomoć muškarcima zahvaćenim posljedicama pobačaja. Stavio sam se na raspolaganje ne znajući kako to izvesti. Već duže vremena to stoji u pripremi.
Kako i moja supruga sudjeluje s Lidijom Dugan u programu za pomoć ženama koje, nakon iskustva spontanog ili izabranog pobačaja, pate od posljedica postabortivnog sindroma (program Oprostom oslobođene), uz pomoć Lidije i u dogovoru s p. Markom, kao duhovnikom, a u sklopu udruge ‘Hrvatska za Život’, osnovan je program ‘Iscjeljenje očeva srca’ za muškarce koji su zahvaćeni posljedicama pobačaja.
Tijekom zadnje dvije godine, a u razgovoru s osobama koji su uključeni u inicijativu ’40 dana za život’, oformljena je grupa koja bi provodila program ‘Iscjeljenje očeva srca’. U programu su osim mene Vedran Politeo, Predrag Pavičić, Josip Matezović i Marko Bunić. Oni su voditelji inicijative ’40 dana za život’ u svojim gradovima i stavili su se na raspolaganje i u ovoj službi.
Program je službeno predstavljen 1. rujna ove godine na 8. Nacionalnom susretu Inicijative u Šibeniku. Kakve su bile reakcije okupljenih?
Reakcije su bile pozitivne, jer uz ovaj program udruga ‘Hrvatska za Život’ sad ima još potpunije pro-life djelovanje.
Mnogi su na tom susretu istaknuli kako se kod pobačaja u najvećem broju slučajeva spominje i naglašava samo žena, dok opet većina žena ne bi učinila pobačaj da su iza sebe imale potporu svoga muškarca. Vidiš li i ti uzrok tolikog broja pobačaja u krizi muževnosti ili je njegov uzrok nešto ili netko drugi?
To je kompleksna tema, ovisi od slučaja do slučaja. Nažalost, postoji velika kriza muževnosti. Mislim da većina žena ne bi napravile pobačaj da su imale potporu muškaraca, budući da je u samoj naravi muškarca da brani ženu, štiti svoju obitelj, da ulijeva sigurnost, pouzdanje i povjerenje. Da su žene to osjetile, ne bi učinile pobačaj.
Javljaju li ti se muškarci koji su izgubili svoje očinstvo, slučajno ili namjerno? Kako se osjećaju zbog toga?
Preko volontera Inicijative i programa za žene javljaju se i muškarci koji su pogođeni ranom pobačaja. Kao i kod žena, javlja se osjećaj bespomoćnosti, boli. Nose teški križ koji sami ne mogu nositi.
Muškarce koji pate od traume nakon pobačaja vlastita djeteta često se ne razumije. Riječi ‘To nije vaše tijelo’, ‘To nije vaša odluka’ i ‘Vas se ništa ne pita’ vrište u njihovim ušima do te mjere da muškarci nisu sigurni imaju li pravo pokazati svoje osjećaje nakon pobačaja. Ti ljudi su poput tihih, ranjenih ratnika. U sebi osjećaju kako ih nešto ubija, ali oni ne mogu identificirati neprijatelja. Među tim ranama su strah, tjeskoba, bijes, krivnja, tuga i depresija. Za muškarce često postoji neobjašnjiva potreba za obranom svoje muževnosti. Ta potreba uzrokuje konfuziju i svađe u većini njihovih odnosa.
Imate li već predviđen neki termin kada bi se taj program mogao početi provoditi? U kojem ga mjestu planirate započeti provoditi? Kako taj program ukratko izgleda?
Za početak ćemo predstavljati program na tribinama koje planiramo organizirati, ali i putem naše Facebook stranice, kako bi se šira javnost mogla upoznati s ovom problematikom te kako bi muškarci ranjenim pobačajem uopće došli do nas i znali kome će se obratiti. Potom ćemo odrediti točne termine provođenja, o čemu ćemo pravovremeno obavijestiti javnost putem naših stranica Inicijative, Udruge i samog programa.
Planiramo rad u manjim grupama, u kojima će sudionici u trajanju od tri dana proći program u šutnji koji se sastoji od razmatranja zadanih dijelova iz Svetog pisma kao temelja ovog programa, jer Božja Riječ uistinu iscjeljuje. Zatim imamo dio u kojem se dijele iskustva dobivena u razmatranju, a možda će netko izverbalizirati ono što godinama nosi na srcu, a nikome nije rekao. To također može biti oslobađajuće, jer znaju da će tu biti shvaćeni, a ne osuđeni. Važan dio programa su sveta ispovijed i misa.
Dragi Davore, hvala ti na ovome intervjuu i ovome predivnome programu. Neka tebe, tvoje suradnike, ali i sve očeve koji će vam se javiti i napokon iscijeliti svoju ranu od posljedica pobačaja, u svemu prati Božji blagoslov.
Bogu hvala! Božji blagoslov bio i s vama i vašim portalom.
Razgovor vodio: K.P.
