„Čovjek snuje, a Bog određuje“… Tako se ja prijavljujem na ovu online konferenciju muškaraca. Prvo što mi je kroz glavu proletjelo prije nego se prijavih jest riječ MUŠKARAC. Koje ona ima značenje? Bilo u svjetovnom ili duhovnom životu? I stadoh razmišljati…
Nasta velika zbrka u glavi… Živimo u vremenu velikih kušnji, a ovu godinu vjerujem da ćemo svi pamtiti. S obzirom na pandemiju COVIDA 19, mnogobrojna događanja preselila su se u virtualni svijet koliko god to možda i nismo htjeli. Hvala Bogu na tehnološkim mogućnostima koje možemo iskoristiti na najbolji mogući način. I eto dogodilo se: usprkos početnim poteškoćama priključili su se mnogobrojni pratitelji prije svega MUŽEVI.
I riječ za riječ, svjedočenje za svjedočenjem, produbilo je u meni osjećaj i pitanje koliko u sebi imam ja muževnosti, ali i istovremeno hrabrosti, priznati prije svega Bogu koliko sam grešan čovjek i koliko imam hrabrosti suočiti se sam sa sobom, zatim sa svojom braćom i sestrama u Kristu, a onda zatražiti iskreno oproštenje i kajanje?
Krenut ću malo obrnutim redoslijedom sugovornika: fra Ivan Dominik Iličić, OP, studentski kapelan u Rijeci, imao je temu ”Dar jakosti”. Imam li ja taj dar? Jesam li odgovoran i snažan? Zašto to kažem? Potaknula su me riječi fra Ivana Dominika Iličića kojeg osobno poznajem i cijenim o tome imam li snage odgovoriti na svoj poziv bilo u obiteljskom ili svećeničkom poslanju. Dugo se ja već borim s time i neću vas zamarati s time, no istovremeno se pitam koliko je snažna moja molitva i povjerenje u Boga. Baci se i kreni, pa što ti život dadne… I tu ću stati jer toliko toga bi se moglo još napisati o toj našoj, tj. mojoj, slabosti i odvažnosti.
Veseljko Kralj, voditelj bratstva „Muževi katolici“, održao je izlaganje naziva ”Ispovijest bijednog grješnika”. Dragog brata Veseljka poznajem već dulji niz godina i poznata mi je njegova cjelokupna situacija koju je ispričao. Važan temelj njegova svjedočanstva, ali i svih ostalih sugovornika, jest OBITELJ i LJUBAV. Za svakog je čovjeka obitelj najvažnije mjesto života – i na to ne treba previše trošiti riječi. Iskustvo pokazuje da ono što iz svoje obitelji ponesemo cijeloga života ostaje u nama. Upravo to svjedočenje Veseljka jest LJUBAV koja je temelj kršćanskog života, obitelji, ali i svakog MUŠKARCA. Kako je napomenuo u svome svjedočenju, da nije bilo te ljubavi i povjerenja između Kristine i njega, danas ne bi bio na ovom svijetu. Mnoge obitelji danas žive bez Božje blizine i neograničene ljubavi koje nam je iskazao pribijajući se na križ. Ne želim da me krivo shvatite, pritom mislim na obiteljsku zajedničku molitvu, odlaske na euharistijska slavlja, pobožnosti, hodočašća i slično, ali tvrdimo da smo katolička zemlja. A obitelj Kralj nam pokazuje upravo suprotnost – da se isplati pretrpjeti kušnje i poteškoće jer na kraju ipak pobjeđuje LJUBAV pisana velikim slovima. Daj nam, Gospodine, da nam sve obitelj diljem Hrvatske, ali i svijeta, budu nositeljice ŽIVOTA i te ljubavi Božje.
Danijel Katanović, voditelj tečaja ”Ljubav i poštovanje“, održao je izlaganje naziva ”Poštovanje i muževnost”. Moram priznati da sam veoma pozorno slušao Danijelovo svjedočanstvo o onome što moja obitelj primjenjuje već godinama. U bračnom zajedništvu vjerujem da mora biti kompromisa, ali i međusobnog poštivanja. Svi smo svjedoci, htjeli mi to priznati ili ne, da naše žene, majke i kraljice vole držati pod kontrolom sve što se može u jednom obiteljskom zajedništvu i na tome smo im neizmjerno zahvalni. No tu je i MUŠKARAC koji također može preuzeti ovu zahtjevnu ulogu posebno u onom duhovnom planu. U mojoj obitelji je bilo uspona i padova, teških i radosnih trenutaka, no da nije bilo međusobnog uvažavanja i poštivanja, danas možda ja ovo ne bih pisao, odavno bi se obitelj raspala. Kad god smo naišli na neke poteškoće, razgovorom smo sve riješili, ne s povišenim tonovima, već blagim i pomirljivim riječima iznašli rješenje, naravno, uz Božju pomoć i zagovor nebeske Majke Marije. No tu je i bitna činjenica uloga mojega oca koji je blage naravi te ne pokazuje svoju muževnost kao nekad dok je bio u „alkoholnim parama“ kada bi upravo iskazivao svoju muževnost na pogrešan način. No shvativši svoje pogreške, obratio se, počeo odlaziti u crkvu, ispovijedati i svjedočiti svoju narav na drugačiji način, mijenjajući sebe prije svega, a onda i sve nas.
Bruno Petrušić, suprug i otac, održao je izlaganje naziva ”Tko se boji braka još?”. Eh, ovo je zanimljivo pitanje, ali i svjedočenje Brune… Brak je prije svega jedna velika odgovornost i jedan veliki korak za osobe koje se vole, koje žele graditi zajedničku budućnost. I ja sam kao dječarac sanjao da ću jednog dana osnovati obitelj, biti MUŽ i MUŠKARAC koji će biti stup obitelji u duhovnom i svjetovnom životu. Kako sam odrastao i počeo malo zrelije razmišljati, tako sam se bojao tog trenutka hoću li moći ispuniti svoju zadaću. I još je dandanas tako, baš sam pravi papučar, nisam se odlučio za taj važan korak. U današnje vrijeme, u naše se živote uvuklo jedno ponašanje koje dodatno otežava poteškoće u braku, ali i u svim ostalim odnosima, a to je nedostatak poštovanja. Pri tome ne mislim samo na nedostatak poštovanja prema Bogu, nedostatak poštovanja prema drugim osobama pa čak i prema stvarima: nemogućnost prepoznavanja unutarnje plemenitosti i vrijednosti osoba i stvari, zbog čega nam ne uspijeva odnositi se prema njima s dubokim, osjetljivim i dužnim poštovanjem. NO tu na vidjelo dolazi opet LJUBAV koja je temelj svakog odnosa bilo prema osobi koju volite ili prema Bogu. Bruno je spomenuo riječ PAPUČAR i to me je potaknulo na razmišljanje… Što to znači? Koliko smo mi MUŠKARCI „papučari“ u svime životu? Počevši od rođenja, pa odrastanja, zaljubljivanja, odabira životnih zanimanja itd… Uvijek nešto prevagne i kako je Bruno rekao „SUHI LIST BEZ VJERE“. Pritom je rekao da mi sami premalo vjerujemo sami sebi, a onda premalo u ljude, u osobe do kojih nam je stalo. Možemo mi dijeliti muške i ženske poslove, u nekim biti više muževniji, a manje ženstveniji, ali, ipak, bez povjerenja u Boga, ništa nam to ne vrijedi. I ja zato volim biti PAPUČAR ma kako si god vi to protumačili.
Fra Serđo Ćavar, OFM, održao je izlaganje naziva ”Ima li duhovnih otaca?”. Vratimo li se u prva kršćanska vremena i početak Isusovoga javnoga djelovanja, znamo da je odabrao svoje suradnike – bliske Njemu koji su dijelili i dobro i zlo onoga vremena u kojem su živjeli. S današnjega stajališta ja to gledam ovako: da bi se postao pravi i istinski sljedbenik Kristov i svećenik potreban je dar. Da bi netko bio pastir mora osjetiti dar poziva. Poziv se nikome ne nameće, svatko ima pravo u slobodi se opredijeliti. Isus poziva na jednostavan i vrlo privlačan način. ”Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Ne mogu ne spomenuti pjesmu KRIST NA ŽALU blagopokojnog svetog pape Ivana Pavla II., velikog čovjeka koji je upravo nasljedovao osobu Isusa Krista. U njemu i kroz njega mogli smo iščitati blagi očinski pogled i ljubav za svakoga čovjeka… U toj je pjesmi bilo sve rečeno. A to je poziv i za svakoga od nas, bilo to kroz svećeništvo, redovništvo ili obiteljski život. Svećenik je svjedok. Svećenici svojim ponašanjem i ljubavlju za druge moraju svjedočiti da su Kristovi apostoli. Potrebno je otvoriti svoje srce za Boga, Isusa, za svakog čovjeka… TO JE POSLANJE svakog svećenika ili redovnika.
Krunoslav Puškar, gl. urednik portala ”Muževni budite”, održao je izlaganje pod nazivom ”Kriza muževnosti”. Ovdje je postavljeno jedno glavno pitanje u kojem se zapravo svi možemo pronaći. Svaki od nas je tijekom svog života bio u krizi. Krunoslav je to tako lijepo i zorno prepričao svima o svojim usponima i padovima. Posebno bi istaknuo kako je rekao da je više puta bio u krizi molitve. No Bog uvijek na naše puteve šalje znakove koje možda odmah ne primijetimo, ali s vremenom ih počinjemo uočavati. Bilo je tu neurednog života, premalo osobne molitve, nepoštivanje tjelesne čistoće itd. No ipak svjetlo nade nije se ugasilo, već je počelo jače sjati. ”Osobe koje su se iznenada pojavile u mojem životu potaknule su u meni da nešto promijenim” – napomenuo je Krunoslav. ”I, naravno, tu su bile različite borbe, ali su one samo još više potaknule da počinjem moliti, da se iskreno ispovijedim te da postanem sasvim druga osoba.”
Hvala Bogu na tome i neka tako ostane i dalje. Evo, nadam se da je ovih nekoliko mojih misli i osvrta na ono što smo čuli potaknulo i sve vas da se priključite ovom portalu u nekim od narednih online konferencija ili projekata.
Darko Fiket
